Otvorenje izložbe „Kolor Multipraktik“ Marine Banić Zrinšćak u Umagu

26.04.2016.

U orga­ni­za­ci­ji uma­škog Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta, 23. trav­nja je u Multimedijalnom cen­tru otvo­re­na izlož­ba Marine Banić Zrinšćak nazva­na „Kolor Multipraktik“ i može se posje­ti­ti do 14. svib­nja. Dobrodošlicu je posje­ti­te­lji­ma zaže­lje­la rav­na­te­lji­ca POU‑a Ana Pelko pred­sta­viv­ši auto­ri­cu. Marina Banić Zrinšćak tri je deset­lje­ća pri­sut­na na likov­noj sce­ni, a radi kao izvan­red­na pro­fe­so­ri­ca na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci. Izložbu je otvo­rio povjes­ni­čar umjet­nos­ti, pro­fe­sor, neka­daš­nji rav­na­telj Moderne gale­ri­je u Rijeci, dr. Berislav Valušek, nagla­siv­ši da ova rođe­na Puljanka živi svo­ju umjet­nos­ti, a sama auto­ri­ca isti­če da je stil više niti inte­re­si­ra niti odre­đu­je, dok publi­ka na osob­noj bazi stva­ra dojam o nje­nim likov­nim djelima.

IMG_1492

Izložba koja se sas­to­ji od 14 rado­va odvo­je­na je u tri raz­li­či­te cje­li­ne ras­po­re­đe­ne na tri zida MMC‑a, cje­li­ne koji se nado­pu­nju­ju i suprot­stav­lja­ju. Jasnoća, topli­na, pozor­nost i pri­sut­nost na njež­nim žen­skim por­tre­ti­ma stva­ra­nim u goto­vo stri­pov­skoj mani­ri na više­boj­noj poza­di­ni s jed­ne stra­ne, nasu­prot frag­men­ti­ra­nim, nejas­nim, hlad­nim polip­ti­si­ma s dru­ge. Dok s tre­će stra­ne, jed­na­ko uda­lje­ni od pret­hod­ne dvi­je cje­li­ne, sto­je por­tre­ti nas­li­ka­ni na polip­ti­si­ma koji kao da se bore se ops­ta­nak, za pri­sut­nost pred gle­da­te­ljem. Borba čovje­ka, utr­ka da se zadr­ži ljud­skost pred nadi­ru­ćom teh­no­lo­gi­jom pro­ži­ma izlož­bu i išči­ta­va se iz nje, te se pos­tav­lja pita­nje je su li sva sred­stva dopu­šte­na u ratu za spas ljud­ske duše?

IMG_1540

Valušek o izlož­bi kaže: „Nestaje li vam sli­ke na tele­vi­zij­skom ekra­nu, kako to čes­to biva za vri­je­me olu­ja na Veloj Učki, nemoj­te gasi­ti tele­vi­zor, već pro­baj­te – poput Marine Banić Zrinšćak – uži­va­ti u naiz­mje­nič­nim frag­men­ta­ci­ja­ma i defrag­men­ta­ci­ja­ma sli­ke, u ras­pa­da­nju pej­za­ža, eks­te­ri­je­ra i inte­ri­je­ra – živo­ta i nje­go­vog elek­tro­nič­kog odra­za. Jer bit sva­ke kre­aci­je, a naro­či­to one koja ne dola­zi  „iz želu­ca“, tj. nije obja­va nad­na­rav­nog (Boga, logo­sa ili anđe­la), jest upra­vo raz­grad­nja ili uni­šta­va­nje, te – od istih ele­me­na­ta – ponov­na grad­nja ili re-kre­ira­nje. Autorica nam na izlož­bi podas­ti­re digi­tal­no otis­nu­te polip­ti­he zamrz­nu­tih sli­ka smet­nji pri­je­ma TV sig­na­la, nas­ta­le 2014. i 2015. godi­ne. Snažne kolo­ris­tič­ke akcen­tu­aci­je, neki od rado­va pos­ta­ju pred­lo­škom za inter­ven­ci­je tušem, kis­tom i flo­mas­te­ri­ma i/ili kis­tom i akril­nim boja­ma. I dok je posre­do­va­nje tušem aps­trak­t­ne pro­ve­ni­jen­ci­je, nak­nad­ne akril­ne dora­de izve­de­ne su figu­ra­tiv­no, u mani­ri auto­ri­či­nih sta­ri­jih rado­va (por­tre­ta) iz 1980-ih i 1990-ih godi­na, na način tada aktu­al­ne Nove sli­ke ili tali­jan­ske tran­sa­van­gar­de. Za upot­pu­nja­va­nje doj­ma i vizu­al­ne infor­ma­ci­je doda­ni su i žen­ski por­tre­ti odre­đe­ni nagla­še­nim obris­nim gra­fiz­mom i širo­kim boja­nim pod­lo­ga­ma. Imamo, dak­le, pred sobom vizu­al­no, motiv­ski, temat­ski, čak i kro­no­lo­ški nekon­zis­tent­nu izlož­bu, jedan pos­t­mo­der­ni pas­tiš elek­tro­nič­kog ready-madea sa ili bez crtač­kih i sli­kar­skih inter­ven­ci­ja, te kla­sič­ne sli­ke. Zbog toga i auto­ri­čin naziv izlož­be sadr­ža­va pojam mul­ti­prak­tič­nos­ti, jer nas tje­ra na pot­pu­no druk­či­je per­ci­pi­ra­nje stvar­nos­ti, kako one vir­tu­al­ne koja nas sva­kod­nev­no okru­žu­je (tele­vi­zi­ja), tako i vizu­al­no-likov­ne. Cjelovečernji je to pro­gram zaigra­ne mašto­vi­tos­ti koja si nije una­pri­jed odre­di­la gra­ni­ce bilo koje vrste pos­to­ja­nja i pros­ti­ra­nja, već inzis­ti­ra na samo­dos­tat­nom, poma­lo nar­ci­so­id­nom pogle­du u osob­nu stva­ra­lač­ku povi­jest i suvremenost.“

IMG_1524

Nastup mla­de gita­ris­ti­ce Lane Šustereiter uljep­šao je ovu likov­nu večer.

Bilješke o auto­ri­ci: Marina Banić Zrinšćak rođe­na je 1960. u Puli; zad­njih 30 godi­na pri­sut­na je na likov­noj sce­ni. Članica je četr­de­se­tak orga­ni­za­ci­ja i stru­kov­nih tije­la. Samostalno je izla­ga­la na 50 samos­tal­nih i sto­ti­njak skup­nih izlož­bi kod nas i u ino­zem­s­tvu. Autorica je 11 gra­fič­kih mapa te sudi­oni­ca dva­de­se­tak likov­nih sim­po­zi­ja i kolo­ni­ja. Dobitnica je deset reno­mi­ra­nih nagra­da kod nas i u ino­zem­s­tvu. Radovi joj se nala­ze u tri­de­se­tak zbir­ki, muze­ja i jav­nih pros­to­ra kod nas i u ino­zem­s­tvu. Profesorica je na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci na Katedri za crta­nje. Živi i radi na Učki.

Tekst Marko ŠORGO

Fotografije Lidija KUHAR