RAZGOVOR S RINOMOM I ZMIJOM POVODOM 808@PARADISO VOL. 2. PARTYJA
Nakon uspješno održanog 808 partyja u klubu Monte Paradiso Dinstagram dvojac Neozmiljan i MC Renesansa (Zmija i Rinoma) 27. studenog organiziraju novi 808 party u podzemlju Rojca. Iza brojnih pseudonima kriju se glazbenici Toni Flego i Marino Morosin od kojih smo prvo htjeli doznati što pulska publika može očekivati ovaj put, tko su izvođači i kakvu će glazbu puštati, te koja je njihova uloga u svemu tome?
TONI FLEGO: – Naša je uloga prvenstveno ona organizatora tog partyja, a izvođači koji nam se vraćaju su Tikach i Zolium, riječki DJ-evi koji su u zadnje vrijeme dosta popularni u trapu i ostalim žanrovima. Njima se pridružuju fažanski DJ Kool S, jedan od pionira lokalnog hip-hopa koji će puštati old school rap i funk glazbu i zagrebački reper Tone Tuoro aka Tony Brown koji će biti jedini live izvođač na partyju.
Što se krije iza imena Dinstagram, te zašto se vaši partyji zovu 808?
MARINO MOROSIN: – Dinstagram je naziv koji je došao od tog famoznog dinstanja (koji ima puno značenja, ali jedan od prvih je onaj kada je netko komentirao “slušaj ti ovog repera kako ga dinsta – prije toga se uglavnom govorilo slušaj kako roka”, u ovom slučaju i jedan i drugi pojam označavaju kvalitetno repanje. I tako smo mi spojili dinstanje s društvenom mrežom Instagram i nastao je Dinstagram.
FLEGO: – Što se tiče naziva 808, on najčešće označava ritam mašinu koja se koristila i koja se još uvijek koristi u hip-hopu, no mi smo to izabrali zbog pozivnog broja za Hawaje. Velika zahvala ide Peri, Anelu i Matku iz Monte Paradisa koji su ovo omogućili, te našem mudrom menadžeru i marketinškom stručnjaku Tou, bez kojeg ne bi znali ni nos obrisati (hahahaha).
Što vas je ponukalo da organizirate ovakve vrste partyja, kakva su vaša iskustva u tome i da kakav je odaziv publike?
MOROSIN: – Već smo i ranije radili takva zbivanja kao što su Hip-hop Caffe u kafiću P14. Cilj nam je zadržati i podržati hip-hop kulturu u Puli, a kako bi to učinili morali smo početi pratiti trendove. Tako nam je došao i pod-žanr trap koji je sada jako popularan. U Puli ne postoji velika publika za takvu vrstu glazbe pa smo odlučili održavati partyje na kojima se pušta trap, ali uz njega nudimo i druge žanrove i upoznajemo novu publiku i sa hip-hopom. Odaziv na prvi 808 party je bio iznenađujuće dobar jer stvarno nismo očekivali da će doći tako puno ljudi.
FLEGO: – U sklopu Hip-hop Caffea najviše smo bili fokusirani na promociji lokalnih autora. Odradili smo oko 15 nastupa gdje su oni mogli predstaviti svoj materijal i albume, no to je zastalo zbog jednostavnog razloga što takvih izvođača nema puno. Budući da smo uvidjeli da sada sve ide u tom trap pravcu i to ne samo ovdje već i u ostatku Hrvatske i svijeta morali smo i mi početi pratiti taj trend, i stvarno smo se iznenadili da u jednoj maloj Puli postoji nova generacija koja sluša takvu glazbu. Kad sad usporedim sve Hip-hop Caffee i ostale partyje koje smo radili u Vodnjanu, Fažani ili Barbarigi s ovim novim primjećujem da se osim veterana pojavilo i stotinjak novih ljudi mlađih generacija.
U moru sve novijih glazbenih pravaca lako se izgubiti. Nismo se stigli ni priviknuti na dubstep, a kako kažu glazbeni znalci to je sada već lanjski snijeg. Koja vrsta ili vrste glazbe sada dominiraju i kako se vi informirate o novim glazbenim pravcima?
MOROSIN: – Oboje se bavimo glazbom, a najviše informacija o novoj glazbi nalazimo na društvenim mrežama i Soundcloudu gdje je moguće pronaći odlične izvođače underground glazbe koji će čim postaju poznati postati mainstream. Na taj način se zapravo prate trendovi.
FLEGO: – Informiranje ide prvenstveno putem interneta, ali izvor su nam i izvođači koje smo upoznali putem partyja koje smo organizirali. Oni nas također educiraju o novim glazbenim trendovima i otkuda su oni nastali. Međusobno povezivanje je osim interneta također odličan izvor informacija.
Navala turbo-folk glazbe ne jenjava, a svjedoci smo i činjenice da se otvara sve više klubova koji kao glavni adut nude baš tu glazbu. Odaziv publike na takve koncerte i glazbene večeri je nedvojbeno velik, ali vi nudite nešto sasvim drugačije i uvelike manje poznato – kako uspijevate privući publiku na vaše događaje?
MOROSIN: – To je većinom ta pulska alternativna publika – pretpostavljam da su to ljudi koji osim trapa i hip-hopa slušaju i reggae, dubstep i dub (ostale žanrove elektronske glazbe). Hip-hop je jako blizu svim tim vrstama glazbe. Trap neće prihvatiti svi koji slušaju hip-hop jer mnogi smatraju da je to američka verzija cajki. Prije je tekst u hip-hopu bio jako bitan, no to u trapu nje tako već se govori o banalnostima. Mislim da je to odgovor društva na današnje vrijeme u kojem živimo koje je takvo kakvo je – riječ je izgubila moć. To je malo teže objasniti jer mislim da je trap OK dokle god na njega gledamo kao na zezanciju, ali ako se to kreće pretjerano ozbiljno shvaćati, uveličavati i „živjeti“ te tekstove onda tu može nastati problem. To je moje osobno mišljenje pa ne znači da svi na taj fenomen gledaju na taj način.
FLEGO: – Ja se isto slažem s time, ali vratio bih se na priču o publici. Ne vjerujem da je u Puli i okolici više od 500 ljudi koji slušaju svu tu glazbu o kojoj smo pričali, dakle ne samo trap. Vjerojatno je to istinito i za turbo-folk, jer pretpostavljam da kad ideš na turbo-folk koncerte ili partyje vidiš uvijek istu publiku koja možda i jest puno veća od one alternativne.
MOROSIN: – Trap glazba je jako zanimljiva jer je drugačija i dovela je neko osvježenje na scenu, a kao i svaka glazba donijela je i modu i umjetnost. Kao producent vidim da mi se otvaraju druge mogućnosti, da mogu biti kreativniji i više toga mogu raditi, ali tu govorim samo o glazbi. Što se tekstova tiče tu je priča drugačija – netko će ih prihvatiti, a netko neće jer su u suštini jako plitki i glorificiraju nasilje i tome slično.
FLEGO: – Što se konkretno tiče te glazbe ja koji sam dosta pratio povijest rap glazbe vidim da je u današnjem mainstream, ali i underground trapu osjetan povratak kraju 80-ih i gangsta žanru – pogotovo u tekstovima gdje se glorificiraju nasilje i droga. Ipak, ti tekstovi iz 80-ih i 90-ih bili su povezaniji, angažiraniji i kvalitetniji od ovih današnjih. Što se tiče načina repanja vidim da ovi popularniji izvođači repaju kao što su to 80-ih radili Run‑D.M.C..
Pretpostavljam da organizacija ovakvih partyja dolazi i od vaše osobne potrebe za takvim zbivanjima – što mislite o glazbenoj ponudi u gradu i šire – imate li mjesta za izlazak gdje je glazba po vašim afinitetima?
MOROSIN: – Ne bi bili ni počeli raditi takve partyje da već postoje. Meni bi iskreno bilo drago da postoje i da ih ne moram organizirati. Nemojte me krivo shvatiti, drago mi ih je organizirati, ali bio bih sretniji da ima više ljudi koji rade isto što i mi u tom žanru. No u svakom slučaju podržavamo sve organizatore koji se možda ne bave ovakvom vrstom glazbom, ali održavaju alternativnu glazbenu scenu živom.
FLEGO: – Što se tiče mjesta za izlazak mislim da je u posljednjih nekoliko godina više zaživjela festivalska, nego li klupska scena.
MOROSIN: – Vraćamo se opet na priču da je Pula mala pa bi i dva mala kluba bila dovoljna. Ne znam koje poteškoće imaju organizatori rock koncerata i partyja, ali ne vjerujem da je njima lakše. Problem je što ovako uvijek ovisiš o nekome. Nama bi i jedan manji prostor bio dovoljan da organiziramo takve partyje, no ovako uvijek s nekim moraš surađivati što samo po sebi nije loše ako uspiješ naći nekoga tko je voljan raditi s tobom.
FLEGO: – To su dva klasična problema – prostor i novac, iako, bilo je i onih koji su uspjeli i s malo sredstva privući publiku i stvoriti scenu. Tako da mislim da je od ta dva problema veći onaj koji se tiče prostora.
Osim što organizirate partyje već se dugo godina bavite i proizvodnjom glazbe – na čemu trenutno radite i koliko se to razlikuje od vaših glazbenih početaka?
MOROSIN: – Ja sam krenuo kao hip-hop beat maker i reper. Imao sam grupu koja se zvala DEM-crew, a kako se mijenjaju stvari u životu razišli smo se. Moji počeci bili su posvećeni stvaranju hip-hop instrumentala, no to se promijenilo s novom grupom koju smo osnovali Eric Ušić i ja i koja se zvala Soundcheck Regaz u čiji smo rad uključili i live instrumente. Bila je to sporija glazba i više je nalikovala na jazz hip-hopu. Nakon toga zainteresirao sam se za beat scenu koja je tada počela biti jaka. Trenutno sam završio rad na albumu s Kooladeom i uskoro ćemo ga objaviti. Radim i na svom solo EP‑u koji je skoro gotov te radim sa Zmijom u sklopu nove grupe koju smo nazvali LKA Crew, a kada stignem radim i instrumentale za ostale repere i izvođače.
FLEGO: – Moja je priča bila malo drugačija, a s hip-hopom sam počeo još u osnovnoj školi. Kako smo završili osnovnu tako se sve raspalo pa mogu reći da sam sljedećih deset godina radio sam jer nisam nikoga poznavao koji se bavio tom glazbom. Kasnije sam čuo za DEM Crew i za još neke repere u Puli i za Metamedij jer su se tada u njihovim prostorima radili partyji, gledali su se dokumentarni filmovi… U Zagrebu sam 2011. na koncertu Method Mana i Readmana upoznao Marina i tamo smo dogovorili da dođem snimiti albuma kod njega u Vodnjan. U vrlo kratko vrijeme sam izdao čak četiri albuma i sada mislim da je to bila greška jer nisam imao vremena za promociju nego sam samo štancao nove stvari. Što se tiče razlike nekad i danas, ja sam ranije imao puno više pjesama angažiranih socio-političkih tematika. Kasnije sam počeo pisati pjesme s autobiografskim tematikama pa sam se dosta igrao sa storytellingom, imaginarnim temama pa sam čak imao i pornografske tekstove. Što se moje promocije kao solo artista tiče uvijek sam bio u društvu DEM Crewa, a tada sam počeo ulaziti i u kontakt s Blackonnectionom, gdje sam se predstavljao i na kraju počeo i voditi tu emisiju na radio Maestralu. Napravio sam i jedan jazz hip-hop album s DJ Kool S‑om jer smo u ono vrijeme slušali izvođače kao što su A Tribe Called Quest ili De La Soul. Kasnije sam se pridružio i Soundcheck Regazu kada su objavili albuma „Macchiato i čaša vode“, ali možemo reći da sam uvijek bio i ostao solo izvođač.
Razgovarao Boris VINCEK
