Predstavljanje knjige „Ženski likovi u prozi Fulvija Tomizze“
Svečano predstavljanje hrvatskog prijevoda knjige „Ženski likovi u prozi Fulvija Tomizze“ održano je u srijedu 9. prosinca u Gradskoj knjižnici Umag, a zbivanje su popratili brojni posjetitelji. Djelo je to žena o ženama – zajednički rad skupine znanstvenica, književnica, esejistkinja i kulturnih radnica koje pripadaju različitim generacijama, a koju čine autorice Irene Visintini (glavna i odgovorna u projektu – Trst), Isabella Flego (glavna koordinatorica projekta – Koper), te koautorice Amalia Petronio (članica uredništva – Piran), Cristina Sodomaco (članica uredništva – Umag), Claudia Voncina ( članica uredništva – Gorizia). Ovaj znanstveno-istraživački projekt objavljen na talijanskom jeziku 2013. godine pod nazivom „Personaggi femminili nella narrativa di Fulvio Tomizza“, prevela je na hrvatski jezik Lorena Monica Kmet koja je uz autorice Irene Visintini i Isabellu Flego sudjelovala u predstavljanju ovog rada. Hrvatski prijevod knjige objavljen je u izdanju Talijanske unije-Zajednice Talijana „Fulvio Tomizza“ Umag.
Knjiga sadrži 17 eseja i jedno je od najvažnijih djela proučavanja opusa Fulvia Tommizze (Juricani kraj Materade 1935 – Trst 1999), najznačajnijeg istarskog „pisca granice“, te donosi bogatu analizu njegovih izabranih ženskih likova s posebnim karakterističnim značenjima u povijesnim, emotivnim, kulturnim i ideološkim kontekstima kao i kritički osvrt na određene romane od kojih neki još nisu prevedeni na hrvatski jezik. Kroz pet poglavlja progovara se o tri grupe žena, glavnih ili sporednih likova romana napisanih u rasponu od 40 godina: prva skupina odnosi se na povijesne likove iz povijesnih romana, drugu čine književni likovi koji razotkrivaju određeni segment stvarnosti kao što su egzodus, poraće i egzistencijalni problemi, dok u treću skupinu spadaju simboličke žene, koje ulaze u podsvijest i manifestiraju se kroz psihološku strukturu romana.
Neven Ušumović, voditelj Gradske knjižnice Umag i dugogodišnji suorganizator Foruma Tomizze, naglasio je vrijednost ovog djela koje analizira Tomizzine opise najranjivije, najslabije i najosjećajnije skupine koju čine žene, a okupljene je pozdravila i nakladnica i dogradonačelnica Umaga Floriana Bassanese Radin istaknuvši svoj ponos zbog sudjelovanja u projektu kojeg je ostvarilo petero žena. Isabella Flego je započela odgovorom na očito pitanje: „zašto žene“? Istraživajući arhiv u Kopru 1997. naišla je na zapis o Gianrinaldu Carliju, junaku Tomizzine knjige „L’ereditiera veneziana“ čija je nit vodilja bila emancipacija žena. Tom joj se prilikom rodila ideja koju je sljedećih godina razvijala, te kad je došao pravi trenutak, zatražila je i dobila pristanak i potpuno povjerenje gospođe Tomizza te je zatim potražila Irene Visintini, a „u duhu Tomizze“ odabrane su i ostale sudionice projekta.
Tomizza je najpronicljiviji promatrač događaja, čovjek bez intelektualne umišljenosti koji nije naglašavao barijere i granice nego upravo suprotno, istakla je Flego. On je razotkrio muku istarskih žena, te je kroz njih u prenesenoj autobiografiji izražavao vlastitu žensku stranu. Bio je odličan tumač vlastitih djela i izrazito vezan za svoju crvenu istarsku zemlju. Na kraju izlaganja Isabella Flego je pročitala odabrani ulomak iz Tomizzine knjige „Gdje se vratiti“, u kojoj se savršeno kalibriraju povijesni elementi i u kojem se opisuje povratak glavnog junaka, koji predstavlja samoga Tomizzu, svojoj zemlji i mirisima djetinjstva, a supruga glavnog junaka izjavljuje: „Sviđa mi se ovdje, sretna sam.“
Irene Visintini naglasila je veliki značaj ovog prijevoda. Ona je Tomizzu osobno poznavala te je navela da je s njim predstavljala njegove knjige u mnogim talijanskim zajednicama diljem Hrvatske i Slovenije. Fulvio Tomizza, ističe Visintini, čovjek je suživota i mira, koji je na traumatičan način iskorijenjen iz svoje sredine. Njegova je poetika križanje različitih jezika. On je pišući o Europi lokalnih naroda, multijezičnosti i plurinacionalnosti, Istri njegovoga djetinjstva i Trsta njegove zrelosti obogatio Europsku ideju. Ova knjiga, kaže nadalje Visintini, pruža nove poglede čitanja Tomizzinih dijela koja, kao i sva literatura, izviru iz života samog. Tomizza je imao duboki osjećaj poštovanja prema ženama i prepoznao je ulogu koje su imale. Na početku svog sedmog romana „La citta’ di Miriam“ objavljenog 1972. godine Tomizza piše: „Kakva su izvanredna bića žene, morat ću jednog dana nešto ozbiljno napisati o ženi.“ U njegovim djelima bogatim psihoanalizom, žene su opisane u povijesnom i psihološkom kontekstu, žene su u ruralnoj sredini otuđene od ideje emancipacije, u nekoj dalekoj istarskoj civilizaciji. Za kraj, autorice su izrazile želju da ovo njihovo dijelo doprinese ideji ostvarivanja jednakosti spolova. Knjiga predstavlja stručno, znanstveno iščitavanje Tomizze kroz ženske likove, nudi novi ključ čitanja njegovih djela, a namijenjena je studentskoj populaciji, profesorima, književnim kritičarima i teoretičarima i svima ostalima štovateljima velikog književnika Fulvija Tomizze.
Za glazbu se tijekom večeri pobrinuo mladi gitarist Matija Klaja, učenik druge godine umaške glazbene škole kod profesora Vjekoslava Crnoborija koji je dojmljivom i sugestivnom svirkom uveo posjetitelje u priču o nastanku i pozadini književnog djela.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
