Najnoviji vestern
Umjesto klasične top liste najboljih filmova, ovom prigodom pozabaviti ćemo se jednim zanimljivim trendom američke kinematografije u godini na izmaku.
Riječ je o vesternu, žanru koji je odavno proživio svoje zlatno razdoblje, ali vrlo je žilav i već desetljećima odolijeva izumiranju, a povremeno čak uspijeva izroditi vrlo zanimljive primjerke. Najnovija struja vesterna vjerojatno je najbrutalnija do sada i s najmanje romantike gleda na krvavo povijesno razdoblje koje je prethodilo današnjim Sjedinjenim Američkim Državama. Prve naznake takvog pristupa pokazao je prije nekoliko godina Quentin Tarantino u filmu „Odbjegli Django“ (Django Unchained), iako su rafalne dijaloške sekvence i krvavi gejziri njegovi zaštitni znakovi i u drugim žanrovima, a ne samo vesternu.
Prošle godine snimljen je odličan vestern „The Keeping Room“, redatelja Daniela Barbera, u kojemu dvije sestre i njihova crna sluškinja ostaju same na južnjačkoj farmi tijekom američkog građanskog rata, braneći se od pomahnitalih i okrutnih dezertera, a nedavno smo u domaćim kinima gledali „Ratnu sjekiru“ (Bone Tomahawk), debitanta S. Craiga Zahlera. Oba redatelja učestalo posežu za naturalizmom i prizorima prožetim bestijalnim nasiljem, dok Zahler svoju priču čak nadopunjuje elementima kanibalizma i crne magije.
Čini se da sličan pristup obilježava i „Povratnika“ (The Revenant), redatelja Alejandra Gonzaleza Inarritua u kojemu Leonardo Di Caprio pokušava preživjeti u surovoj američkoj divljini početkom 19. stoljeća. Spomenuti redatelji gledaju na Divlji zapad drugačijim očima, potpuno izbjegavaju i najmanje idealiziranje tog povijesnog razdoblja, a njihovi izvrsno režirani vesterni nisu samo pokušaj što iskrenijeg i realnijeg prikaza povijesti, nego se posredno dotiču i suvremene američke politike. Nadajmo se da to nije samo slučajna pojava nego trend koji će se nastaviti i u godinama koje slijede.
Elvis Lenić





