Predavanje Borisa Bogunovića ‘‘ORNAMENT – Načela, konstrukcija i praksa’’

01.12.2015.

U okvi­ru pro­gra­ma „Poolp“ (kul­tu­ra pole­mič­kog miš­lje­nja i  kre­ativ­ne par­ti­ci­pa­ci­je), u sri­je­du, 2. pro­sin­ca, bit će odr­ža­no pre­da­va­nje Borisa Bogunovića pod nazi­vom ”ORNAMENT – nače­la, kons­truk­ci­ja i prak­sa” u gale­ri­ji Poola. Predavanje će biti odr­ža­no u 19 sati.

Screen Shot 2015-12-01 at 09.19.42

“Zar nije upra­vo arhi­tek­ton­ski orna­ment kao inhe­rent­no arhi­tek­ton­ska for­ma komu­ni­ka­ci­je, ono što ide­al­no odgo­va­ra ponov­noj uspos­ta­vi suštin­skog dija­lo­ga izme­đu izgra­đe­nog oko­li­ša i nje­go­vog kul­tur­nog i druš­tve­nog kon­tek­s­ta?” Nekad je orna­ment pred­stav­ljao sim­bol bogat­stva odnos­no druš­tve­nog statusa.
Preklapanje orna­me­na­ta, deko­ra­tiv­ne nas­la­ge uzo­ra­ka koji podra­zu­mi­je­va­ju obi­lje i bogat­stvo bili su toli­ko raši­re­ni da je u jed­nom tre­nut­ku pos­ta­lo teško raz­li­ko­va­ti pra­vu for­mu, tek­s­tu­ru, i što je naj­važ­ni­je vri­jed­nost rada.

Nakon goto­vo pot­pu­nog nes­tan­ka orna­men­ta tije­kom Moderne i nje­go­vog povrat­ka u Postmoderni, danas broj­ni arhi­tek­ti  ponov­no otkri­va­ju izgub­lje­ni jezik orna­men­ta kao intrin­zič­ni način na koji arhi­tek­tu­ra komu­ni­ci­ra svo­ju vizi­ju ili sli­ku svi­je­ta van pukog izra­za uti­li­tar­nos­ti. Iako digi­tal­ni dizajn i nove meto­de pro­duk­ci­je mogu kom­pen­zi­ra­ti izgub­lje­ne zanat­ske vje­šti­ne u stva­ra­nju figu­ra­tiv­nih, iza­zov­nih i popu­lar­no uobli­če­nih for­mi, izbor moti­va i ras­pros­tra­nje­nost orna­men­ta kao cje­li­na čes­to osta­ju pro­izvolj­ni, sla­bo shva­će­ni i napo­s­ljet­ku nes­vr­ho­vi­ti. Potreban je teoret­ski okvir koji bi stvo­rio sudi­onič­ku plat­for­mu na kojoj se može vodi­ti pro­duk­tiv­ni dija­log i razvi­ti nove dis­ci­pli­ne. Digitalna teh­no­lo­gi­ja (CAD, 3D prin­te­ri, CNC) omo­gu­ća­va novi pri­laz dizaj­nu i masov­nu pro­duk­ci­ju poje­di­nih uzo­ra­ka i orna­me­na­ta, a takav novi pris­tup u suvre­me­noj arhi­tek­tu­ri i pri­mi­je­nje­noj umjet­nos­ti nala­zi se izvan povi­jes­nih argu­me­na­ta pri­mje­ne, mime­ze, repre­zen­ta­ci­je i rasi­pa­nja rada.

Boris Bogunović rođen je 1962. u Puli. Nakon rada na trgo­vač­kim bro­do­vi­ma u svoj­stvu čas­ni­ka palu­be, odla­zi u Genevu gdje u gru­pi Vaisseau sti­če zna­nja iz zid­nog sli­kar­stva, pose­bi­ce teh­ni­ke tromp l’o­eila. Nakon povrat­ka u Pulu jedan je od suos­ni­va­ča Gradske Radionice. Diplomirao je stu­dij kul­tu­re i turiz­ma na Sveučilištu u Puli i dobit­nik je Rektorove nagra­de. Član je HDLU u Zagrebu.

Predviđeno vri­je­me pre­da­va­nja je 60 minu­ta, nakon čega sli­je­di pri­god­no dru­že­nje uz glaz­bu i ostalo.

Izvor