DAN MUZEJA – BRIŠKULA ISTRIJANSKA I DUBROVAČKI LJETNIKOVCI U NOVIGRADSKOM LAPIDARIUMU

20.05.2016.

“Muzeji i kul­tur­ni kra­jo­li­ci” naziv je teme 36. Međunarodnog dana muze­ja koji se odr­ža­va od 16. do 21. svib­nja u sto­ti­njak muze­ja diljem Hrvatske, te su tim povo­dom u novi­grad­skom muze­ju Lapidarium pred­stav­lje­na dva umjet­ni­ka – reno­mi­ra­ni foto­graf Damir Fabijanić – „Dijalog o lje­po­ti vrto­va: Dubrovački ljet­ni­kov­ci“ i mla­di novi­grad­ski ilus­tra­tor, stu­dent 4. godi­ne na Odjelu za vizu­al­ne komu­ni­ka­ci­je na Akademiji za likov­nu umjet­nost i dizajn u Ljubljani Toni Buršić – “Briškule istri­jan­ske”. Oba pos­ta­va osta­ju otvo­re­na do 18. lipnja.

IMG_5556 (1000x667)Ravnateljica muze­ja dr. sc. Jerica Ziherl poz­dra­vi­la je broj­ne okup­lje­ne te ih upoz­na­la s gos­tu­ju­ćim auto­ri­ma i nji­ho­vim dje­li­ma. Navela je da je Damir Fabijanić čest gost u Novigradu zbog dobre hra­ne i pića jer je ini­ci­ja­tor, autor kon­cep­ta, ured­nik foto­gra­fi­je i glav­ni ured­nik časo­pi­sa „Iće&Piće“ (za koji je 2011. osvo­jio priz­na­nje Gourmand Awards za tre­će mjes­to na svi­je­tu u kate­go­ri­ji food maga­zi­na), ali pri­je sve­ga on je vrstan foto­graf, a poseb­no je poz­nat po foto­gra­fi­ja­ma arhi­tek­tu­re. Već tri­de­se­tak godi­na Damir Fabijanić i nje­go­ve foto­gra­fi­je arhi­tek­tu­re zas­tup­lje­ne su u svim mogu­ćim maga­zi­ni­ma koji se bave arhi­tek­tu­rom, bio je jedan od pokre­ta­ča maga­zi­na za arhi­tek­tu­ru i kul­tu­ru živ­lje­nja Oris, više od dva­de­set godi­na bio je ured­nik Croatia Airlines časo­pi­sa, pro­pu­to­vao je Hrvatsku uzduž i popri­je­ko, ali naro­či­to je vezan za Dubrovnik, za nje­gov Rab odak­le je rodom i za Istru gdje povre­me­no bora­vi u svo­joj maloj kući­ci u Žminju.

Rođen je u Zagrebu 1955. godi­ne, a foto­gra­fi­jom se bavi aktiv­no od 1973. godi­ne., te od 1987. godi­ne ima sta­tus samos­tal­nog umjet­ni­ka. Autor je mno­gih kata­lo­ga i mono­gra­fi­ja, sudi­onik broj­nih grup­nih i samos­tal­nih izlož­bi u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Od 1989.godine poči­nje kon­ti­nu­ira­no foto­graf­ski pra­ti­ti grad Dubrovnik i nje­go­vu oko­li­cu. Autor je kon­cep­ci­je i foto­gra­fi­ja u zna­čaj­nom pro­jek­tu “Dubrovnik…”, izlož­be i isto­ime­ne knji­ge koja pri­ka­zu­je dubro­vač­ko podru­čje pri­je rata, u ratu (1991. – 92.) i obno­vi. Damir Fabijanić je prvi hrvat­ski foto­graf koji je izla­gao na naj­z­na­čaj­ni­joj europ­skoj smo­tri Festivalu foto­gra­fi­je u Arlesu 1992., a nje­go­va knji­ga “Dubrovnik…” je u jesen 1993. od neza­vis­nog žiri­ja izda­vač­ke kuće “Marval” iz Pariza iza­bra­na u izbor “naj­ljep­ših foto­graf­skih knji­ga svijeta”.

IMG_5613 (600x302)Već godi­na­ma je vezan za spo­me­ni­ke kul­tu­re, urba­ni kra­jo­lik, sto­ga je i pri­je deve­de­se­tih, i nakon deve­de­se­tih sni­mao mije­ne spo­me­ni­ka kul­tu­re, od sla­ve, bogat­stva do rata, uni­šte­nja, nema­ra. Fabijanić je dodao da puno toga sni­ma­nog pri­je dva­de­set godi­na više naža­lost ne pos­to­ji u tak­vom obli­ku, a on ima pri­vi­le­gi­ju da to regis­tri­ra, sni­ma i bilje­ži iako bi želio da tak­vih pro­mje­na na vri­jed­noj kul­tur­noj bašti­ni nema. Ovom izlož­bom se pred­stav­lja nje­go­va seri­ja foto­gra­fi­ja nas­ta­lih na dubro­vač­kom podru­čju, u Rijeci dubro­vač­koj, Gružu, Lapadu, Trstenom, Orašcu 1994. i 1995. godi­ne objav­lje­nih u tiska­nom izda­nju 2003. u knji­zi „Dubrovački ljet­ni­ko­vac“ koju je ostva­rio u surad­nji s kole­gi­com povjes­ni­čar­kom umjet­nos­ti, znans­tve­ni­com i pro­fe­so­ri­com Nadom Grujić. Izložena je i Fabijanićeva foto­gra­fi­ja iz 2004 . pokraj foto­gra­fi­je iden­tič­ne pros­to­ri­je vile u Rijeci dubro­vač­koj iz 1995. godi­ne, te uspo­re­đu­ju­ći sta­nje nakon pro­te­ka goto­vo deset godi­na, s tugom može­mo uoči­ti raz­mjer pro­pa­da­nja, devas­ta­ci­je, van­da­liz­ma, zane­ma­re­nos­ti i nebri­ge o vri­jed­nim spo­me­ni­ci­ma kul­tu­re i potreb­no je puno tru­da i ula­ga­nja da ti spo­me­ni­ci budu ono što su nekad bili, a to su ladanj­ske vile.

IMG_5718 (1000x625)Ladanjske vile su sasvim suprot­ne od ladanj­skih vila na našoj sje­ver­noj oba­li Jadrana. To su gos­pod­ske vile koje su dois­ta slu­ži­le za odmor ali isto tako bile su pre­kras­no kra­jo­braz­no i arhi­tek­ton­ski ure­đe­ne, uz peri­vo­je, vrto­ve, fon­ta­ne, raz­li­či­te ukra­se, one se isti­ču po svo­joj rasko­ši, za raz­li­ku od istar­skih vila koje su pre­tež­no bile stan­ci­je, gos­po­dar­ske zgra­de. Povodom Međunarodnog dana muze­ja s temom „kul­tur­ni kra­jo­li­ci“ ovo je bila pri­li­ka pove­za­ti kraj­nji jug i sje­ver, kul­tu­re lada­nja, kul­tu­re sto­la juga, kroz sli­ke inte­ri­je­ra vila i našeg istar­skog stola.

U tome je pomo­gao mla­di novi­grad­ski umjet­nik Toni Buršić koji se već godi­na­ma bavi ilus­tra­ci­ja­ma i zapra­vo povod za ovo dru­že­nje bila je nje­go­va zgod­na strip-knji­ži­ca nazi­va „Izgubljen u Ljubljani“ koja govo­ri o jed­nom mla­dom stu­den­tu iz Novigrada koji nika­ko da se sna­đe u tom vele­gra­du mada mu ni doma baš nije pre­vi­še dobro. No kod kuće cije­ni sun­ce i more, a tamo mrzi sni­jeg, smog i maglu. Svoje doživ­lja­je i stu­dent­ski život u Ljubljani kroz strip opi­su­je na jedan vrlo sim­pa­ti­čan, iro­ni­čan, humo­ran način. Knjižica je tiska­na u izda­nju poz­na­te izda­vač­ke kuće Stripburger iz Slovenije koja se bavi pro­mo­ci­jom mla­dih umjetnika.IMG_5760 (1000x732)

Veseli činje­ni­ca da ilus­tra­ci­ja i dalje živi, te da se mla­di lju­di bave ilus­tra­ci­jom, nagla­si­la je rav­na­te­lji­ca dodav­ši da Toni Buršić ima izra­zi­to veli­ki poten­ci­jal, jer ne samo da je izdao strip u Ljubljani, nego je odlu­čio napra­vi­ti i našu ver­zi­ju igra­ćih kara­ta. Oblikovao ih je i ilus­tri­rao s ele­men­ti­ma koji su nama poz­na­ti, a pod men­tor­stvom Jerice Ziherl, Mirjane Benjak, Ivone Orlić i Darka Pekice. „Briškule istri­jan­ske“ muzej­ski su pro­izvod, nas­ta­le su po uzo­ru na „Carte Triestine“ no sadr­že likov­ne ele­men­te i dija­lek­ta­lan jezik koji se vežu za istar­sku tra­di­cij­sku kul­tu­ru, te se među nji­ma izme­đu osta­lih nala­ze „tovar od šol­di“, „mla­dić od kosi­ri­ća“, bar­ba od bek­va“ i as „od buka­le­ta“ na kojem piše: „Ko je vino po dukat, muži će ga lokat“. Toni Buršić pojas­nio je igra­či­ma da ista pra­vi­la vri­je­de kao u stan­dard­noj bri­šku­li te su eki­pe zauze­le sto­lo­ve na koji­ma su uz smi­jeh, kola­če i vino odmje­ri­le sna­ge u doma­ćoj, istri­jan­skoj bri­šku­li na mini tur­ni­ru za posjetitelje.

Ovaj susret imao je i huma­ni­tar­ni karak­ter jer je Muzej kao pri­ja­telj Centra za ink­lu­zi­ju i podr­šku u zajed­ni­ci iz Buja pri­pre­mio jed­nu poseb­nu škra­bi­cu za dona­ci­je i nji­ho­ve mašto­vi­te lane­ne pre­ga­če i torbe.

Tekst i foto­gra­fi­je Lidija KUHAR