Panel diskusija o utjecaju građana na izradu prostornih planova
U kavani Mozart pulskog DHB 10. rujna je održana panel diskusija „Mogu li građani utjecati na izradu prostornih planova?“, koju je Udruga Zelena Istra organizirala kako bi pažnju javnosti usmjerila na problem pasivizacije građana, budući je u tijeku javni uvid u izmjene Prostornog plana Istarske županije i Stratešku studiju utjecaja na okoliš tog Plana, ali odaziv građana je minimalan. U uvodnom izlaganju predsjednica Udruge, Dušica Radojčić, naglasila je želju da se diskusija ne pretvori u uobičajeno jadikovanje nad općim stanjem u društvu i posljedičnom apatijom i pasivnošću građana, već da ona potakne razmišljanja o načinima artikuliranja javnog interesa koji se u zadanim okolnostima mogu ostvariti. Naglasila je da se i u ovom, kao i u mnogim ranijim slučajevima prostornog planiranja, premda se na izmjenama i dopunama županijskog Plana radi još od 2009. godine, građani uključuju tek u posljednjoj fazi, kada je mogućnost značajnijih ispravaka gotovo isključena i kada se time samo zadovoljava zakonska forma javne rasprave dok se primjedbe u pravilu odbijaju. Podsjetila je da, teoretski, postoje četiri faze javnih rasprava, a to su: informiranje građana, savjetovanje s građanima, uključivanje građana (u radne skupine, pred-javne rasprave, inputima građana i sl.) te partnerstvo s građanima (što kod nas u praksi nikad nije viđeno). U nastavku je prisutnim predstavnicima izrađivača Plana (pročelniku Josipu Zidariću i arhitektici Ingrid Paljar) uručila i kopije priručnika o uspješnom organiziranju javnih rasprava. Zidarić je izvijestio da je ipak nešto učinjeno – naime, na inicijativu zelene Istre, javna rasprava o Strateškoj studiji utjecaja na okoliš izmjena i dopuna županijskog prostornog Plana produljena je s 15 na 30 dana.
Zašto bi građani uopće sudjelovali u izradi prostornih planova? – upitala je Radojčić i odgovorila da bez aktivnih građana nema ni demokracije, te da – premda je često čula i bahate rečenice poput „Pobijedite vi na izborima, pa radite što hoćete.“ – nitko pobjedom na izborima nije dobio pravo raditi po svom nahođenju. Tijela javne uprave trebala bi prvo identificirati, a onda i provoditi interese društva, ali se u praksi usklađuje s poslovnim interesima moćnijih i nauštrb zaštite okoliša. Zaključila je da jedino sudjelovanje javnosti može artikulirati i zaštititi ekološke interese koji bi svima trebali biti prioritet. Na žalost, kada se kao poticaj želi istaknuti primjere dobre prakse, u Hrvatskoj je njih posljednjih godina vrlo malo – npr. pazinski participativni proračun ili općina Gradec koja se uspjela izboriti da građani sudjeluju i u pred-raspravi. Stoga je i kao cilj ove diskusije Radojčić naglasila propitivanje mogućnosti da se građani pomaknu s mrtve točke opće apatije, te umjesto peticija, referenduma i prosvjeda kao odraza ogorčenja i gubitka vjere u sustav, pokrenu dijalog s upravnim tijelima kako bi ona osluškivala i uvažavala volju građana kao istinski, otjelovljeni javni interes.
Županijski Pročelnik za održivi razvoj Josip Zidarić i sam je posvjedočio da kroz svoje dugogodišnje radno iskustvo na sličnim poslovima vidi trend pada interesa građana uslijed osjećaja nemoći da išta promijene, kao i vlastitu frustriranost činjenicom da sudjelujući u raznim državnim tijelima obično bude nadglasan od onih koji lobiraju za investitore. Naveo je primjere kada je glasao protiv Plomina III, kao i svjedočenje na sudu u slučaju koji su pokrenuli građani Marčane kada je svjedočio da u Istri ima i previše kamenoloma. Kao malu pobjedu, istaknuo je i da se u novim izmjenama županijskog Prostornog plana ipak predviđa značajno smanjenje broja kamenoloma.
Slično su o svojim iskustvima pričali i arhitekt Vjekoslav Gašparović, koji se u svojim prvim radnim zadacima u Urbisu našao pred moralnom dilemom i odbio raditi na jednom zadatku gdje je bilo vidljivo da se pogoduje interesu nekog mešetara, te Ingrid Paljer, koja je priznala da je ona ucrtala golf na planu za Muzil, ali je to uradila prema uputama koje su joj stigle iz „plana višeg reda“. Izrazila je želju da se arhitekti organiziraju i postanu posrednici između građana i uprave.
Elvis Baćac govorio je kao predstavnik građana koji su se u Marčani sudskom presudom izborili za zabranu otvaranja dva kamenoloma na području njihove Općine, ali ni to nije spriječilo „investitora“ da nastavi s iskapanjima, kao ni uvođenje ta dva kamenoloma u nove izmjene županijskog prostornog plana. Slične su i priče predstavnika iz Cerovlja, gdje se u 3. vodozaštitnoj zoni planira kamenolom, kao i o ignoriranju više od 5.000 potpisa građana Pule protiv golfa na Muzilu. Zbog tih i drugih primjera neuvažanja volje javnosti, kao i uobičajenih izvlačenja uprave na zakone i propise koje – želi li se promjene – treba mijenjati, ne čudi ni pasivnost građana o kojoj se raspravljalo na ovoj diskusiji.
Vlado Šegon iz MO Nova Veruda osvrnuo se na Zidarićevu primjedbu da bi se građani trebali lokalno zauzimati za svoje interese putem Mjesnih odbora i gradskih vijećnika, navevši primjere iz svog MO i činjenicu kako se gradski vijećnici mahom oglušuju o primjedbe koje im upućuju mjesni odbori i građani, postupajući isključivo prema stranačkim direktivama. Novinar Mario Benčić predložio je da se izrade i projekcijski planovi za narednih 50 godina, te da se o svakom pojedinom planu rasprave organiziraju prije no što se krene u njegovu realizaciju.
Diskusija je ipak okončana, doduše opreznim, optimizmom: Dušica Radojčić iznijela je neslužbenu informaciju da je Grad Pula od DUUDI-Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, napokon dobio vlasništvo nad Muzilom, što znači da se gradski oci više ne mogu izvlačiti na „nerazriješene vlasničke odnose“. Također, predstavnicima Županije Radojčić je sugerirala da se u izmjene Plana unese i kategorija tzv. „privremenog korištenja“, koja u EU postaje sve cjenjenija, jer generira nova radna mjesta i socijalnu koheziju. Navela je to zato jer se na primjeru Muzila ona može vrlo uspješno primijeniti, tim više što se planirani turistički resort tamo sigurno neće uspjeti realizirati ranije od 10 godina, a i tada će se u njemu zaposliti svega 100 do 200 Puljana, pa je tako i argument gradskih vlasti o „novim radnim mjestima“ bespredmetan. Do tada, tamo postojeća infrastruktura propada umjesto da bude iskorištena za razvoj grada i pokretanje lokalnih poslovnih projekata. Ingrid Paljer je, čuvši tu informaciju, obećala da će učiniti sve što može da se ideja privremenog korištenja Muzila realizira, tim više što smatra da ima potencijala i za njeno apliciranje za EU fondove.
Tekst Daniela KNAPIĆ
