Ivanković / Smrkinić / Stojnić u Galeriji Fonticus

23.10.2015.

U Gradskoj gale­ri­ji Fonticus  u Grožnjanu, u subo­tu, 24. lis­to­pa­da, u 19 sati, bit će otvo­re­ne tri izlož­be: „Dobri duho­vi iz ćupo­va“ Pamele Ivanković, „Revolucije“ Dorotee Smrkinić te „Konflagracija“ Damira Stojnića. Izložbe će, u pri­sut­nos­ti auto­ri­ca i auto­ra, pred­sta­vi­ti kus­tos Eugen Borkovsky.

12122499_10205352282262286_5125089256056530840_n

„Od stu­pa­nja na likov­nu sce­nu, Pamela Ivanković već se pot­vr­di­la kao igrač – istra­ži­vač koji uvi­jek tra­ži novo i koji se odri­če svo­jih proš­lih raz­miš­lja­nja kako bi na nji­ho­voj osno­vi gra­di­la nove. Poznajući Pamelin dosa­daš­nji opus i nje­nih neko­li­ko cik­lu­sa, pri­mjet­na je čis­to­ća pris­tu­pa, stro­ga igra i kon­cen­tra­ci­ja na zaokru­ži­va­nje jed­nog vizu­al­nog istra­ži­va­nja. Umjetnica svjes­no „kris­ta­li­zi­ra“ situ­aci­ju i nudi jas­nu i smis­le­no čis­tu pre­zen­ta­ci­ju. Ritam, čis­to­ća i pro­miš­lje­nost pris­tu­pa glav­ne su karak­te­ris­ti­ke i ovog cik­lu­sa. Ovim kva­li­te­ta­ma pri­klju­ču­je se doza humo­ra. Arhetipski, osnov­ni gli­ne­ni oblik, zdje­la, tegla, vaza, odred­ni­ca je ovog projekta.

Kriza vri­jed­nos­ti i sum­nja u konven­ci­onal­no i povi­jes­no, kao karak­te­ris­ti­ke pos­t­mo­der­ne, reflek­ti­ra­ju se u nepo­što­va­njem uobi­ča­je­nih pro­miš­lja­nja, teh­ni­ka i pla­sma­na umjet­nič­kog pred­me­ta. Prepuštanje umjet­ni­ku da odlu­ču­je što će biti, a što neće biti umjet­nič­ki mate­ri­jal, izlož­be­nim pro­jek­tom Dorotee Smrkinić, poka­zu­je se još jed­nom aktu­al­nim. Pred nama su dva izlož­be­na seg­men­ta. Prvi pred­stav­lja­ju tro­di­men­zi­onal­ni rado­vi, objek­ti koji nude ide­ju koli­jev­ki od metal­nih plo­ča s umet­nu­tim sli­kar­skim rado­vi­ma. Drugi seg­ment čini video rad, koji obz­na­nju­je pos­tup­ke ritu­al­ne inter­ven­ci­ja, ali i inten­ci­ju umjetnice.

Damir Stojnić ovim izlož­be­nim nas­tu­pom pred­stav­lja niz smis­le­no pove­za­nih rado­va. Oni iza­zi­va­ju komen­ta­re iz više aspe­ka­ta. Sigurnost auto­ra oči­tu­je se izbo­rom pod­lo­ga, pris­tu­pu izved­ba­ma te ponu­đe­nim zna­če­nji­ma. Umjetnik kao pod­lo­gu za rad uzi­ma otis­nu­te lis­to­ve sta­rih zem­ljo­pis­nih kara­ta, prerađuje/preuređuje atlas, (Karte su iz zbir­ke Hermanna Haacka, kar­to­gra­fa, 1872. – 1966.). Drskom inter­ven­ci­jom na kolek­ci­ji geograf­skih ori­jen­ti­ra iz proš­los­ti, pro­ble­ma­ti­zi­ra recent­nu situ­aci­ju. Većina lju­di sma­tra da su ovak­ve kar­te relik­vi­ja koja se ne smi­je dira­ti. No, umjet­nik mis­li dru­ga­či­je. On nala­zi da je potreb­no demis­ti­fi­ci­ra­ti usta­lje­no, pogo­to­vo ako ono ogra­ni­ča­va sta­nje duha, ako želi pri­kri­ti spoz­na­ju. Autor ocr­ta­ne teri­to­ri­je pod­la­že suvre­me­nos­ti koja živi, dje­lu­je, funk­ci­oni­ra znat­no dru­ga­či­je od samo­za­do­volj­nog mira koji je pos­tig­nut vizu­ali­za­ci­ja­ma teri­to­ri­ja iz proš­log sto­lje­ća. Nudeći polip­tih, niz, knji­gu umjet­ni­ka, pro­pi­tu­je sus­tav spoz­na­ja i osob­ni doživ­ljaj sta­nja civi­li­za­ci­je“, piše kus­tos Eugen Borkovski u kata­lo­gu izložbi.

Izvor