15. BIJENALE ARHITEKTURE U VENECIJI – REPORTING FROM FRONT / IZVJEŠĆA S BOJIŠNICE

25.02.2016.

“Kada je pro­blem velik, čak je i mili­me­tar pobolj­ša­nja zna­čaj­no. Ono što bi tre­ba­li je pri­la­god­ba poima­nja uspje­ha, jer pos­tig­nu­ća na bojiš­ni­ci su rela­tiv­na, ne apsolutna.”

Alejandro Aravena

biennale

15. Međunarodni Bijenale arhi­tek­tu­re u Veneciji odr­ža­ti će se u peri­odu od 28. svib­nja do 27. stu­de­nog 2016. pod rav­na­njem poz­na­tog čile­an­skog arhi­tek­ta Alejandra Aravene koji je, usput reče­no, ovo­go­diš­nji dobit­nik naj­važ­ni­je arhi­tek­ton­ske nagra­de Pritzker s obraz­lo­že­njem da prak­ti­ci­ra arhi­tek­tu­ru kao umjet­nič­ko nas­to­ja­nje kako u pri­vat­nim narudž­ba­ma tako u dizaj­ni­ra­nju jav­nog pros­to­ra i saži­ma povra­tak soci­jal­no anga­ži­ra­nog arhi­tek­ta. Na tra­gu osvi­je­šte­ne arhi­tek­tu­re Aravena je osmis­lio i temu ovo­go­diš­njeg Bijenala pod nazi­vom Izvješća s bojiš­ni­ce. On objaš­nja­va da je sve više i više lju­di u potra­zi za pris­toj­nim mjes­tom za život, a uvje­ti ostva­re­nja za to pos­ta­ju sve teži i teži. Ipak za raz­li­ku od stvar­nih rato­va u koji­ma nit­ko ne pobje­đu­je i pre­te­že osje­ćaj pora­za, na bojiš­ni­ci izgra­đe­nog pros­to­ra, osje­ća se vital­nost jer arhi­tek­tu­ra pred­stav­lja gle­da­nje na stvar­nost u smis­lu kon­kret­nih pri­jed­lo­ga. Dakle, cilj je istak­nu­ti poli­tič­ke i soci­jal­ne pro­ble­me i pred­sta­vi­ti rje­še­nja koja nudi arhitektura.

arhi

Glavna izlož­ba pred­sta­vi­ti će rado­ve 88 sudi­oni­ka iz 37 zema­lja. Naravno, biti će pri­sut­ne arhi­tek­ton­ske iko­ne (Koolhas, Herzog & de Meuron, Piano, Foster, Sejima…), ali i 33 arhi­tek­ta u dobi do 40 godi­na, a svi oni teme­lji­to će istra­ži­ti arhi­tek­ton­ski obzor tra­že­ći nova podru­čja dje­lo­va­nja u suoča­va­nju s pita­nji­ma segre­ga­ci­je, nejed­na­kos­ti, subur­ba­nih podru­čja, sani­ta­ci­je, pri­rod­nih katas­tro­fa, nedos­tat­ka stam­be­nog pros­to­ra, migra­ci­ja, kri­mi­na­la, pro­me­ta, otpa­da, zaga­đe­nja i par­ti­ci­pa­ci­je u zajed­ni­ci. Bijenale će tako­đer uklju­či­ti 62 naci­onal­na pred­stav­lja­nja, a pet zema­lja (Filipini, Kazahstan, Nigerija, Sejšeli i Jemen) sudje­lo­vat će po prvi put. Nacionalne izlož­be istak­nu­ti će druš­tve­ne, oko­liš­ne i eko­nom­ske iza­zo­ve pri­sut­ne u sva­koj od zema­lja i  nači­ne na koji se arhi­tek­tu­ra koris­ti kako bi ubla­ži­la te pro­ble­me, odnos­no pred­sta­vi­ti pre­ma Araveni „arhi­tek­tu­ru koja una­toč oskud­nos­ti sred­sta­va inten­zi­vi­ra ono što je dos­tup­no umjes­to da se žali na ono što nedostaje“.

Simbolika vizu­al­ne pre­zen­ta­ci­je Bijenala ovaj put veoma je snaž­na. Naime foto­gra­fi­ja žene koja sto­ji na ljes­tva­ma i pro­ma­tra pus­ti­nju oko sebe s jed­ne stra­ne pred­stav­lja tužan i besko­na­čan broj pro­pu­šte­nih pri­li­ka za čovje­čans­tvo, ali s dru­ge stra­ne pri­ka­zu­je potra­gu za novom toč­kom gle­di­šta ili po rije­či­ma Aravene: „u pogle­du slo­že­nos­ti i raz­no­li­kos­ti iza­zo­va na koje arhi­tek­tu­ra mora odgo­vo­ri­ti, “Izvješća s bojiš­ni­ce” odno­si­ti će se na slu­ša­nje onih koji su bili u sta­nju pos­ti­ći odre­đe­nu per­s­pek­ti­vu i sto­ga su u pozi­ci­ji da podi­je­le zna­nje i iskus­tvo s oni­ma od nas koji su osta­li na povr­ši­ni.“ Na taj način Bijenale eks­pli­cit­no istra­žu­je ohra­bru­ju­će poru­ke usmje­re­ne pre­ma obnovi.

arhi2

Na Bijenalu će se tako­đer pred­sta­vi­ti i tri poseb­na pro­jek­ta. Prvi je izlož­ba koju pos­tav­lja Stefano Recalcati pod nazi­vom Izvještaj iz Marghere i dru­gih oba­la, u pros­to­ru sta­re utvr­de Forte Marghera gdje će se ana­li­zi­ra­ti zna­čaj­ni pro­jek­ti urba­ne rege­ne­ra­ci­je indus­trij­skih luka. Drugi pro­jekt pro­is­ti­če iz surad­nje s Victoria i Albert muze­jom iz Londona na izlož­bi Svijet krh­kih dje­li­ća koju pos­tav­lja Brendan Cormier, dok se tre­ći pro­jekt nado­ve­zu­je na među­na­rod­nu kon­fe­ren­ci­ju Ujedinjenih naci­ja Habitat III koja će se odr­ža­ti u Ekvadoru kra­jem ove godi­ne. Izložba posve­će­na urba­ni­za­ci­ji pod nazi­vom Izvještaj iz gra­do­va: Konflikti urba­nog doba, pos­tav­lja Ricky Burdett, a poseb­na paž­nja stav­lja se na odnos izme­đu jav­nih i pri­vat­nih prostora.

Hrvatska će pred­sta­vi­ti pro­jekt „we neeed it-we do it / to tre­ba­mo-to radi­mo“ Dinka Peračića i nje­go­va autor­skog tima u kojem su Miranda Veljačić, Emina Višnić i Slaven Tolj koji kroz nepo­sred­na iskus­tva svje­do­če o iza­zo­vi­ma rada na bojiš­ni­ci arhi­tek­tu­re i kul­tu­re. Dinko Peračić isti­če kako smo sudi­oni­ci pro­ce­sa stva­ra­nja spe­ci­fič­nog obli­ka arhi­tek­tu­re koji je uvje­to­van time što nove kul­tur­ne prak­se tra­že pros­to­re za svo­je dje­lo­va­nje, a riječ je o širo­kom polju orga­ni­za­ci­ja civil­nog druš­tva ili usta­no­va­ma otvo­re­nog tipa pro­gram­skog dje­lo­va­nja koje dje­lu­ju izvan okvi­ra tra­di­ci­onal­ne i repre­zen­ta­tiv­ne kul­tu­re te izgra­đu­ju vlas­ti­te sus­ta­ve rada i teže osi­gu­ra­ti uvje­te za rad pri­la­go­đe­ne svo­jim meto­da­ma i iden­ti­te­tu. Izložba će u fokus sta­vi­ti tri gra­đe­vi­ne, koje ima­ju zanim­lji­vu povi­jest zauzi­ma­nja i kori­šte­nja te zna­čaj­nu druš­tve­nu ulo­gu. Radi se o biv­šoj tvor­ni­ci Jedinstvo u Zagrebu, Domu mla­dih u Splitu i H zgra­di u kom­plek­su Rikard Benčić u Rijeci koje bi tre­ba­le pos­ta­ti mjes­tom dina­mič­nih i inten­ziv­nih druš­tve­nih inte­rak­ci­ja, koje poti­ču nev­la­di­ne udru­ge kao koris­ni­ci pros­to­ra. Aktere pove­zu­je činje­ni­ca da su pros­to­ri koje su osvo­ji­li, ili koji su im dodi­je­lje­ni za rad u lošem sta­nju i tre­ba ih rekons­tru­ira­ti i reor­ga­ni­zi­ra­ti kako bi odgo­va­ra­li poseb­nim reži­mi­ma kori­šte­nja i raz­li­či­tim vrsta­ma doga­đa­nja. U tom kon­tek­s­tu pred­stav­lje­na iskus­tva i ponu­đe­na rje­še­nja biti će iznim­no inte­re­sant­na i za pul­ski druš­tve­ni cen­tar Rojc.

arhi3

Na kon­cu zaklju­či­mo s rije­či­ma Aravene da: „Sile koje obli­ku­ju izgra­đe­ni pros­tor nisu nuž­no pri­ja­telj­ske: pohle­pa i nes­trp­lji­vost kapi­ta­la ili usko­grud­nost i kon­zer­va­ti­vi­zam biro­kra­ci­je sklo­ni su pro­izves­ti bana­lan, medi­okri­tet­ski i zatup­lju­ći izgra­đe­ni oko­liš. To su bojiš­ni­ce s kojih želi­mo da prak­ti­ča­ri izvje­šta­va­ju, dije­le uspješ­ne pri­če i pri­mje­re u koji­ma je arhi­tek­tu­ra stvo­ri­la i u koji­ma će stva­ra­ti razliku.“

Da li je druš­tve­no osvi­je­šte­na arhi­tek­tu­ra tek trend ili novi pokret u arhi­tek­tu­ri nada­mo se da će pos­ta­ti jas­ni­je tije­kom pred­sto­je­će izložbe.

Tekst: Boris BOGUNOVIĆ / Konstruktiva

Foto: Giorgio ZUCCHIATTI, lju­baz­noš­ću La Biennale di Venezia i Ministarstva kul­tu­re RH