HERZOG NA SUNDANCE FESTIVALU SECIRA INTERNET
Slavni njemački redatelj Werner Herzog u subotu 23.siječnja na Sundanceu (najvećem američkom festivalu nezavisne filmske produkcije koji se upravo odvija u saveznoj državi Utah) premijerno je predstavio svoj novi dokumentarni film o internetu „Za divno čudo: tlapnje povezanog svijeta“. Film na tipično Herzogov opušteno filozofski način, čas zaigrano, čas uznemirujuće, sagledava različite aspekte ove ogromne i nedovoljno proučavane teme. Riječ je o svojevrsnom filmskom eseju koji istražuje porijeklo interneta i umjetne inteligencije, te nebrojene načine kako oni danas utječu na nas, ubrzano se razvijajući i nasrćući na sve segmente društva i svijesti, tako da je neizbježno i pitanje o budućnosti naše vrste u virtualno povezanom svijetu, odnosno mogu li se tehnologije koje nas povezuju jednog dana pretvoriti u našu pogibelj. Okosnicu filma čine razgovori s teorijskim fizičarima, renomiranim hakerima i AI teoretičarima, kao i s običnim ljudima koji su na neki dramatičan način bili žrtve novih tehnologija. Evo što je, uz ostalo, o novom Herzogovom filmu napisao recenzent utjecajnog magazina Variety:
„…Dotičući se svega, od opasnosti hackiranja i web ovisnosti do nekontroliranih mogućnosti umjetne inteligencije, ove “Tlapnje povezanog svijeta” predstavljaju najnovija Herzogova istraživačka mozganja o tome što znači biti ljudsko biće (pa čak i post-ljudsko),… (razgovori sa zanimljivim sugovornicima)„nude poticajnu istragu povijesti Interneta, njegovih oblika i funkcija, kao i ogromnog i još neistraženog potencijala. To je propitivanje kako filozofsko tako i tehničko, od izumitelja hiperteksta Teda Nelsona koji protok vode koristi kao metaforu za međusobne povezanosti, do samog Herzoga koji znanstvenicima postavlja pitanje Philipa K. Dicka koje bi moglo biti i slogan filma: “Sanja li Internet o sebi? ” Ako da, tada se “Za divno čudo” sa svojom strukturom (podijeljen je na 10 poglavlja, s naslovima poput “Slava Netu“i “Umjetna inteligencija”), može razumjeti i kao zapis tog sna i pokušaj nalaženja smisla u njemu…
Velik dio Herzogovog filma usmjeren je na reperkusije utjecaja Interneta na ljude ovdje i sada: našu pretjeranu ovisnost, našu osjetljivost na cyber-napade i sve načine na koje uporaba weba aktivira naše najbolje i (vjerojatnije) najgore impulse. No, “Za divno čudo” nigdje nije izazovniji nego onda kada gura prema nepoznatom, zureći u neizvjesnu budućnost u kojoj inteligencija nije samo umjetna nego i autonomna: Ako samo-vozeći automobili uzrokuju nesreću, tko je odgovoran? Hoće li Internet jednog dana spontano razviti vlastitu volju, vodeći do katastrofe ravne onoj HALa-9000? Je li ljudsko postojanje na Marsu važan sljedeći korak za vrstu, kako to u filmu tvrdi milijarder poduzetnik Elon Musk? Hoće li naprave jednog dana postati irelevantne, jer će naši umovi biti tako umreženi s našim okolišem da ćemo moći „twittati“ naše misli? Hoće li se roboti zaljubljivati? (Da li bi robotima bilo korisno zaljubiti se?)
Ne čudi to što se Herzog opire iskušenju odgovaranja na ova pitanja, već radije sjedi i sluša dok ih prevrće impresivan niz stručnjaka. Ipak, ljubitelji njegovog neponovljivog filozofiranja s njemačkim naglaskom dobiti će i više od očekivanog: Redatelj kroz cijeli film ostaje potpuno angažirana prisutnost i teško je ne osjetiti mješavinu pesimizma i zadivljenosti u načinu na koji on gleda na ovu temu. Koliko god je nedvojbeno zaintrigiran mogućnostima koje nam tehnologija još može priuštiti, teško je ne posumnjati da se Herzog slaže s jednim od sugovornika koji izjavljuje da su “računala najgori neprijatelj duboko kritičkog razmišljanja.” Sigurno je da njegov neposredan vizualni stil, koji preferira krupne planove sugovornika više od agresivnijih grafičkih pristupa, odaje želju da svoju temu razmatra iz zdrave distance. Virtualna budućnost je možda već sada tu, ali “Za divno čudo” sa svojim stimulativnom bujicom uvida i ideja još je uvijek uporno, prkosno ljudsko.“
Tako piše Variety, a u nastavku dodajemo i nekoliko Herzogovih odgovora na pitanja postavljena mu na predstavljanju filma nakon premijere. Vjerojatno ćete među njima pronaći ponešto o čemu vrijedi promisliti…
Na pitanje o trenutnim modelima filmskog predstavljanja kao što je promoviranje na Sundanceu, u usporedbi s učitavanjem na internetu, gdje film može biti svima dostupan: „Dobro je imati festivale. Sundance nije toliko star, ali je u svojoj povijesti postigao određenu kvalitetu… Većina ljudi čiji se filmovi vrte na ovom festivalu su mladi redatelji s novim radom. Ja sam anomalija.“ O on-line distribuciji: „Ako internet tvrtka kupi ovaj film za distribuciju, ja ću točno znati koliko je bilo klikova i koliko se ljudi zaustavilo na 12. minuti filma i krenulo gledati Honey Boo Boo. Ali vi morate gledati Honey Boo Boo, jer morate znati što se događa u vašem svijetu.“ O važnosti tiskovina: „Čitajte, čitajte, čitajte ili nećete znati ništa o svijetu i biti ćete izostavljeni.“ Na pitanje o odnosu između vjere i tehnologije: „Budite jednako oprezni s obije.“ Na pitanje gdje bi bile naše ljudske želje kada bismo bili okruženi umjetnom inteligencijom koja bi ispunjavala svaku našu potrebu od rođenja: „Želja se ne bi pojavljivala niotkuda. Ja bih bio polu-zombi, a to ne bih želio.“ Netko iz publike upitao je misli li da je ljudski kontakt nužan za čovjekovu sreću… „Zamislite svijet u kojem ne bi bilo žena. Bio bi posve nepodnošljiv. Razmislite o važnosti taktilnih kontakata. Miris kose žene koju voliš, ili novo rođene bebe. To su povlastice, neprocjenjive.“ “Što vas može impresionirati oko 100.000 tweetova? 100.000 puta gluposti u 140 znakova?“uzvratio je Herzog novinarima kao odgovor na pitanje o važnosti Twittera i drugih društvenih mreža u današnjem društvu. “Što je toliko fenomenalno u tome?” upitao je. “Nikad nisam vidio ni jedan tweet koji sam smatrao imalo zanimljivim.”
Izrazio je nadu da će “Za divno čudo” potaknuti ljude da preispitaju svoje ovisnosti o internetu i “obrate pozornost na ono što se događa.” “Internet je događaj koji pisci znanstvene fantastike nisu predvidjeli”, rekao je. “Leteće automobile i kolonije u svemiru- da, ali nitko na radaru nije imao internet.” Herzog kaže da je razvio averziju prema društvenim medijima i drugim oblicima nove tehnologije i u jednom razdoblju imao je isključen mobitel na godinu dana.“Što me najviše plaši? Glupost”, kazao je, dodajući da će već jednostavan pregled komentara na Internetu otkriti “taj masivni, goli nalet gluposti.” Kazao je da je tijekom godina nastojao zadržati svoju privatnost, odbijajući sudjelovati na filmskim događanjima ili zabavama. “Moj društveni medij je moj kuhinjski stol”, zaključio je Herzog. “Moja supruga i ja kuhamo i imamo maksimalno četiri gosta, jer za stolom ne stane više od šest.”
Priredila Daniela KNAPIĆ
