Kazališna predstava „Ne plaćamo! Ne plaćamo!“ u Umagu
Kazališna predstava „Ne plaćamo! Ne plaćamo!“ u izvedbi glumačke družine „Histrion“ iz Zagreba u sastavu Žarko Potočnjak, Biserka Ipša, Pero Juričić, Tara Rosandić i Ivica Pucar izvedena je u petak, 1. travnja u dvorani umaškog Pučkog otvorenog učilišta. Režiju potpisuje Ivica Kunčević, scenografiju Miljenko Sekulić, dok je za kostime bila zadužena Danica Dedijer. Predstava počinje i završava stihovima iz pjesme „Iz dana u dan“ grupe „Elemental“.
Autor ove komedije je talijanski nobelovac, glumac i komediograf Dario Fo koji je tekst napisao davne 1974. godine, uspješno ismijavajući tešku socijalnu situaciju i krizu svog vremena, suprotstavljajući poštenje i snalažljivost. No teme poput gubitka posla u srednjoj dobi, otpuštanje trudnica, težak život mladih obitelji, život na rubu egzistencije, stalna poskupljenja hrane sve niže kvalitete, neplaćeni računi koji se gomilaju, korumpirana vlast i slično, vrlo su aktualne u našem društvu danas, pa predstavu nije trebalo puno prilagođavati sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj.
U vrtlogu događaja ove komedije susrećemo likove koji pokušavaju održati kakvu takvu opstojnost u uvjetima društvene i socijalne nepravde. Priča je smještena u skromnom stanu para k®asnih srednjih godina koji je izvrsno dočaran scenografijom koja se sastoji od velikih kartonskih kutija ambalaže, sugerirajući potrošačko društvo u kojem živimo.
Snalažljiva Ana (uvjerljiva Biseka Ipša), dobivši otkaz skoro pred umirovljenjem, svjedočila je pobuni u trgovini u kojoj su kupci ogorčeni stalnim poskupljenjima odbili platiti traženu cijenu i platili za uzetu robu koliko su mogli. Nastalu situaciju iskoristila je za nabavku hrane i popunjavanje praznog kuhinjskog ormara i frižidera, istovremeno radosna zbog „dobrog ulova“ ali i zabrinuta zbog reakcije svog muža Luke (odlični Pero Juričić), starijeg lučkog radnika koji njen pothvat ne bi odobrio i koji još uvijek vjeruje u moral, poštenje i zakon. U svoje nedjelo uvlači mladu, naivnu i prestrašenu susjedu Ivanu, koju vješto igra Tara Rosandić, koja joj pomaže sakriti zalihe nabavljene hrane glumeći iznenadnu trudnoću. U priču se zatim umiješa i Ivanin suprug Ivan, mladi i lakovjerni Lukin kolega u vrlo dobroj izvedbi Ivice Pucara, te nemotivirani policijski inspektor, strogi šef policije, poslovično ne dovoljno pametni policajac, uštogljeni pogrebnik i senilni Lukin otac koje je sve nepogrešivo utjelovio legendarni Žarko Potočnjak.
Osnovna, dublja politička misao koja se provlači i iščitava je – do čega smo se doveli, do čega su nas doveli, do čega smo im dozvolili da nas dovedu i kako se iz toga izdići, a ne plivati kao ribe u akvariju. Ne dozvoliti da nas neimaština liši ljudskosti, ne dozvoliti da nas se „pretvara“ u domaće životinje, servirajući nam gulaš od pseće hrane i juhu od sjemenki za kanarince, poput Aninih i Lukinih susjeda, koji eto, nakon tog objeda, barem lijepo pjevaju!
„Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan
koga da pitam, brate
ko ce mi dat’ odgovore
reci bilo što osim
da je moglo biti gore“
Glumačka družina ‘Histrion’ osnovana je 11. srpnja 1975. godine u Zagrebu. Utemeljio ju je glumac, redatelj i producent Zlatko Vitez koji je i danas njezin umjetničko-organizacijski ravnatelj. Od osnutka do danas na scenu je postavila 70-ak premijera koje je potom izvela još nekoliko tisuća puta diljem Hrvatske, po svim republikama bivše države i u više drugih država Europe i Amerike.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
