Čudesni Lubezki
KINO: POVRATNIK, redatelja A. G. Iñárritua
U povijesnoj drami „Povratnik“ (The Revenant) nalazimo određene sličnosti u ikonografiji i motivima s izvrsnim Mannovim filmom „Posljednji Mohikanac“ (vrijeme radnje, vrste vatrenog oružja, traperski život, sukob potomaka Engleza i Francuza, tragičan gubitak sina), iako je Iñárrituov film znatno drugačiji od vrhunski režiranog Mannovog djela.
Leonardo DiCaprio glumi vodiča ekspedicije trapera, koji zadobiva užasne ozljede od razjarenog medvjeda, a zatim ga izdaju vlastiti ljudi i ubiju mu jedinog sina (rođenog u braku s Indijankom). Iako teško ranjen, traper uspijeva preživjeti i nadljudskim naporima dolazi do najbliže utvrde u potrazi za izdajnicima.
Unatoč mučnoj i turobnoj priči, gledatelji hrle u kina zahvaljujući ponajviše slavnom DiCapriju, iako je prava zvijezda ovog filma čudesni meksički snimatelj Emmanuel Lubezki (možemo ga bez pretjerivanja zvati novim Nestorom Almendrosom). Njegovi kadrovi briljantno izvlače vizualne potencijale prekrasne divljine, gotovo da osjetilno uvlače gledatelja u to iskonsko i nevino okruženje, a sraz liričnosti okoliša i brutalnih naturalističkih prizora stvara iznimno snažan dojam.
Naročito je zanimljivo često mizanscensko korištenje motiva vatre, koja možda u svakom prizoru nema narativno opravdanje, ali izvanredno vizualno funkcionira u opreci s ledenom pustoši. U današnje vrijeme sulude montažne rascjepkanosti filmskih sekvenci Iñárritu i Lubezki čak i akcijske prizore rješavaju dugačkim kadrovima s pokretnom kamerom, koji sjajno ističu dubinu prostora i stvaraju kod gledatelja dojam da je na licu mjesta.
Njihov film doista toliko impresionira da je gledatelj u stanju lako oprostiti Iñárrituovu povremenu sklonost banalnijim vizualnim metaforama. Treba svakako ponoviti ovo iznimno vizualno iskustvo i pogledati „Povratnika“ još jednom. Dok još igra u kinima.
Elvis Lenić





