Predstavljanje knjige „Brdo“ Ivice Prtenjače i dodjela nagrade BOOKtiga 2016.
U Gradskoj knjižnici u Poreču, 22. travnja dodijeljena je nagrada devetog festivala pročitanih knjiga BOOKtiga za roman „Brdo“ čiji je autor Ivica Prtenjača. Ravnateljica knjižnice dr. sc. Irides Zović istakla je da je festival ugostio ugledne autore, održane su kreativne radionice, te je po prvi puta realizirana dobrotvorna aukcija starih knjiga i tiskovina, u Domu za starije i nemoćne osobe, pod nazivom „Udomi knjigu“. Nakon što je zahvalila brojnim volonterima, ravnateljica je rekla da se GK Poreč ovom manifestacijom pridružuje ostalim institucijama koje obilježavaju „Noć knjige“, 515 godina nakon što je Marko Marulić dovršio svoju „Juditu“. Nagrada BOOKtige se sastoji od novčanog dijela, sedmodnevnog boravka u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu, a dodjeljuje se autoru najčitanije knjige u istarskim knjižnicama. Nagradu je autoru uručio pročelnik Upravnog odjela za kulturu istarske županije Vladimir Torbica, čestitavši u ime svih čitatelja.
„Svaka pohvala koja dolazi od čitatelja je najvažnija i najljepša“, rekao je autor pobjedničkog romana Ivica Prtenjača. Po njegovom mišljenju koliko god neki tvrde da pišu „za vlastitu dušu“, svaka knjiga je riskantan posao koji autora izlaže protoku vremena i samome sebi. Čitatelj je čvrst oslonac u ovoj situaciji. Nekada se autor muči s vlastitom inspiracijom, vježbajući vlastitu upornost, a nekada s lakoćom uspijeva stvarati. Rekavši da mu je drago da je opet u Poreču i da je nagrađen u Istri, gdje je književna scena dobro organizirana, autor se prisjetio anegdota s čitateljima i „komentatorima“ nastojeći objasniti odnose autora, knjige i čitatelja „Ne uzimam si pravo na nekoga utjecati, knjiga pak to sama radi jer čitatelji čitaju po svome. Dobro sam se zabavljao pišući ovu knjigu, kad je svijet nevin, između 5 i pol i 8 ujutro“, dodao je Prtenjača.
Ravnateljica je pojasnila mnoštvo pozlaćenih korica koje se nalazilo pred njima na stolu; to je personalizirana nagrada, naime svaki primjerak knjige „Brdo“ u svim istarskim knjižnicama, bit će omotan u te korice. Prtenjača je zahvalivši se rekao da su nagrade vrijedne u onoj mjeri u kojoj nešto predstavljaju. Ako nemate čitatelja, nijedna nagrada vam neće pomoći i knjiga neće živjeti, ako naprotiv čitatelji vole autora, ništa na taj odnos ne može utjecati.
Autor je ukratko opisao radnju knjige, u kojoj PR stručnjak, koji je došao do položaja radom i borbom, zbog jednog tragičnog slučaja odluči promijeniti život, tražeći samoću na otočnom brdu. Prije toga organizira samome sebi otkaz smjestivši si propuste. Na brdu se koleba, ali ne odustaje, mijenja se, očvršćuje, počinje nositi oružje. Skuplja smeće turistima, peče im kruh. Autor zaključuje da se ne može biti bliskiji nekome nego kad mu se peče kruh. Turisti se osjećaju izgubljeni, imaju poriv pokoriti, oskrnaviti otočno brdo. Magarac, jedino stvorenje blisko glavnome liku, umire kad počinje prva jesenska kiša. Autor se nije usudio dati ime glavnom liku niti opisati kako magarac odlazi s ovog svijeta.
Ova je knjiga zahvala i pohvala pjesnicima i poeziji, kaže autor, pjesnik po vokaciji. Ravnateljica je upitala zašto nema ženskih likova u knjizi te je Prtenjača odgovorio da ih ima, ali da se o njima ne govori. Ovo je namjerno napravio, jer to je roman o jednom liku, te se morao odlučiti o čemu pisati i ne širiti jako priču. U knjizi ima puno ljubavi prema ljudima, prema životinjama, no nema one klasične muško-ženske ljubavi.
Ivica Prtenjača i redatelj Bruno Gamulin su već napisali, temeljeći se na ovom romanu, scenarij za dugometražni igrani film, te se nadaju ostvarenju ovog projekta. Za sam kraj autor je citirao vlastitog lika romana „Brdo“: „Prepustimo se vinu, kanapeima i traču!“ Usljedilo je obraćanje dogradonačelnice Poreča Nadie Štifanić Dobrilović koja je opisala BOOKtigu kao događaj koji potvrđuje da su prostori gradske knjižnice najljepši dnevni boravak u gradu, uz uvjerenje da će čitatelji prepoznati vrijednost nagrađene knjige. Jer knjiga je uz psa (netko je iz publike dodao i magarca) najbolji prijatelj čovjeku.
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
