Sprega tradicionalnog i suvremenog
KINO: DJECA S PLANINE NAPF, redateljica Alice Schmid
Svi koji rade s djecom u osnovnim ili srednjim školama (poput autora ovog teksta) znaju koliko je teško zadržati njihovu koncentraciju tijekom školskog sata i spriječiti ih da koriste svoje mobitele.
Učitelji u švicarskom dokumentarcu “Djeca s planine Napf” nemaju tih problema, budući da njihovi učenici uopće ne koriste mobitele niti gube vrijeme na društvenim mrežama. Švicarska redateljica Alice Schmid snimala je tijekom cijele godine djecu na planini Napf, zaštićenom području čiji žitelji nisu podlegli napastima suvremene tehnologije i isprazne komunikacije, a rezultat je vrlo zanimljiv cjelovečernji dokumentarac koji je ostvario veliku gledanost u švicarskim kinima.
Život koji se odvija pred objektivom njezine kamere romantična je vizija neobične sprege tradicionalnog i suvremenog, koja objedinjuje ponajbolje od jednog i drugog pristupa. S jedne strane, gledamo djecu koja nisu internetski ovisnici otupjelog mozga, nego intenzivno međusobno komuniciraju, sudjeluju u dječjim igrama i pomažu roditeljima u svakodnevnim poslovima, a s druge, ta ista djeca uživaju životne blagodati bogatog i naprednog švicarskog društva.
Redateljica Schmid vrlo dojmljivo prikazuje njihove živote u plastičnom prožimanju s prirodom, njezinim ciklusima i neumitnim protokom vremena. Hrvatski pandan ovom dokumentarcu je film “Djeca tranzicije”, iako je Vukšićev pristup stilski grublji, narativno neuredniji i društveno angažiraniji. Ovo posljednje se podrazumijeva, jer ipak nije isto obrađivati osjetljivu problematiku djece iz pozicije bogate i sređene Švicarske ili pak osiromašene i društveno podijeljene Hrvatske.
Elvis Lenić





