“Appuntamenti rovignesi” u kazalištu Gandusio||“Appuntamenti rovignesi” nel teatro Gandusio
[lang_it]Chi dice Rovigno dice qualità, ma ieri sera (mercoledì 6. aprile) chi ha detto Rovigno ha detto musical, ha detto gèri, ancùi e dumàn, ovvero „ieri, oggi e domani“, ha detto l’intimità del Teatro Antonio Gandusio, dove gli attivisti della Comunità degli Italiani „Pino Budicin“ di Rovigno, raccolti nella Società artistico culturale „Marco Garbin“, nei gruppi di filodrammatica, nei mini midi cantanti hanno presentato recitando e cantando quel particolare percorso storico-culturale che rende Rovigno così unica, che la rende quello che è![/lang_it]
[lang_hr]Tko kaže Rovinj kaže kvaliteta, ali sinoć, u srijedu 6. travnja, tko je rekao Rovinj, rekao je i mjuzikl, rekao je gèri, ancùi e dumàn, ili “jučer, danas i sutra”, govorio je i o intimnosti kazališta Antonio Gandusio, gdje su aktivisti Zajednice Talijana “Pino Budicin” iz Rovinja, okupljeni u KUD‑u “Marco Garbin”, amaterskim dramskim i pjevačkim grupama, kroz recitaciju i pjevanje predstavili ono posebno povijesno i kulturno putovanje koje čini Rovinj tako jedinstvenim, što ga čini onim što jest![/lang_hr]
[lang_it]Lo spettacolo folcloristico multimediale ha trovato una linea guida nelle voci fuori campo dei narratori, Maria Tamburini e Libero Benussi, rigorosamente in istrioto rovignese.[/lang_it]
[lang_hr]Multimedijalna smotra folklora svoje je smjernice pronašla u glasovima pripovjedača Marije Tamburini i Libera Benussija, i to u istrijotskom narječju Rovinja.[/lang_hr]
[lang_it]Solisti che s’improvvisavano da ogni dove, note, accordi, un miscuglio di melodie mentre le donne lavano i panni, cantando, come si usava fare un tempo, e gli uomini intonano arie da nuoto, bitinade d’ucasion, serenate… sempre „ricamando“ le reti da pesca, mentre alle loro spalle foto antiche e video girati decenni fa si alternano, dandosi il cambio, a seconda dell’occasione.[/lang_it]
[lang_hr]Solisti su improvizirali notama, akordima i mješavinom melodija dok su žene prale odjeću i pjevale kako je to nekad bio običaj, a muškarci su pjevali takozvane „arie da nuoto, bitinade d’ucasion, serenate…” dok su “pleli” ribarske mreže. Istovremeno, iza njih su se vrtjele projekcije starih fotografija i videozapisa snimljenih prije nekoliko desetljeća.[/lang_hr]
[lang_it]È stato questo un percorso del canto tradizionale rovignese in un dialetto che si sviluppa dal latino e che un tempo era parlato, anzi „favelato“ in tutta la penisola istriana. Oggi, purtoppo, lo troviamo ristretto ad una manciata di località dell’Istria meridionale ed è proprio per questo che bisogna urgere alla sua salvaguardia, alla sua valorizzazione, perché se dovesse andar perduto nessuno sarebbe più in grado di recuperarlo. Quiśti giuvani źi la nośtra ridità. Bravi![/lang_it]
[lang_hr]Bilo je to putovanje kroz tradicionalno pjevanje u Rovinju u dijalektu koji se razvio iz latinskog jezika i koji je nekad govoren diljem istarskog poluotoka. Danas, na žalost, nalazimo ga ograničenog na nekoliko lokacija u južnoj Istri, a to je upravo razlog zbog kojeg moramo inzistirati na njegovoj zaštiti i valorizaciji, jer ako ga izgubimo više ga nećemo moći povratiti. Quiśti giuvani źi la nośtra ridità. Bravi! (Ovi mladi su naše nasljedstvo. Bravo!)[/lang_hr]
[lang_it]Coscienti della sua importanza erano quindi presenti tutte le autorità locali, dal sindaco della Città di Rovigno Giovanni Sponza a Marino Budicin, presidente della locale Comunità degli Italiani, accanto all’instancabile direttore del Centro di ricerche storiche di Rovigno Giovanni Radossi e della vicepresidente della Regione Istria, Viviana Benussi.[/lang_it]
[lang_hr]Svjesni njegove važnosti, prisutni su bili i predstavnici lokalnih vlasti, od gradonačelnika Grada Rovinja Giovannija Sponze do Marina Budicina, predsjednika mjesne Zajednice Talijana, preko neumornog direktor Centra za povijesna istraživanja iz Rovinja Giovannija Radossija i potpredsjednice Istarske županije Viviane Benussi.[/lang_hr]
[lang_it]Le bitinade non si possono trovare altrove, ma solo a Rovigno, ecco perché ne vanno così fieri, e le insegnano ai più giovani, per rimanere unici, originali, irripetibili, impruoviźando chitare, cuntrabasi, manulini e altro… i temi delle canzoni sono quelli classici, l’amore, che va di moda sempre, da che Mondo è Mondo, il mare, la nostalgia, vicende storiche o anche episodi rovignesi, episodi di vita vissuta, di vita che c’era un tempo e che c’e’ tuttora, rimasta intatta e immortalata nelle canzoni divenute tradizionali col passar del tempo.[/lang_it]
[lang_hr]Bitinade je moguće pronaći samo u Rovinju, što je razlog zbog kojeg su tako ponosni na njih i prenašaju svoje znanje na mlade, kako bi ostale jedinstvene, originalne i neponovljive: improvizirajući gitare, kontrabase i druge instrumente… Teme pjesama su one klasične: ljubav koja je u modi od kad postoji svijet, more, nostalgija, povijesni događaji ili epizode iz stvarnog rovinjskog života, života koji je postojao nekad i koji još uvijek postoji, koji je ostao netaknut i ovjekovječen u pjesmama koje su tijekom vremena postale tradicionalne.[/lang_hr]
[lang_it]Complimenti a tutti gli attivisti e ai tre dirigenti, Vlado Benussi, Ana Debeljuh, Nives Giuricin e Riccardo Sugar che si adoperano per mantenere viva una perla più unica che rara in un mondo fortemente minacciato dalla globalizzazione. Forse, se ci sarà la forza, se avremo ancora uno sprazzo d’energia, col progetto DERSII e col Festival dell’istrioto si potrebbe riuscire a fare un salto di qualità, o quantomeno a registrare e immortalare quell’identità che è andata sviluppandosi nei secoli fino a renderci quello che siamo oggi, perché se fosse andata diversamente, anche noi saremmo diversi.[/lang_it]
[lang_hr]Čestitke stoga idu svim aktivistima i voditeljima, Vladu Benussiju, Ani Debeljuh, Nives Giuricin i Riccardu Sugaru koji se trude da održe na životu ovaj više nego jedinstven i rijedak biser u snažno globaliziranom svijetu. Možda ćemo, ako postoji volja te ako ćemo i dalje imati iskru energije, kroz projekt DERSII i Festival istrijotskog narječja napraviti kvalitativni skok naprijed, ili barem zabilježiti i ovjekovječiti identitet koji se razvijao tijekom stoljeća i koji nas čini onime što smo danas, jer da su se stvari odvijale drugačije i mi bi bili drugačiji.[/lang_hr]
[lang_it]Cantiva i nośtri vieci, cantemo noialtri e canta i nośtri fioi, perché Rovigno xe cuśì, gèri, ancùi e anca dumàn.[/lang_it]
[lang_hr]Cantiva i nośtri vieci, cantemo noialtri e canta i nośtri fioi, perché Rovigno xe cuśì, gèri, ancùi e anca dumàn. (Pjevali su naši stari, pjevamo i mi i naša djeca, jer Rovinj je bio i ostao baš takav, jučer, danas i sutra.)[/lang_hr]
Tekst i Fotografije Antonio GIUDICI














