Ruralne crkvice Momjanštine – predavanje prof. Chiare Vigini

19.05.2016.

U sklo­pu dru­gog cik­lu­sa pre­da­va­nja “Kaštel Rota u Momjanu” u pros­to­ri­ja­ma Zajednice Talijana Momjan, u pone­dje­ljak 16. svib­nja odr­ža­no je pre­da­va­nje pro­fe­so­ri­ce Chiare Vigini pod nazi­vom „Ruralne crk­vi­ce Momjanštine“ u orga­ni­za­ci­ji Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Buje. Profesorica Vigini, koju je pred­sta­vi­la Tanja Šuflaj kus­to­si­ca Pučkog otvo­re­nog uči­li­šta Buje, svo­je je istra­ži­va­nje teme­lji­la na refe­ra­tu Papina izas­la­ni­ka kar­di­na­la Agostina Valiera koji je 1579. godi­ne pos­lan u posjet istar­skim bisku­pi­ja­ma da izvi­di sta­nje, te je puto­vao ovim kra­jem i opi­sao sakral­ne objek­te, vjer­ske obi­ča­je sta­nov­ni­ka i nji­ho­vu pove­za­nost s crkvom.

IMG_5518Većina crka­va, uz poko­ji izu­ze­tak nije pos­to­ja­la u obli­ku kakav je danas kad je Valier posje­tio ovo podru­čje. Profesorica Vigini je potra­ži­la i većim dije­lom naš­la sta­re crk­vi­ce Momjanštine bilje­že­ći i doku­men­ti­ra­ju­ći foto­apa­ra­tom sva­ki detalj koji je uoči­la, te je posje­ti­te­lje ukrat­ko upoz­na­la s njih devet navo­de­ći im glav­ne atri­bu­te kao što su oblik zvo­ni­ka, pro­zo­re, niše, kipo­ve, olta­re, fre­ske i oču­va­nost. To su grob­na crk­vu Sv. Roka u Momjanu, grob­na crk­vu Sv. Katerine u Oskorušu, Sv. Jure u Oskorušu, seoska grob­ljan­ska crk­vi­ca Sv. Marije Magdalene u Briču, Sv Filip i Jakov, Sv. Mauro u Momjanu, Sv. Ivan u Merišće, Sv. Lucija u Sorbaru i Sv. Petar u Sorbaru.

Crkva Sv. Roka u Momjanu, jed­no­brod­na i rav­nog zače­lja, posve­će­na je hodo­čas­ni­ku, dobro­tvo­ru i zaštit­ni­ku od kuge i kole­re koji je u umjet­nos­ti pri­ka­zan kako na nozi poka­zu­je ranu od kuge od koje je čudom ozdra­vio i s psom koji mu pre­ma legen­di u zubi­ma dono­si komad kru­ha. Ima hodo­čas­nič­ki štap i ogr­tač na koje­mu je pri­č­vr­š­će­na školj­ka, jedan od neizos­tav­nih sim­bo­la hodo­čas­ni­ka, koji i danas nose hodo­čas­ni­ci kao znak čovje­ko­va susre­ta s Bogom na hodo­čas­nič­kom putu u tre­će naj­važ­ni­je krš­ćan­sko hodo­čas­nič­ko mjes­to, špa­njol­ski Santiago de Compostela. U doba veli­kih epi­de­mi­ja kuge, goto­vo sva­ko mjes­to zahva­će­no epi­de­mi­jom sagra­di­lo je crk­vu posve­će­nu Sv. Roku kako bi ih taj sve­tac zaštitio.IMG_5370

Selo Merišće nala­zi se na bre­žulj­ku s pre­kras­nim pogle­dom. U bli­zi­ni je bilo rim­sko nase­lje, a sada grob­ljan­ska crk­va sv. Ivana Krstitelja sa tri­je­mom u drvu koji podu­pi­ru stu­pi­ći. Pročelje crk­ve kra­si zvo­nik na dvos­tru­ku pres­li­cu. Selo Oskoruš pret­po­vi­jes­nog je pori­jek­la, dije­li se na gor­nji i donji dio, a u selu se nala­zi grob­ljan­ska crk­va sv. Katarine. Na rubu sela nala­zi se crk­va sv. Jurja, čiji tri­jem podu­pi­ru četi­ri mala četve­ro­kut­na pilas­tra, a na pro­če­lju se nala­zi zvo­nik na pres­li­cu. Posvećena je sve­cu čija bor­ba pro­tiv zma­ja sim­bo­li­zi­ra bor­bu pro­tiv zla i zazi­va­lo ga se u pomoć u raz­nim opasnostima.

Profesorica napo­mi­nje da se kršte­nja i poka­pa­nja nisu dozvo­lja­va­la u sva­koj kape­li­ci, nego samo u žup­nim crk­va­ma. Kapelice se nisu gra­di­le sti­hij­ski, nego po uzo­ru na žup­ne crk­ve, u manjim dimen­zi­ja­ma i jed­nos­tav­ni­jim izved­ba­ma i bile joj podre­đe­ne, a samo boga­ti­ja nase­lja su si mogla pri­ušti­ti stal­ni bora­vak žup­ni­ka pošto su ga žite­lji bili duž­ni uzdržavati.

Posebno se isti­če Sv. Mauro ili Majka Božja od Zdravlja (1860) u seocu neda­le­ko Momjana, koji je bio neka vrsta sve­ti­šta za čiju su grad­nju žup­lja­ni ponu­di­li mate­ri­jal i rad u izgrad­nji. To je vrlo sta­ra crk­vi­ca sa zvo­ni­kom, nedav­no res­ta­uri­ra­na, nekoć okru­že­na grob­ljem. Crkva je bila pro­ši­re­na jer su je sma­tra­li čudo­tvor­nom te posve­će­na Majci Božjoj od zdravlja.

IMG_5375Najvažnija od njih je Sveti Petar u Sorbaru koja je sagra­đe­na na poseb­nom mjes­tu – bre­žulj­ku. Njen je polo­žaj rezul­tat pom­nog pro­uča­va­nja i raz­miš­lja­nja, a poče­ci grad­nje na tome mjes­tu vrlo su sta­ri. Kardinal Valier ju je vidio 1580, nje­no se grob­lje više ne koris­ti, a sta­rost se razaz­na­je po povi­še­nom tlu grob­lja u odno­su na samu crk­vu. Unutrašnjost ima apsi­du pre­kri­ve­nu fre­skom koja pri­ka­zu­je uskr­s­nu­log Isusa koji bla­gos­liv­lja des­nom rukom, te jeda­na­est apos­to­la, bez Jude. Izobilje pla­ve boje kojom je fre­ska obo­je­na uka­zu­je na bogat­stvo, budu­ći da je u ono vri­je­me izra­da te boje bila jako skupa.

Svoju pre­zen­ta­ci­ju pro­fe­so­ri­ca Vigini zavr­ši­la je izre­kom Gustava Mahlera:IMG_5410

„Tradicija je odr­ža­va­nje vatre, a ne obo­ža­va­nje pepela.“

Nakon pre­da­va­nja svi pri­sut­ni su kre­nu­li u raz­gle­da­va­nje crk­ve Sv. Maura nado­mak Momjana, jed­ne od crk­vi uklju­če­nih u pre­da­va­nje, uz poziv na sudje­lo­va­nje u idu­ćim susre­ti­ma u sklo­pu ove ini­ci­ja­ti­ve sufi­nan­ci­ra­ne od stra­ne Upravnog odje­la za kul­tu­ru Istarske županije.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR