“JA KOJA IMAM NEVINIJE RUKE” predstava posvećena Vesni Parun
Kazalište A. Gandusio Pučkog otvorenog učilišta Rovinj ugostit će večeras u 20:00 sati poetsku melodramu „Ja koja imam nevinije ruke”, nastalu u produkciji Zagrebačkog glumačkog ateljea, u režiji Ivana Lea Leme. Riječ je o predstavi utemeljenoj na poeziji velike hrvatske pjesnikinje Vesne Parun, čije je tekstove za ovu prigodu odabrala glumica Vesna Tominac Matačić. Ulaz je slobodan.
Otprilike godinu dana prije svoje smrti, Vesna Parun objavljuje rezime svog stvaralaštva kojeg naslovljava parafrazom vlastitog remek djela, (Ti koja imaš nevinije ruke) i sigurno najprevođenije pjesme hrvatskoga jezika, “Ja koja imam nevinije ruke”. U predgovoru tog opsežnog “asinkronog odabira” Vesna kaže: “… uz ovu rijeku jezika, teče iz istog izvorišta i u istom smjeru još jedna, nijema, neobilježena, materinska.Ta rijeka je život sam. To smo ja i moja sudbina kao svemirska zagonetka, etnička jednadžba, biološko duhovni kaos.”
Iz nepreglednog opusa Vesne Parun koji je kao i njezin život bio, ne samo simbolički, sadržan u čuvenih četrdeset vreća i nakon njezine smrti, većinom, nedostupnih (ne)zainteresiranim znanstvenim istraživačima, vladajućim strukturama, kulturnim institucijama,čitateljima i budućim pokoljenjima, nastao je ovaj tekstualni “patchwork” jednog osebujnog života koji se odmata na sceni od rođenja, poput, emocijama nabijene, jednosatne, psihoanalitičke seanse. U ispovjednoj, dnevničkoj formi, u prvome licu, kroz malo poznate, autobiografske zapise pjesnikinje razotkrivaju se intimne traume u kojima se ogledamo kao suvremenici zajedničkog podneblja, istog patrijarhalnog kišobrana, te napose materinjeg jezika. Ovdje razotkriven život nije sočna tema medija već temelj kapitalnim djelima poezije što ne zastarijevaju ni generacijama, već uvijek nanovo nadahnjuju, oplemenjuju, pročišćuju i liječe.
Predstava “Ja koja imam nevinije ruke” osvojila je Grand prix na 17. International festival of monodrama, Bitola, 2015.