Noć knjige u Umagu – predstavljanje Izabranih djela Milana Rakovca
Ovogodišnju manifestaciju Noć knjige koja se održala 22. travnja na Dan hrvatske knjige, Gradska knjižnica Umag obilježila je književnom večeri s jednim od najvažnijih istarskih književnika, publicistom, novinarom i prevoditeljem Milanom Rakovcem. Na početku večeri voditelj GK Umag Neven Ušumović izrazio je zadovoljstvo posjetom ovog uvaženog gosta uz želju da se ovim putem sagleda čitav njegov stvaralački opus kojeg mnogi poznaju tek fragmentarno. Bila je to i prigoda za predstavljanje zbira autorovog pedesetogodišnjeg stvaralaštva (poezije, beletristike i popularne znanosti ) objedinjenog u box set pod nazivom „Izabrana djela“ u izdanju nakladničke kuće VBZ iz Zagreba, obogaćenog predgovorima Milorada Stojevića i Ervina Hladnika Milharčiča te kritičkim tekstovima koje su, između ostalih, o autoru objavljivali Boris Domagoj Biletić, Igor Mandić i Zdravko Zima.
Izabrana djela sastoje se od četiri toma: knjiga „Sectio aurea“ sadrži izbor pjesama iz zbirki „Priko Učke“, „Sik“, „Cha for Kids“ i „Besida priletuća“ kratke priče iz zbirke „Istragram“ te pripovijesti „Blak“, „Brigada del Amanecer“, „Sectio aurea“ i „Metak za Melkiora“; druga knjiga sastoji se od kultnog romana „Riva i druži“ i romana „Sliparija“; treća knjiga sadrži romane „La Triestina“ i „Snovid“; četvrta knjiga sadrži „Lucidar otočni kvarnerski“, putopise objavljene u knjizi „Priko Učke“ i u časopisima te biografije istaknutih suvremenih Istrana.
Na početku večeri troje učenika srednje škola Vladimir Gortan iz Buja pročitali su po jedan ulomak iz Rakovčevih djela pisanih čakavicom. Druženju s Milanom Rakovcem nazočio je i jedan od autora predgovora ovoga izdanja, pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, kritičar i znanstvenik dr. sc. Milorad Stojević koji je naglasio da se radi o jedinstvenom književniku, vrsnom piscu koji je po svom stilu u književnom radu izvan svih struja. Svoj književni put započeo je s poezijom na čakavskom jeziku, kojeg Stojević namjerno naziva jezikom umjesto dijalektom jer se radi o književnosti, te Rakovčev rad svrstava u značajne pojave u hrvatskoj poeziji 20. stoljeća, jer je svojim djelovanjem dao literarni dignitet poeziji pisanoj na čakavštini. Nakon toga, Rakovac je po svom književnom i osobnom temperamentu krenuo u prozu, te je Stojević istaknuo nekoliko njegovih najvažnijih djela kao što je roman „Riva i druži“ kojeg smatra jednim od najblistavijih romana hrvatske književnosti, romana svjetskoga ranga u kojem jednu globalnu, pomalo klasičnu temu autor obrađuje na sebi svojstven način, prikazujući je mozaično, iz različitih vizura, postmodernistički, ne koristeći klasičnu kronologiju.
Stojević naglašava da je jedno od obilježja Rakovčeve književnosti jednakovrijedno tretiranje mnogih jezika na kojima piše – hrvatski, čakavština, talijanski, engleski i ostali, te smatra da kod njega to nije u svrhu literarne ekshibicije, nego funkcionalnosti, dokumentarnog, faktografskog prikazivanja. Stojević nadalje kaže da mu je Rakovac drag i kao pisac feljtona, jer je bespoštedan na vrlo fini način, te nije jedan od onih koji vrijeđaju. Zainteresiran za određenu temu bila ona politička, univerzalna i dr., svoje stajalište pokazuje na emocionalan način, otkrivajući sebe kao čovjeka.
U predgovoru Izabranih djela Milorad Stojević piše: „Milan Rakovac, možda jedan od posljednjih Mohikanaca koji nastoje pomiriti književnu tehniku i specifičnost predmetnotematskih struktura modernoga društva, ustrojstva što imaju paradigme od najsirovijeg seljačkog, lokalnoga, svijeta do kozmopolitskih vizija sličnih ekspresionističkim tehnikama njegova predočavanja.“
Rakovac ističe da izabrati radove koji će ući u ova „Izabrana djela“ svakako nije bilo lako. Kaže da knjiga „Riva i druži“ kao da briše sve što je do sada napisao, gotovo je prezire koliko je dominantna u općem prijemu u odnosu na druge, te smatra da je „La Triestina“ mnogo bolji roman, a „Sliparija“ najbolji koji je napisao, zapravo to je najbolji roman uopće koji je ikada napisan, našalio se Rakovac dodavši da ovo luksuzno, nevjerojatno dobro ukoričeno izdanje doživljava kao corpus separatus svojih djela, da tako dobro izgleda da to uopće ne treba čitati nego kupiti kako bi bio lijep ukras u regalu.
U posljednje vrijeme gostovao je u mnogim gradovima lijepe naše, ali i u regiji, Beogradu, Sarajevu, te Novom Sadu u sklopu „Dana Istre u Vojvodini“, rekavši da se u Umagu osjeća najopuštenije pred svojom, domaćom publikom, a jedan od razloga za to je i dugogodišnje djelovanje Foruma Tomizza u Umagu čiji je pokretač sam Rakovac.
Naglašava kako je „ča val“ otišao više u glazbu nego u literaturu, te je glazba preuzela primat literature općenito i lakše dolazi do konzumenta. No Ušumović je dodao da je sam slušajući Blaškovića i KUD Idijote mogao shvatiti Rakovčev rad, te ga je glazba odvela do ishodišta ča vala, do samog Rakovca. Pozvao je autora da sada nakon izdanja „Izabranih djela“, preporuči novim čitateljima što pročitati kako bi najbolje upoznali njegov rad. Rakovac je naglasio da bi preporučio ono što je najmanje poznato, najmanje bilo čitano i ono što nabolje komunicira s današnjim vremenom. Izdvojio je „Istragram“, kolekciju priča iz njegovog djetinjstva i najranije mladosti, pa sve do devedesetih; nadalje je za čitanje preporučio „Cha for kids“, „Besida priletuća“, a više od svega preporučuje dva romana koja kao da govore o potonuću civilizacije koje se odigrava danas – prvi je „Snovid“, neka vrsta političke znanstvene fantastike o raspadu Europe pisana prije trideset godina te ne posebno rasprostranjen, priznat, poznat, prodan roman „La Triestina“ o potonjim balkanskim ratovima od 1991. do 1999. godine.
Upitan o svojim uzorima u književnosti, književnicima favoritima odgovorio je da je to ključ sveg njegovog rada jer su to autori koji pišu na način na koji bi on volio pisati, te nabrojio Isaka Babelja, Bulgakova, Camusa, Grassa, nadalje autore kao što su William Saroyan, Theodor Dreiser, Sinclair Lewis i ostale, a posebno izdvojio svog, kako kaže, gurua John Dos Passosa naglasivši da se rado smatra ne baš tako lošim učenikom jednog tako kolosalnog učitelja.
Posjetiteljima je pročitao pjesme „U Brazdi soneta“ i „Hiža na kunfinu“ te tekst „Zašto uopće pišem“. Na pitanje što se novo sprema iz njegove književne radionice, Rakovac je odgovorio da strasno i radosno priprema putopis o Bosni, a planira dovršiti i dva započeta romana. U nadi da za koju godinu neki novi naslovi budu ukoričeni, u nekim novim „Izabranim djelima“, izrazio je svoje istinsko, duboko zadovoljstvo, sreću i zahvalnost što je imao priliku učiniti vlastitu sintezu sebe samog, rekapitulaciju više psihičku i emocionalnu, te svoj rad napraviti dostupnim na jednom mjestu u biblioteci za sve one kojima je stalo do (vlastitog) ambijentalnog istarskog koji je uvijek svoj i drugačiji i uvijek će biti, kakav je na kraju i sam Milan Rakovac.
Tekst i fotografije Lidija KUHAR
