“Sacratrad” Noela Šurana u CENKI-ju
Centar za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja organizira predstavljanje novog autorskog projekta Noela Šurana naslovljenog “Sacratrad” koje će biti održano u Pićnu, 22. rujna, s početkom u 19 sati.
Autor o projektu
“Sacratrad“ donosi nove kompozicije tradicijske crkvene glazbe. Danas je crkveno pučko pjevanje u Istri većinom tonalno i temperirano dvoglasno ili višeglasno pjevanje. Pjevanje u crkvama predvode organizirani crkveni zborovi čiji su voditelji najčešće orguljaši. Instrumentalna (temperirana) pratnja orgulja i harmonija udaljuje crkveno pjevanje od netemperiranog tradicijskog vokalnog izričaja. Stariji sloj repertoara, koji se izvodio u dva kora, bez pratnje orgulja, većinom je napušten. Unatoč tomu postoji dio repertoara koji je zadržao “starinski štim“ pjevanja za vrijeme crkvenog obreda (pr. u Lanišću, u manjoj mjeri i drugdje). Karakteristika takvog pjevanja je simbioza pučkog svjetovnog i crkvenog vokalnog izričaja. U ovom svom radu upravo sam na tom tragu skladao materijal koji se nalazi na ovom nosaču zvuka. Zapisao sam stare pučke molitvice koje su se molile po kućama, primjerice: “Anđel muoj”, kojeg mi je kazivala moja nona Milka Šajina, zatim “Plači zemljo, plači trava”, “Sveti Lovrenac” i druge lijepe molitvice koje mi je kazivala nonina kunjada Vera Tanković, a koje sam zapisao još 1999. godine. Te sam molitvice, zajedno s ostalim pjesmama uglazbio u stilu dvoglasja tijesnih intervala Istre. “Gospodine, smiluj se“, sviram uz ćićsku tamburicu (istrorumunjski cindra) na dvije žice unisono ugođene, isto tako i fragmente brešćanske koledve uglazbio sam uz to glazbalo. Neke pjesme izvodim uz mih. Ostale izvodim pjevajući “na tanko i debelo” i samo “na debelo” (u tercama).
Kao što određene tradicijske pjesme nestaju iz repertoara, tako se i kontinuirano stvaraju nove. One nisu zbog toga manje vrijedne naše pažnje, dapače, autentične su, možda čak nekad i više nego stare, jer stare često puta dolaze rekonstruirane, a nove možemo pratiti od nastanka nadalje, promatrati ih kako će se razvijati i kako se mijenjaju. Za razliku od pjesama koje su nestale, pa se pri pokušaju rekonstrukcije vrlo često upada u zamku, jer često ne uzimamo u obzir da sjećanje nije paketić koji nam dolazi nepromijenjen iz prošlosti. Sjećam se da sam kod istog kazivača, dolazeći više puta i pitajući isto pitanje, dobivao različite odgovore. Ovdje ću spomenuti kako svakom rekonstrukcijom stvaramo veću ili manju promjenu, ovisno koliko smo toga svjesni. Osobno smatram da je važno uvažiti činjenicu kako je zapravo jednako ili čak bolje izmisliti neke pjesme ex novo i pritom biti kreativan, nego krivo rekonstruirati stare. Ovim radom želim naglasiti kreativno promišljanje tradicijske glazbe. Mi smo stvoreni na sliku i priliku Boga (lat. Imago Dei), a to se najbolje manifestira u našoj kreativnosti, u stvaranju. (Noel Šuran)
