Bijele večeri – „Treći čovjek“ Greenea i Reeda

03.12.2015.

Književno-film­ske Bijele veče­ri Kluba Pulske film­ske tvor­ni­ce nas­tav­lja­ju s pro­gra­mom ovo­ga čet­vrt­ka, 3. pro­sin­ca, kada će na ras­po­re­du biti film­ska adap­ta­ci­ja nove­le Grahama Greena „Treći čovjek“(1949.) u reži­ji Carola Reeda. Program će poče­ti u 19 sati, a ulaz je slobodan.

Screen Shot 2015-12-03 at 09.19.37

Adaptacija je zanim­lji­va zbog toga što je nove­la po kojoj je Greene napi­sao sce­na­rij objav­lje­na godi­nu dana nakon fil­ma, dak­le 1950. godi­ne. Greene je objas­nio da mu je bilo nemo­gu­će napi­sa­ti sce­na­rij bez da za to ima knji­žev­ni pred­lo­žak, a nakon uspje­ha film­ske ver­zi­je odlu­čio je obja­vi­ti i knji­gu. U pisa­nju nove­le i sce­na­ri­ja Greeneu je pomo­glo iskus­tvo u bri­tan­skoj taj­noj služ­bi. Ono mu je omo­gu­ći­lo detalj­no i pre­ciz­no opi­si­va­nje pos­li­je­rat­nog Beča, podi­je­lje­nog u četi­ri frak­ci­je, i crnog trži­šta lije­ko­vi­ma. Novela pra­ti istra­gu Rolla Martinsa (koji u fil­mu biva pre­kr­šten u Hollyja Martinsa), pis­ca pet­pa­rač­kih roma­na koji poku­ša­va otkri­ti što se kri­je iza mis­te­ri­oz­ne smr­ti nje­go­vog pri­ja­te­lja Harryja Limea i poja­ve tajans­tve­nog tre­ćeg čovje­ka viđe­nog na mjes­tu nesre­će. Martins upoz­na­je Harryjeve sum­nji­ve „pri­ja­te­lje“ i nje­go­vu dje­voj­ku Annu Schmidt, a klup­ko se poči­nje odmo­ta­va­ti kada mu major Calloway objas­ni čime se Harry zapra­vo bavio.

Film u kojem su glav­ne ulo­ge ostva­ri­li Joseph Cotten (Holly Martins), Alida Valli (Anna Schmidt) i Orson Welles (Herry Lime) u sušti­ni je kri­mić ambi­jen­ti­ran u atmo­sfe­rič­nom pos­li­je­rat­nom Beču. Snimljen je na auten­tič­nim loka­ci­ja­ma, pa poru­še­ne kuće i kra­te­ri bom­bi nisu samo sce­no­graf­ska kuli­sa. Potraga za nas­lov­nim tre­ćim čovje­kom zapra­vo je potra­ga za pri­ja­telj­stvom, lju­ba­vi i prav­dom, odnos­no vri­jed­nos­ti­ma koje je Lime iznevjerio.

Iznimno napet, zaba­van i dina­mi­čan film pra­ti neza­bo­rav­na glaz­ba Antona Karasa, a jedan od nje­go­vih vrhu­na­ca je impro­vi­zi­ra­ni mono­log Orsona Wellsa na beč­kom Prateru u kojem objaš­nja­va kako su za raz­li­ku od mira i demo­kra­ci­je, tira­ni­ja, rato­vi i nasi­lje naj­plod­ni­je tlo za razvoj umjet­nos­ti i znanosti.

Bijele veče­ri je pro­gram Kluba PFT‑a kojeg vodi novi­nar Boris Vincek. Iz mje­se­ca u mje­sec on dovo­di ekra­ni­za­ci­je popu­lar­nih (i manje poz­na­tih) roma­na i krat­kih pri­ča, a struk­tu­ri­ran je poput klu­ba čita­te­lja. Projekcijama pret­ho­di kra­tak uvod u film i roman, dok je nakon gle­da­nja na ras­po­re­du disku­si­ja s publi­kom. Koncept Bijelih veče­ri pret­pos­tav­lja da je publi­ka una­pri­jed pro­či­ta­la knji­gu kako bi disku­si­ja o adap­ta­ci­ji i pri­je­la­zu pri­če sa stra­ni­ce na ekran bila zanim­lji­vi­ja i potpunija.

Osnovne infor­ma­ci­je:

Knjiga:

Graham Greene „Treći čovjek“ (Kršćanska sadaš­njost, 1984. 220 str.) – dos­tup­na u Gradskoj knjiž­ni­ci i čita­oni­ci Pula u jed­nom (1) primjerku.

Film:

„The Third Man“ (1949.), 104′
Režija: Carol Reed
Glavne ulo­ge: Joseph Cotten, Alida Valli i Orson Welles.

Izvor