Post-festum Sajma knjige u Istri – anti lektira Borisa Greinera
„Ne moraš znati crtat da bi radio stripove. I to bih svima preporučio – da rade stripove bez da crtaju…“, savjetovao je Boris Greiner svim posjetiteljima programa anti lektire „Multipraktik: čime se ono nisam bavio“, koji je održan u sklopu 21. Sajma knjige u pulskom Domu hrvatskih branitelja. Boris Greiner, iako multitalent na domaćoj umjetničkoj sceni, trudi se ostati vječni amater. Urarski zanat naslijedio je od roditelja te od najmlađih dana voli promatrati svijet kroz vrijeme. Njegova sudbina bila je postati urar ne samo radi nasljeđa, već i radi tadašnje materijalne situacije. Majka je bila njegov glavni učitelj zanata u kojem je ostao jedanaest godina. Na pitanje: Popravlja li još tko satove, odgovorio je: „Urari, ali nema satova…“. Time je htio dati do znanja da moderno društvo više ne koristi i ne kupuje satove, jer se, ili nema vremena više gledati na sat, ili su mobiteli postali „multipraktici“. Osim urarstva, završio je kineziološki fakultet i bio je viceprvak Jugoslavije u skoku u vis 1980. godine. U određenom periodu svog života radio je i kao profesor u školi, ali umjetnost je na kraju ipak prevladala.
„Fotokopirka je bio moj prvi kist. Kad se nešto iskopira i kopira i kopira onda nešto ostane, a nešto nestane…“, objasnio je Greiner način izrade stripa Greiner & Kropilak koji izrađuje u suradnji sa Stanislavom Habjanom. Strip predstavlja fotografije koje su nanovo fotokopirane da bi izgledale kao strip. Kod izrade stripa Boris tvrdi da je bitno sebe staviti u prvi plan da bi strip uopće nastao. Ostali umjetnici najčešće nisu oduševljeni njegovim metodama i načinima izrade djela, ali ga to ne obeshrabruje.
Boris je i ljubitelj šaha te ga je upravo šah inspirirao kod pisanja knjige „Pješakov gambit“. Kaže da ga je djed naučio igrati šah i da je jednom prilikom pobijedio i oca kojemu nije bilo pretjerano drago. Svaka figura u šahu ima svoje otvaranje – gambit, dok pješakov gambit ne postoji jer su pješaci potrošna roba i ne dočekaju kraj igre. Pješakov gambit je poziv na revoluciju pješaka koji ne želi odmah biti pojeden. Po knjizi je snimljen i eksperimentalni film u kojem glume djeca rođena 1999. godine. Iste godine je nastala i sama knjiga i to je bio glavni razlog odabira upravo te djece.
Osim knjige „Pješakov gambit“, Greiner je pričao i o knjizi „Tajni agent Gan Flint“ koja je trebala biti ljubavni roman, a na kraju je postala scenarij za film. Po istoj knjizi snimljen je niskobudžetni dugometražni projekt koji spaja tri žanra: dokumentarni – prikaz grada iz osobne perspektive njegovih karakterističnih stanovnika; igrani – pripovjedačka linija predstavlja se fikcionalnim zapletom koji nalikuje ranim fazama pripreme kazališne predstave; i eksperimentalni – montažno, u spajanju dvaju različitih oblika u novu cjelinu. U filmu glume poznati glumci kao što su Leon Lučev, Krešimir Mikić, Vilim Matula i Nina Violić.
Najnoviji Greinerov projekt pod nazivom „Dosje 15“ ima ideju pomiriti pisanje i likovnost kao i povezati vrijeme. Prva tema projekta bila je portret jedne godine suvremene umjetničke scene. Projekt se, međutim, naknadno izmijenio u almanah koji prikazuje pregled događaja u jednoj godini, jer je nemoguće dokumentirati svaki detalj. Projekt „Dosje 15“ trebao je biti objavljen do kraja prošle godine jer bi jedino tako imao smisla te je iz tog razloga samoprozvani „Gospodar vremena“ Boris Greiner nakon predavanja otišao direktno u tiskaru.
Tekst i fotografije Luana RACAN
