Opravdana očekivanja

KINO: ZVIZDAN, reda­te­lja Dalibora Matanića

U hrvat­ska kina upra­vo kre­će defi­ni­tiv­no naj­na­gra­đi­va­ni­ji i naj­us­pješ­ni­ji ovo­go­diš­nji hrvat­ski igra­ni film, a riječ je, narav­no, o “Zvizdanu”, reda­te­lja Dalibora Matanića.

Iako pot­pis­nik ovog tek­s­ta uglav­nom nije odu­šev­ljen žan­rov­sko-temat­skim šare­ni­lom Matanićevog opu­sa, a naro­či­to nje­go­vim novi­jim ostva­re­nji­ma, valja pri­mi­je­ti­ti da je ovaj film, nagra­đen u pro­gra­mu Un Certain Regard ovo­go­diš­njeg Cannesa, dois­ta oprav­dao oče­ki­va­nja. Matanić je rad­nju smjes­tio u Dalamatinsku zago­ru, obra­đu­je tri lju­bav­ne epi­zo­de koje se odvi­ja­ju s deset­lje­ćem odma­ka (1991., 2001. i 2011.), a raz­li­či­te liko­ve glu­me isti glum­ci (Tihana Lazović i Goran Marković).

Iako je ova dosjet­ka s istim glum­ci­ma u raz­li­či­tim pri­ča­ma vje­ro­jat­no pomo­gla fil­mu da se istak­ne u među­na­rod­noj kon­ku­ren­ci­ji, ona ne bi funk­ci­oni­ra­la da svi dru­gi ele­men­ti nisu vrlo kva­li­tet­no odra­đe­ni. „Zvizdan“ je sva­ka­ko dosad naj­slo­je­vi­ti­je i naj­z­re­li­je Matanićevo dje­lo, a vje­ru­je­mo da pred­stav­lja uvod u jedan dru­ga­či­ji opus ovog vrlo pro­duk­tiv­nog reda­te­lja. Preporučujemo da to i sami pro­vje­ri­te tije­kom slje­de­ćih tje­da­na u doma­ćim kinima.

Elvis Lenić