Triptih “Božanstvene komedije” i praizvedba “Jabuke” u INK‑u

30.10.2015.

Praizvedba pred­sta­va „Jabuka Dante Alighieri: Božanstvena kome­di­ja, Raj, ili ponov­no Pakao?“, hrvat­ska, fran­cu­ska i tali­jan­ska kopro­duk­ci­ja Teatra Rubikon i TOFA‑e na reper­to­aru je Istarskog narod­nog kaza­li­šta Gradskog kaza­li­šta Pula 4. stu­de­nog u 20 sati. Radi se o tre­ćem dje­lu Božanstvene kome­di­je TOFA‑e i Rubikona, a pul­ska će publi­ka ima­ti pri­li­ku pogle­da­ti i prve dvi­je pred­sta­ve, „Cioto Ergo Sum“ i „(Tit)raj“, tako­đer u INK‑u, 2. odnos­no 3. studenog.

bk

„Jabuka sas­tav­lja orga­ni­ku nekih samo-slič­nih, povi­jes­nih činje­ni­ca (pri­mje­ri­ce natje­čaj Kraljevskog druš­tva u Londonu, koji u jed­nom tre­nut­ku povi­jes­ti dovo­di do stva­ra­nja Newtonove meha­ni­ke, a nakon 2. svjet­skog rata do čipo­va i stva­ra­nja Apple Computersa) i samo-slič­nih baj­ko­vi­tih, mit­skih “činje­ni­ca” – zagriz jabu­ke kao pro­mje­na (Eva, Snjeguljica, odo­jak, grč­ke boži­ce) tra­že­ći nji­ho­ve povez­ni­ce (zagriz u logu kom­pa­ni­je Apple).

jab2

Jabuka se teme­lji na Knjizi pos­tan­ka i pri­ča­ma o Adamu i Evi, Eridinoj zlat­noj jabu­ci, Newtonovoj Philosophiae Naturalis Principia Mathematica i padu jabu­ke na gla­vu, Snjeguljici Braće Grimm, pos­lov­nom car­stvu Apple i filo­zo­fi­ji Stevea Jobsa, sta­nju i utje­ca­ju New Yorka kao Velike Jabuke, kao i na nekim narod­nim obi­ča­ji­ma. Ova Jabuka ipak neće biti izve­de­na kako je zamiš­lje­na pri­je goto­vo tri godi­ne. Ova jabu­ka bit će mutant pre­obli­ko­van reflek­si­jom dje­lo­va­nja kul­tur­nih poli­ti­ka (ako iste uop­će pos­to­je), toč­ni­je dje­lo­va­njem dile­tan­tiz­ma u kul­tu­ri na ovim našim pros­to­ri­ma. Posebno ono­ga riječ­kog i pulskog.

jab1

Politički kon­tekst i okru­že­nje koji su uzro­ko­va­li pro­mje­nu kon­cep­ta Jabuke opi­san je u knji­zi koja pra­ti ovu pred­sta­vu kao njen supro­tan pol. Knjiga se sas­to­ji od niza ana­li­za pona­ša­nja u kul­tu­ri dva­ju lokal­nih sre­di­na: Rijeke i Pule, potom pona­ša­nja u kul­tu­ri na razi­ni Republike Hrvatske na pri­mje­ru suvre­me­no ples­ne sce­ne, te naj­no­vi­je od pona­ša­nja HNK Ivana pl. Zajca, toč­ni­je nje­go­ve upra­ve od kada je vodi Oliver Frljić. Suženi je to izbor, saže­tak tek­s­to­va koje sam pisao niz godi­na u svo­jim kolum­na­ma na raz­nim por­ta­li­ma. Tekstovi su ogra­ni­če­ni samo na raz­dob­lje od 2009. do danas. Njihov niz dovo­ljan je za spoz­na­ju o kon­tek­s­tu i moguć­nos­ti­ma rada, na uis­ti­nu, neza­vis­noj sce­ni. Knjiga i izved­ba pred­sta­ve tako pos­ta­ju polo­vi stvar­nos­ti, okru­že­nja u koje­mu Tetatar Rubikon i TOFA doče­ku­ju svo­ju 21. obljet­ni­cu dje­lo­va­nja“, navo­di reda­telj pred­sta­ve Zvonimir Peranić u pro­gram­skoj knjižici.

jab3 (600x600)

Zvonimir Peranić osim reži­je pot­pi­su­je i dra­ma­tur­gi­ju te obli­ko­va­nje svje­tla. Glazbu je skla­da­la Isabel koja ju ujed­no i izvo­di uži­vo dok su za video i video ani­ma­ci­ju zadu­že­ni Iva Milaković i Daniel Horvat. Kostimografiju i sce­no­gra­fi­ju pot­pi­su­je Kristina Nefat, a asis­tent reda­te­lja na izvr­š­noj fazi pro­jek­ta bio je Anthony Tony Jugo Jr.. Izvođači su Isabel, Gordana Kovačević/Dejan Martić, Daniel Horvat, Anthony Tony Jugo Jr., Marinko Lakić, Asminka Lučev, Ana Ljutić, Iva Milaković, Ksenija, Nakić-Alfirević, Kristina Nefat, Zvonimir Peranić, Vesna Rožman i Andrija Tadić.

„Zajednički naziv­nik tri­lo­gi­je jesu nače­la Božanstvene kome­di­je Dantea Alighieria u svo­joj sadr­žaj­noj, ali i struk­tu­ral­noj for­mi koja se može pro­ma­tra­ti i kao mate­ma­tič­ki ustroj. U 2013. ozna­če­nu kao Godinu Pakla pra­izve­li smo na dan lokal­nih izbo­ra pred­sta­vu „Coito Ergo Sum – poli­tič­ku por­no odu tran­zi­ci­ji“, pje­va­nu dra­mu Jelene Tondini rađe­nu pre­ma Filozofiji u budo­aru Markiza de Sadea. Kritika je to tran­zi­cij­skog druš­tva i svih nor­mi, poten­ci­jal­nih gri­je­ho­va proš­los­ti i sadaš­njos­ti. Od kojih se tre­ba očis­ti­ti. U 2014. temat­ski okvir bio je Čistilište. U spa­ja­nju zajed­nič­kih ele­me­na­ta u matri­ci čis­ti­li­šta tako su se naš­la dje­la Euklida: Elementi, potom Ranka Marinkovića: Anđeo, Branislava Nušića: Tako je mora­lo biti kao i poezi­ja Antuna Gustava Matoša.U 2015. pro­duk­ci­ja Jabuka pra­izvest će se neko­li­ko dana pri­je par­la­men­tar­nih izbo­ra“, navo­di se u pro­gram­skoj knjižici.

tit

Tekst B. V.

Fotografije pred­sta­ve “Jabuka” Sara Šijan i Iva Milaković