“Appuntamenti rovignesi” u kazalištu Gandusio||“Appuntamenti rovignesi” nel teatro Gandusio

07.04.2016.

[lang_it]Chi dice Rovigno dice qualità, ma ieri sera (mer­co­ledì 6. apri­le) chi ha det­to Rovigno ha det­to musi­cal, ha det­to gèri, ancùi e dumàn, ovve­ro „ieri, oggi e doma­ni“, ha det­to l’in­ti­mità del Teatro Antonio Gandusio, dove gli atti­vis­ti del­la Comunità degli Italiani „Pino Budicin“ di Rovigno, rac­col­ti nel­la Società artis­ti­co cul­tu­ra­le „Marco Garbin“, nei grup­pi di filo­dram­ma­ti­ca, nei mini midi can­tan­ti han­no pre­sen­ta­to reci­tan­do e can­tan­do quel par­ti­co­la­re per­cor­so sto­ri­co-cul­tu­ra­le che ren­de Rovigno così uni­ca, che la ren­de quel­lo che è![/lang_it]

[lang_hr]Tko kaže Rovinj kaže kva­li­te­ta, ali sinoć, u sri­je­du 6. trav­nja, tko je rekao Rovinj, rekao je i mju­zikl, rekao je gèri, ancùi e dumàn, ili “jučer, danas i sutra”, govo­rio je i o intim­nos­ti kaza­li­šta Antonio Gandusio, gdje su akti­vis­ti Zajednice Talijana “Pino Budicin” iz Rovinja, okup­lje­ni u KUD‑u “Marco Garbin”, ama­ter­skim dram­skim i pje­vač­kim gru­pa­ma, kroz reci­ta­ci­ju i pje­va­nje pred­sta­vi­li ono poseb­no povi­jes­no i kul­tur­no puto­va­nje koje čini Rovinj tako jedins­tve­nim, što ga čini onim što jest![/lang_hr]

ro 2

[lang_it]Lo spet­ta­co­lo fol­clo­ris­ti­co mul­ti­me­di­ale ha tro­va­to una linea guida nel­le voci fuori cam­po dei nar­ra­to­ri, Maria Tamburini e Libero Benussi, rigo­ro­sa­men­te in istri­oto rovignese.[/lang_it]

[lang_hr]Multimedijalna smo­tra fol­k­lo­ra svo­je je smjer­ni­ce pro­naš­la u gla­so­vi­ma pri­po­vje­da­ča Marije Tamburini i Libera Benussija, i to u istri­jot­skom narje­čju Rovinja.[/lang_hr]

[lang_it]Solisti che s’im­prov­vi­sa­va­no da ogni dove, note, accor­di, un mis­cu­glio di melo­die men­tre le don­ne lava­no i pan­ni, can­tan­do, come si usa­va fare un tem­po, e gli uomi­ni into­na­no arie da nuoto, biti­na­de d’u­ca­si­on, sere­na­te… sem­pre „rica­man­do“ le reti da pes­ca, men­tre alle loro spal­le foto antic­he e video gira­ti decen­ni fa si alter­na­no, dan­do­si il cam­bio, a secon­da dell’occasione.[/lang_it]

[lang_hr]Solisti su impro­vi­zi­ra­li nota­ma, akor­di­ma i mje­ša­vi­nom melo­di­ja dok su žene pra­le odje­ću i pje­va­le kako je to nekad bio obi­čaj, a muškar­ci su pje­va­li tako­zva­ne „arie da nuoto, biti­na­de d’u­ca­si­on, sere­na­te…” dok su “ple­li” ribar­ske mre­že. Istovremeno, iza njih su se vrtje­le pro­jek­ci­je sta­rih foto­gra­fi­ja i vide­oza­pi­sa snim­lje­nih pri­je neko­li­ko desetljeća.[/lang_hr]

ro 5

[lang_it]È sta­to ques­to un per­cor­so del can­to tra­di­zi­ona­le rovig­ne­se in un dialet­to che si svi­lup­pa dal lati­no e che un tem­po era par­la­to, anzi „fave­la­to“ in tut­ta la peni­so­la istri­ana. Oggi, pur­top­po, lo tro­vi­amo ris­tret­to ad una man­ci­ata di loca­lità dell’Istria meri­di­ona­le ed è pro­prio per ques­to che bisog­na urge­re alla sua sal­va­gu­ar­dia, alla sua valo­ri­zza­zi­one, per­c­hé se dove­sse andar per­du­to nessu­no sareb­be più in gra­do di recu­pe­rar­lo. Quiśti giuva­ni źi la noś­tra ridità. Bravi![/lang_it]

[lang_hr]Bilo je to puto­va­nje kroz tra­di­ci­onal­no pje­va­nje u Rovinju u dija­lek­tu koji se razvio iz latin­skog jezi­ka i koji je nekad govo­ren diljem istar­skog polu­oto­ka. Danas, na žalost, nala­zi­mo ga ogra­ni­če­nog na neko­li­ko loka­ci­ja u juž­noj Istri, a to je upra­vo raz­log zbog kojeg mora­mo inzis­ti­ra­ti na nje­go­voj zašti­ti i valo­ri­za­ci­ji, jer ako ga izgu­bi­mo više ga neće­mo moći povra­ti­ti. Quiśti giuva­ni źi la noś­tra ridità. Bravi! (Ovi mla­di su naše nas­ljed­stvo. Bravo!)[/lang_hr]

[lang_it]Coscienti del­la sua impor­tan­za era­no quin­di pre­sen­ti tut­te le auto­rità loca­li, dal sin­da­co del­la Città di Rovigno Giovanni Sponza a Marino Budicin, pre­si­den­te del­la loca­le Comunità degli Italiani, accan­to all’ins­tan­ca­bi­le diret­to­re del Centro di ricer­c­he sto­ric­he di Rovigno Giovanni Radossi e del­la vice­pre­si­den­te del­la Regione Istria, Viviana Benussi.[/lang_it]

[lang_hr]Svjesni nje­go­ve važ­nos­ti, pri­sut­ni su bili i pred­stav­ni­ci lokal­nih vlas­ti, od gra­do­na­čel­ni­ka Grada Rovinja Giovannija Sponze do Marina Budicina, pred­sjed­ni­ka mjes­ne Zajednice Talijana, pre­ko neumor­nog direk­tor Centra za povi­jes­na istra­ži­va­nja iz Rovinja Giovannija Radossija i pot­pred­sjed­ni­ce Istarske župa­ni­je Viviane Benussi.[/lang_hr]

[lang_it]Le biti­na­de non si posso­no tro­va­re altro­ve, ma solo a Rovigno, ecco per­c­hé ne van­no così fieri, e le inseg­na­no ai più giova­ni, per rima­ne­re uni­ci, ori­gi­na­li, irri­pe­ti­bi­li, impru­oviźan­do chi­ta­re, cun­tra­ba­si, manu­li­ni e altro… i temi del­le can­zo­ni sono quel­li cla­ssi­ci, l’a­mo­re, che va di moda sem­pre, da che Mondo è Mondo, il mare, la nos­tal­gia, vicen­de sto­ric­he o anc­he epi­so­di rovig­ne­si, epi­so­di di vita vissu­ta, di vita che c’e­ra un tem­po e che c’e’ tut­to­ra, rimas­ta intat­ta e immor­ta­la­ta nel­le can­zo­ni dive­nu­te tra­di­zi­ona­li col passar del tempo.[/lang_it]

[lang_hr]Bitinade je mogu­će pro­na­ći samo u Rovinju, što je raz­log zbog kojeg su tako ponos­ni na njih i pre­na­ša­ju svo­je zna­nje na mla­de, kako bi osta­le jedins­tve­ne, ori­gi­nal­ne i nepo­nov­lji­ve: impro­vi­zi­ra­ju­ći gita­re, kon­tra­ba­se i dru­ge ins­tru­men­te… Teme pje­sa­ma su one kla­sič­ne: lju­bav koja je u modi od kad pos­to­ji svi­jet, more, nos­tal­gi­ja, povi­jes­ni doga­đa­ji ili epi­zo­de iz stvar­nog rovinj­skog živo­ta, živo­ta koji je pos­to­jao nekad i koji još uvi­jek pos­to­ji, koji je ostao netak­nut i ovje­ko­vje­čen u pje­sma­ma koje su tije­kom vre­me­na pos­ta­le tradicionalne.[/lang_hr]

rovigno 1

[lang_it]Complimenti a tut­ti gli atti­vis­ti e ai tre diri­gen­ti, Vlado Benussi, Ana Debeljuh, Nives Giuricin e Riccardo Sugar che si ado­pe­ra­no per man­te­ne­re viva una per­la più uni­ca che rara in un mon­do for­te­men­te minac­ci­ato dal­la glo­ba­li­zza­zi­one. Forse, se ci sarà la for­za, se avre­mo anco­ra uno spra­zzo d’e­ner­gia, col pro­get­to DERSII e col Festival del­l’is­tri­oto si potreb­be rius­ci­re a fare un sal­to di qualità, o quan­to­me­no a regis­tra­re e immor­ta­la­re quel­l’i­den­tità che è anda­ta svi­lup­pan­do­si nei seco­li fino a ren­der­ci quel­lo che siamo oggi, per­c­hé se fosse anda­ta diver­sa­men­te, anc­he noi sarem­mo diversi.[/lang_it]

[lang_hr]Čestitke sto­ga idu svim akti­vis­ti­ma i vodi­te­lji­ma, Vladu Benussiju, Ani Debeljuh, Nives Giuricin i Riccardu Sugaru koji se tru­de da odr­že na živo­tu ovaj više nego jedins­tven i rije­dak biser u snaž­no glo­ba­li­zi­ra­nom svi­je­tu. Možda ćemo, ako pos­to­ji volja te ako ćemo i dalje ima­ti iskru ener­gi­je, kroz pro­jekt DERSII i Festival istri­jot­skog narje­čja napra­vi­ti kva­li­ta­tiv­ni skok napri­jed, ili barem zabi­lje­ži­ti i ovje­ko­vje­či­ti iden­ti­tet koji se razvi­jao tije­kom sto­lje­ća i koji nas čini oni­me što smo danas, jer da su se stva­ri odvi­ja­le dru­ga­či­je i mi bi bili drugačiji.[/lang_hr]

[lang_it]Cantiva i noś­tri vieci, can­te­mo noial­tri e can­ta i noś­tri fioi, per­c­hé Rovigno xe cuśì, gèri, ancùi e anca dumàn.[/lang_it]

[lang_hr]Cantiva i noś­tri vieci, can­te­mo noial­tri e can­ta i noś­tri fioi, per­c­hé Rovigno xe cuśì, gèri, ancùi e anca dumàn. (Pjevali su naši sta­ri, pje­va­mo i mi i naša dje­ca, jer Rovinj je bio i ostao baš takav, jučer, danas i sutra.)[/lang_hr]

 

Tekst i Fotografije Antonio GIUDICI