Drago Orlić izlaže u Galeriji Zavičajnog muzeja grada Rovinja
Porečki samouki umjetnik Drago Orlić predstaviti će se sa samostalnom izložbom “Samo je vrime Kič” u četvrtak, 19. studenog, u 18 sati u Zavičajnom muzeju grada Rovinja.
Drago Orlić, na istarskoj umjetničkoj sceni djeluje kroz neprestani proces satiričke provokacije. U suprotnosti je s programiranim i unaprijed smišljenim umom jer djeluje kroz akcije, ponekad samostalno, ponekad uključuje prijatelje. Piše pjesme, pripovijetke, intervjuira (pretežno samog sebe), sakupljač je narodnoga blaga, novinar, satiričar, humorist, umjetnik, gastronom… U svojim intelektualnim ritualima, ili aktivnostima, koristi vrijednosti pučkog izražavanja. Njegovi su subjekti problemi svakodnevnog života običnog čovjeka ali i ismijavanje politike, paradoksi i dvoličnost političara. Pučka vjerovanja, ponašanje povezano s tradicijom, religijom i ideologijom povezuje u jedinstvenu kritiku društva kroz osobni osebujni humor.
Na ovoj izložbi izložene slikena glašavaju problematiku protoka vremena i postojanje sâta kao stroja za mjerenje vremena. Slike gradi upravo uz pomoć fizičkih primjeraka bezbrojnih modela ručnih sâtova i njihovih remenja potrebnih za pričvršćivanje na ruku. Simbole fizičkog nošenja vremena na svom tijelu kroz svakodnevne aktivnosti, geste, samostalne ili kolektivne akcije, proricanja i navještavanja, magiju i rituale upotpunjuje mudrim izrekama i doskočicama. Slike su ekspresije upozorenja kako nam je društvo današnjice oduzelo neposrednu vezu sa sâmim čovjekom, otuđilo nas. To otuđenje se je najviše ispoljilo upadanjem u zamku robovanja načinu života koje određuje strojno, mehaničko, a ne biološko vrijeme.
Drago Orlić, rodio se u malom istarskom mjestu Mandelićima 1948. godine. Objavio devet zbirki pjesama: “Će daž” (1983.), “Hip i vik” (1987.),“Groti duša zrije” (1993.), “Daž daždi miš prdi” (1998.), “Med i teran” (1999.), “Mediteranski & i @” (2002.), “Filmski versi” (2005.), “IS*TRI *JANCI” (2005.) i “Crna mačka” (2006.). Sakupio zbirku istarskih praznovjernih pučkih priča “Štorice od štrig i Štriguni” (1986., 2. dop. i proš. izd. 2008., zbirku narodnih ljubavnih, erotskih i bludnih pjesama Istre “Istarski bordel muza” (2003.), “Istarske narodne poslovice” (2005.), monografiju “Srdačno vaš Poreč” (1990.; drugo izdanje 1997.), šest knjiga satire “Lipi moji” (1995., 1998., 1999., 2001., 2004., 2007.) te “Kanat vrhu svih kanti” (2003.) s Danielom Načinovićem, prepjev biblijske “Pjesme nad pjesmama” na čakavski dijalekt, zbirku priča “Storije od žalosti” (2007.). Od 2011. godine član je istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika. Živi u Musaležu, selu pokraj Poreča.
