Književna karika u Praksi
Pričom o glazbi i andaluzijskim Romima otvoren je preksinoć u Zadruzi Praksa 3. međunarodnI festival LIT LINK / Književna karika koji je u sklopu festivala Francuske u Hrvatskoj «Rendez-vous» krenuo s juga Istre put Rijeke i Zagreba. Čitanjem se predstavilo devet hrvatskih i francuskih autora i autorica, a prijevodi iz objavljenih i neobjavljenih romana, putopisa, zbirki pjesama i priča na hrvatskom, odnosno francuskom jeziku bili su projicirani na platnu.
«Manuel El Negro» iz 2013. – treći roman Davida Fauquemberga, nagrađivanog francuskog pisca i prevoditelja – pripovijeda poetičnim jezikom (u skladu sa osobnim stavom da je emocija bitnija od ljepote dijela) ne samo o dubokom prijateljstvu između došljaka i andaluzijskog Cigana, pjevača flamenca, već prvenstveno o muzici, ritmu utkanom u srž ljudskoga bića i Životu. Toliko se dalo dokučiti iz pročitanog ulomka kojega je flamenco gitarom popratio Samuel Rouesnel – Samuelito. Roman je rezultat Fauquembergova periodičnog boravka s pjevačima «tužaljke izvlaštenih». Naime, četiri do pet godina odlazio je k njima na period od nekoliko mjeseci, a jedna mu je pjevačica flamenga rekla, ispričao je autor, da je ponosna što je ondje ostavio jetru. Fauquembergov prvi roman «Nullarbor» iz 2007. nadahnut je Australijom, kontinentom na kojemu je boravio dvije godine, dok se priča narednog – «Mal Tiempo» iz 2009. odvija na Kubi u svijetu boksa.
«Mi smo predodžba od koje podilazi jeza». Ovo je ukratko opis načina na koji Europa gleda na Balkan, sukladno Nenadu Popoviću, publicistu, izdavaču i književniku, koji je pročitao ulomak iz eseja «Mala europska psihijatrija». Popović progovara o kulturološkim razlikama i, popratno, o percepciji i strahovima zapadnog svijeta vezanim za preblizu smješten, nerazumljiv i nerazuman, divlji i siromašni poluotok na dnu kontinenta.
Prozaistkinja i dramska spisateljica Albena Dimitrova u Pariz se doselila uoči pada Berlinskog zida. Prije no što se u potpunosti posvetila pisanju, bavila se ekonomskim istraživanjima sistemskih rizika, osobito korupcijom u postkomunističkim privatizacijama, te je surađivala s Atanasom Tchobanovom, Julijom Kristevom i Simeonom Saxe-Coburg-Gothom. «Večerat ćemo na francuskom» (Nous Dînerons en Français) njezin je prvi roman ili točnije književna refleksija o Bugarskoj u doba Perestrojke i jednom neobičnom ljubavnom odnosu.
Proznim crticama «Ćarke iz djetinjstva», «Prošlost», «Detalj iz autobiografije» i «Vepar» predstavio se Puljanin Amir Alagić. Crtice ne spadaju u objavljenu zbirku priča «Pod istim nebom» a niti u naredna dva neobjavljena djela (roman i zbirka priča), a o njima autor kaže da više podsjećaju na poeziju s bizarnim momentima. Nagrađivana spisateljica Slađana Bukovac ponudila je publici ulomak iz neobjavljenog romana «Stajska bolest». U njemu likovi iz različitih miljea, usijed raspada društva, žive u nametnutoj izolaciji te uspjevaju komunicirati i izražavati se isključivo uz pomoć životinja. Stajska bolest je za nju nepregledno područje metafore koju prenosi poprilično pretencioznim jezikom.
Oko običnog čovjeka, u čije redove Dominique Fabre smatra da i sam pripada, vrti se pisanje ovog francuskog autora koji iza sebe ima dvanaest objavljenih romana te podršku američke kritike oduševljene njegovim zanemarenim likovima sa statusnim deficitom, samo naizgled nezanimljivima. Fabre kaže da može pisati isključivo o ljudima s kojima se može poistovjetiti, pa tako ne čudi što su mu romani u velikoj mjeri nadahnuti detaljima iz vlastitog života. Roman «Nova konobarica» (La serveuse était nouvelle, 2005), iz kojega je pročitao dojmljiv ulomak koji otkriva topli i tečni stil, tek se naizgled bavi ženskom osobom u zreloj dobi. Glavni lik je ipak konobar, ali tko bi kupio knjigu da je naslov u muškom rodu, pitao je autor.
Duh sjeverne Afrike, dio njezine povijesti i svakodnevice, donio je mnogobrojnoj publici putopis iz Zapadne Sahare «Dobošari u pustinji» Jerka Bakotina koji je dio još neobjavljene zbirke. Ovaj nagrađivani novinar i putopisac s berlinskom adresom prisutne je zabavio i anegdotom s putovanja Turskom. Glavni akteri su tamošnji ljevičar i jedna od njegovih ljubavnica – socijaldemokratkinja koja je prekinula vezu nakon što je doznala da se, unatoč njezinoj zabrani, on i dalje bavi revolucionarnim djelatnostima. Anegdotom je Bakotina ujedno objasnio vlastitu preferencu putopisa koji je slobodnija forma od novinarstva.
Duhovito, ironično i bolno iskreno je pisanje Patricka Armanda-Gbaka Brede, poznatog kao Gauz, čiji roman «Čovjek-stup» (Debout-Payé) obrađuje priču o jednoj afričkoj obitelji u Parizu i općenito afričke zajednice u francuskoj metropoli, njihove patnje i razlike. Rodom s Obale Bjelokosti, Gauz je u Francusku stigao 1999. godine – službeno kako bi završio studij biokemije, a neslužbeno kako bi vidio svijeta. U prvo vrijeme bio je bez papira. Radio je, između ostalog, kao vrtlar, programer baza podataka i čuvar s time da od 2004. piše scenarije, radi dokumentarce, fotografira, uređuje časopis za ekonomiju i internet portal te pokreće književnu nagradu. Putem ulomka kojega je pročitao upoznali smo se upravo s čuvarom u trgovačkom centru koji promatrajući pomno svijet oko sebe detaljno analizira ne samo ljude i situacije već i duh kako prošlog tako i sadašnjeg vremena.
Nagrađena pjesnikinja i prozaistica Željka Horvat Čeč recitirala je niz pjesama koje obilježava direktnost, jednostavnost i iskrenost, dok je za kraj večeri koju je moderirala Sana Perić David Fauquemberg pročitao još jedan ulomak o El Negru uz Samuelitov vreli flamenco i snažan aplauz slušatelja.
Organizator festivala koji ne teži samo događajnosti i obogaćivanju kulturne ponude naših gradova, nego i dugoročnim efektima u inozemnom plasmanu hrvatske književnosti je Hrvatsko društo pisaca.
Tekst i foto Ivana-Nataša TURKOVIĆ
