Sa(n)jam knjige u istri – ponedjeljak 7. prosinca – jutro na sajmu
Islandski autor Jón Kalman Stefánsson bio je gost Voje Šiljka na Doručku s autorom čime je započeo program ponedjeljka 7. prosinca 21. Sajma knjige u Istri u pulskom Domu hrvatskih branitelja. Tema razgovora bio je roman „Nebo i Pakao“ (2007.) – dio trilogije „o dječaku“ koju osim njega čine i romani „Tuga anđela“ (2009.) i „Čovjekovo srce“ (2011.). Roman je objavljen na hrvatskom jeziku tek početkom ove godine u prijevodu Doroteje Maček. U razgovoru s Vojom Šiljkom, Jón Kalman Stefánsson bio je susretljiv te otvoren za mnoga osjetljiva pitanja. Tvrdi da je čovjek kao i društvo izmislio brakove i da su granice postavljene tamo gdje one ne bi trebale biti. Nema ništa protiv istospolnih brakova te ih podržava. U pitanju boji li se smrti odgovorio je da se sigurno boji kao i svaki čovjek. Na kraju susreta potpisivao je knjige obožavatelja – većinom ozbiljna i starija publika.
Zvonko Maković je istoga dana u kavani Mozart prezentirao temu „Egzil u umjetnosti“ u sklopu Bertijevog programa: Ljubav na drugi pogled. Zvonko Maković hrvatski je povjesničar umjetnosti, pjesnik i esejist koji strogo kritizira današnja događanja u svijetu. U svom predavanju prezentira slike i fotografije migracija koje se protežu od davne povijest pa sve do današnjeg doba. Migracije ne vidi kao problem već kao nešto što bi trebali prihvatiti kao svoju stvarnost i obogaćenje. Tvrdi da su nas migracije održale na životu te da su one stvorile današnju američku te europsku povijest. Strogo kritizira mađarski narod jer su oni ti koji su gradili Ameriku svojom imigracijom. Za Zvonka je Mađarska politika sramotna. Dotakao se više slika koje su na različite načine komentirale događaje vezane za migracije. U tom su se opsegu slika našla djela „Hercegovačko roblje“ Jaroslava Čermaka, „Povratak čete Crnogoraca iz boja“ Paje Jovanovića, „Zoomorfni par“ Maxa Ernsta, “Zastava“ Jaspera Johnsa i druge. Daje naglasak na Institut of Fine Arts koji je osnovan u New Yorku 1937. godine, a većinom su na njemu predavali imigranti. Institut je jednom prilikom imao i kontroverznu izjavu: „Hitler is my best friend: He shakes the tree and I collect the apples.“
Šaljivo predavanje „Antilektira“ Predraga Lucića i Borisa Dežulovića održano je u 13 sati u prepunom Crvenom salonu. Publiku su većinom činili srednjoškolci i njihovi učitelji koji su pljeskom i smijehom nagrađivali komediju Lucića i Dežulovića. Predstavljanje Lucićevih knjiga „Gusle u Magli“, „Sun tzu u prozorčiću“ i „Bezgaća povijesne zbiljnosti“, palo je u drugi plan i predavanje se pretvorilo u mjuzikl. Bez dlake na jeziku, pjesmom su oprali današnju političku situaciju, kao i lektire koje se danas čitaju u školama. Predrag je u svojim školskim danima čitao knjigu „Lovac u žitu“ ispod klupe, te su se čitali i stripovi. Obojica su bili odlični učenici, ali ih nije toliko zanimala škola. Lucić kaže za sebe da je uvijek bio šaljiv u školi i da nije znao drugačije, dok Dežulović iako ljubitelj matematike, odrekao se, kako je on to rekao: „svoje matematičke karijere“ i završio u novinarstvu.
U svom pjevnom repertoaru počastili su publiku obradom pjesama „Na Lovrincu“, „Lijepa naša domovino“, „Samo jednom se ljubi“, „Dva Bracanina“ i „Kondorov let“. Kritiziraju seksualni odgoj i crkvu upravo kroz obradu pjesme „Kondorov let“. Iako kontroverzni i iskreni, srednjoškolcima će nakon ovog predavanja Predraga Lucića i Borisa Dežulovića sigurno biti zabavnije čitati knjige kao što su Krležin roman „Povratak Filipa Latinovića“ ili poeziju kao što je „Ribarenje i ribarsko prigovaranje“ Petra Hektorovića.
Tekst i fotografije Luana RACAN