PERFORMANS UMJETNICE SLAVICE MARIN „SVJETLOST ZA ŽIVE“
U mnoštvu kulturnih i sportskih događanja kojima se obilježava ovogodišnji tjedan Grada Umaga u razdoblju od 28. travnja do 8. svibnja, na deponiji Donji Picudo umjetnica Slavica Marin izvela je 4. travnja svoju performansu naziva „Svjetlost za žive“.
Okružena gomilom dogorjelih lumina-lampiona ostavljenima na grobljima te prikupljenim od strane komunalnih poduzeća, svojom performansom je prisutnima željela privući pozornost na goruće probleme suvremenog društva, te stala na stranu ekologije nasuprot potrošačkoj kulturi današnjice čiji smo robovi. Ovisni o materijalnom, svoju savjest čistimo donoseći lampione na groblja radi sebe, a ne zbog mrtvih, ne razmišljajući gdje će njihove plastične ljušture, nakon što dogore, završiti. Nesvjesni gomile otpada koju svakodnevno stvaramo, palimo po grobljima lampione, natječemo se međusobno oko njihovih veličina, oblika i boja, zavaravajući sami sebe i druge, licemjerno i patetično iskazujući privrženost mrtvima kojima se za života nismo dovoljno posvetili. Zadovoljavajući svoju lošu savjest činimo štetu sebi i drugima, besmisleno remeteći i onečišćujući prirodu. Podijelivši svakome od prisutnih po jedan lumin, napomenula je da odnoseći ga, moramo se sjetiti osobe koje nismo dugo vidjeli, a sljedeći put kad se nađemo na grobu dragog nam pokojnika zapjevati umjesto da ostavimo lumin. Ovom bi se gestom čovjek sjetio odnosa s drugim ljudima koji je već odavno izgubljen.
Ukazujući na činjenicu da se lumini troše u ogromnim količinama i da predstavljaju pravi ekološki problem, umjetnica je pokazala kako iskrena sućut i žaljenje za odlaskom drage osobe ne mogu biti isprika za tone plastike koje se bezumno troše. Odbacivanjem dogorjelih lampiona što dalje od očiju, zatvaramo svojoj svijesti dio sebe kojeg preziremo i osuđujemo, ali koji je također dio nas i koji bi nam, kad bismo ga osvijestili, prihvatili i razumjeli, omogućio napredak kakvog ne možemo ni zamisliti, što nam Slavičin performans predočuje. Ljuštura za žive, ljuštura od mrtvih. Slavica Marin progovara svojim inovativnim pristupom ukazivanju na velike društvene probleme, specifičnim umjetničkim osvrtom kojim se najbolje može izraziti besmisao, licemjerstvo i patetika, te kaže: „Kome treba taj lampion? Da zadovoljim sebe? Umjesto da sam se obradovala čovjeku kojeg sam srela na cesti.“ Poruka performanse bi otprilike bila – budite uz svoj bližnje za života i svaki dan im iskazujte svoju ljubav i privrženost. Ako ste to iz nekog razloga propustili učiniti, ukoliko već tražite način da očistite svoju savjest, učinite to tako da ne onečistite svoju okolinu.
Bilješka o autorici: Slavica Marin, rođena u Banja Luci, od 1986. živi i radi u Umag. Studirala je povijest umjetnosti u Ljubljani. Radi performanse vezane uz probleme suvremenog društva, bavi se slikarstvom i kiparstvom, te izlaže svoja djela u zemlji i inozemstvu.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
