„Druga strana duge“ Olje Grubić u galeriji Rigo u Novigradu
Izložba aktova naziva „Druga strana duge“ Olje Grubić otvorena je 9. lipnja u novigradskoj galeriji Rigo, a u organizaciji Muzeja Lapidarium. Izložba se sastoji od trideset crteža formata A3 koje je postavio Đanino Božić, zatim igre „Memory“ i kataloga-bojanke koji sadrži reprodukcije crteža Olje Grubić. Izložbu je moguće pogledati do 3. srpnja.
Autoricu i njenu izložbu predstavila je kustosica novigradskog muzeja Lapidarium dr. sc. Jerica Ziherl kazavši da su nacrtane osobe koje žele voljeti i biti sretne. Prisutan je bio i Jernej Škof, autor teksta koji prati izložbu te članovi kabaretne skupine „Tiffany“ kojoj i sama Olja Grubić pripada.
Nacrtana tijela su potpuno ogoljena, ne samo od odjeće nego i od okoline, boja, osobnosti i statusa, preostaje samo ljubav prema muškarcu, prema ženi, prema svim ljudima. Poneki je akt višeslojni, kao da autorica nastoji reći da ima više osobnosti u svakome od nas, poneki ne odgovaraju standardima trenutne mode ali i za njih ima mjesta, dok poneki imaju životinjske maske. Postavlja se pitanje, dijelimo li se međusobno s obzirom na maske koje svi nosimo ili su one arhetipski simbol prirode od koje smo se otuđili.
Jernej Škof o izložbi kaže: „Tijela pred vama posve su isključena iz svoje prirodne okoline. Olja im je oprezno oduzela čitav prostor u kojemu se nalaze, oduzela im je sobe, pokućstvo i predmete koji su ih okruživali. Oslobodila ih je svih značenja kojima su obilježeni njihovi svakodnevni životi. Istakla je njihovu golu tjelesnost i akciju. Asocijalna tjelesnost i pokret koji proizlazi iz nje za Olju su osnova, najmanji zajednički nazivnik na kojemu su potom izgrađeni društveni odnosi. Ti odnosi mogu rasti u različitim smjerovima: u smjeru slobode izražavanja vlastite misli, odnosno u smjeru senzualnosti, gdje postaju poveznica s drugim tijelima i okolinom u kojoj žive. Mogu rasti u smjeru nasilja, nadzora nad drugima, temelj su za stvaranje vlasti. Bez obzira na to u kojem smjeru rastu posljedični odnosi, za nju su uvijek predmet aktivne odluke pojedinca.
Olja i tijela koja je okružuju našli su se u svijetu zasićenom značenjima. U društvu prepletenom odnosima snage. U njima je tijelo ograničeno predrasudama koje služe kao sredstvo nadzora nad drugima. Izložena tijela žena i homoseksualaca jesu tijela na kojima se ti odnosi snage najvidljivije izražavaju. S njezinoga gledišta, gledišta lociranoga u sve konzervativnijoj okolini u kojoj se izražavanje neheteronormativne spolnosti sve više smatra degeneriranim, tijelo je točka oslobođenja kojoj se umjetnica vrača.
Tjelesnost koja je očišćena od svih društvenih predrasuda za nju označava točku iz koje se mogu nanovo isplesti odnosi prihvaćanja i slobode. Zato su Oljina tijela bezbojna. Gledatelju pružaju mogućnost da ih sam oboji i oživi u svojoj mašti. Oljina tijela razigrana su i slobodna, očišćena od predrasuda, nadzora i kao takva spremna su vratiti se u naš svijet.“
Bilješke o autorici: Vizualna umjetnica i performerica Olja Grubić rođena je u Puli (1990.), gdje je završila gimnaziju, a zatim diplomirala na Akademiji za vizualne umjetnosti u Ljubljani, smjer Konceptualizacija prostora. Radi s različitim medijima, crtež, instalacija, video, fotografija, performans, kabaret, te se bavi suvremenom i angažiranom tematikom. Njezini radovi odražavaju širok spektar osjećaja i socijalnoga stanja današnjega društva. Od 2014. godine Olja je član HDLU Istre, a izlaže i performira u Hrvatskoj i Sloveniji. Za svoje radove dobila je različite nagrade: Unicefovu nagradu za crtež; Kino Šiška – Kulturni euro. Surađivala je s različitim umjetnicima: La Pocha Nostra, Julia Bardsley, Ursula Martinez, Kate McIntosh, Janez Janša, Bojan Jablanovec – Via Negativa.
Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR
