Edit na rubu krize||Edizioni italiane sull’orlo della crisi

07.06.2016.

[lang_hr]Edit je akro­nim nazi­va ” Edizioni Italiane “, izda­vač­ka kuća usmje­re­na prvens­tve­no na tali­jan­ske naci­onal­ne zajed­ni­ce Hrvatske i Slovenije, manjin­ski je izda­vač i jedan od rijet­kih u svi­je­tu, a možda i jedi­ni s toli­ko veli­kim dija­pa­zo­nom aktiv­nos­ti, jer osim mnoš­tva publi­ka­ci­ja, ima i dnev­ne manjin­ske novi­ne La Voce del Popolo koje sva­kod­nev­no oba­vje­šta­va­ju o poli­tič­ko-eko­nom­sko-kul­tur­no-sport­skim zbi­va­nji­ma s obje stra­ne Jadrana. Upravo se taj Edit tre­nut­no nala­zi u oluj­nom periodu.[/lang_hr]

[lang_it]Edit, acro­ni­mo del nome „EDizioni ITaliane“, edi­to­re rivol­to soprat­tut­to alla Comunità Nazionale Italiana di Croazia e Slovenia, casa edi­tri­ce del­la mino­ran­za, una del­le poc­he al mon­do, e for­se l’u­ni­ca con un diapa­son così vas­to di atti­vità che, oltre a un’in­fi­nità di pub­bli­ca­zi­oni, van­ta un quoti­di­ano del­la mino­ran­za, gior­na­le che di gior­no in gior­no infor­ma sugli svi­lup­pi poli­ti­ci-eco­no­mi­ci-cul­tu­ra­li-spor­ti­vi da entram­bi i lati dell’Adriatico. È pro­prio lei, l’Edit, pur­top­po, ad attra­ver­sa­re un peri­odo di burrasca.[/lang_it]

la+voce+1

[lang_hr]Izdavačka kuća je osno­va­na 1952. godi­ne otka­da doživ­lja­va broj­ne uspo­ne i pado­ve, no recent­ni šoko­vi su ju uspje­li ozbilj­no upla­ši­ti i pro­tres­ti. Naime, rezo­vi “nove” vla­de – for­mi­ra­ne od mje­ša­vi­ne kom­pro­mi­sa i skri­ve­nih inte­re­sa koji dola­ze sa svih stra­na, a ne od pra­ve i ozbilj­ne koali­ci­je – otvo­ri­li su put stra­ho­vi­ma tali­jan­ske zajed­ni­ce u Hrvatskoj i Sloveniji. Ministar kul­tu­re Zlatko Hasanbegović, bez ikak­ve naj­a­ve infor­mi­rao nas je o zna­čaj­nim rezo­vi­ma koji bi nas tre­ba­li polju­lja­ti, odu­ze­ti nam dio našeg iden­ti­te­ta, dio našeg sva­kod­nev­nog živo­ta – radi se goto­vo o činu van­da­liz­ma pro­tiv jed­nog naro­da, iz još uvi­jek nera­zjaš­nje­nih raz­lo­ga, goto­vo osvet­nič­ki, s objaš­nje­njem koje ne drži vodu “Edit je stav­ka koja nije u okvi­ru Ministarstva kul­tu­re, a spo­ra­zum izme­đu Furija Radina i Ive Sanadera odno­si se na nji­hov pre­diz­bor­ni sporazum”.[/lang_hr]

[lang_it]È sta­ta fon­da­ta nel 1952 da quan­do tira avan­ti tra alti e bassi, ma gli sco­sso­ni del­le ulti­me ore sono rius­ci­ti dav­ve­ro a spa­ven­tar­la e scu­oter­la seri­amen­te. Infatti, i tagli del „nuovo“ gover­no – for­ma­to da un mis­cu­glio di com­pro­me­ssi e cela­ti inte­re­ssi pro­ve­ni­en­ti da ogni dove, più che da una vera e seria coali­zi­one – han­no aper­to un var­co nel­le paure del­la comu­nità ita­li­ana in Croazia e Slovenia. Il minis­tro del­la cul­tu­ra Zlatko Hasanbegović, sen­za nessun pre­an­nun­cio comu­nicò dei tagli sos­tan­zi­osi che ci avreb­be­ro fat­to bar­col­la­re, che ci avreb­be­ro pri­va­to di una par­te del­la nos­tra iden­tità, di una par­te del­la nos­tra quoti­di­anità, quasi un atto van­da­li­co nei con­fron­ti di una nazi­one, per ragi­oni anco­ra poco chi­are, una ripic­ca, una spi­ega­zi­one che non sta in piedi: “l’Edit è una voce che non fa capo al Ministero del­la cul­tu­ra, è piut­tos­to un’intesa tra Furio Radin e Ivo Sanader e in rela­zi­one a un loro accor­do preelettorale.”[/lang_it]

edit[lang_hr]Nije bila dovolj­na svjet­ska kri­za koja nas tre­se već godi­na­ma, nisu bile dovolj­ne peri­pe­ti­je s tali­jan­skim Ministarstvom vanj­skih pos­lo­va koje iz godi­ne u godi­nu ima sve manje i manje volje poma­ga­ti Istri i Kvarneru; a da ne pri­ča­mo o pote­ško­ća­ma i nevo­lja­ma u samom vrhu Edita od pri­je neko­li­ko godi­na. Nedostajali su nam još samo minis­tri i nji­ho­vi hirovi.[/lang_hr]

[lang_it]Non bas­ta­va la cri­si mon­di­ale che da anni ci scu­ote, non bas­ta­va­no le peri­pe­zie con il Ministero degli Affari este­ri ita­li­ano che di anno in anno ha sem­pre meno for­za di dare una mano alla regi­one dell’Istria e del Quarnero; e del­le dif­fi­col­tà e del­le gra­ne ai ver­ti­ci dell’Edit di qual­c­he anno fa vogli­amo par­lar­ne? Ora ci man­ca­va­no solo i minis­tri e i loro capricci.[/lang_it]

[lang_hr]Svjesni važ­nos­ti dnev­ni­ka La Voce del Popolo i nado­la­ze­će opas­nos­ti (uz pita­nje iden­ti­te­ta važ­no je pri­sje­ti­ti se i rad­nih mjes­ta koja bi bila izgub­lje­na) istar­ski i pri­mor­sko-goran­ski župa­ni, Valter Flego i Zlatko Komadina požu­ri­li su pos­ti­ći spo­ra­zum o budu­ćem finan­ci­ra­nju izda­vač­ke kuće kojoj se tre­nut­no loše piše.[/lang_hr]

[lang_it]Coscienti dell’importanza del quoti­di­ano e dell’incombente peri­co­lo (oltre a ques­ti­oni iden­ti­ta­rie è dove­ro­so ricor­da­re i pos­ti di lavo­ro che andreb­be­ro per­si) i pre­si­den­ti del­la Regione Istria Valter Flego e quel­lo del­la Litoraneo-mon­ta­na Zlatko Komadina si sono pre­ci­pi­ta­ti a sti­pu­la­re un accor­do sul futu­ro finan­zi­amen­to del­la casa edi­tri­ce che se la sta veden­do brutta.[/lang_it]

[lang_hr]U pos­ljed­njih neko­li­ko dana, novi­na­ri s vodom do grla, pos­la­ga­ni u red kao sku­pi­na nesret­ni­ka sprem­nih za stri­je­lja­nje, konač­no su dobi­li ugo­vo­re koje su dugo čeka­li. Sve ovo je doš­lo kao medi­ka­ment nakon što je Talijanska uni­ja podi­gla veli­ki kre­dit kojim se želje­lo spa­si­ti izda­vač­ku kuću koja se izne­na­da naš­la na rubu provalije.[/lang_hr]

[lang_it]Negli ulti­mi gior­ni i gior­na­lis­ti con l’acqua alla gola, dis­pos­ti in fila come un grup­po di mal­ca­pi­ta­ti pron­ti per esse­re fuci­la­ti, han­no final­men­te rice­vu­to i con­trat­ti che aspet­ta­va­no da tem­po. Tutto ciò è giun­to come un medi­ca­men­to dopo che l’Unione Italiana si è pro­di­ga­ta accen­den­do un gro­sso mutuo atto a sal­va­re una casa che d’un trat­to si è tro­va­ta sull’orlo del precipizio.[/lang_it]

[lang_hr]Zaista je šte­ta što se tako neza­obi­laz­na pita­nja od život­ne važ­nos­ti mora­ju uvi­jek rje­ša­va­ti poli­tič­kim putem…[/lang_hr]

[lang_it]Peccato, dav­ve­ro, che ques­ti­oni così indis­pen­sa­bi­li, sig­ni­fi­ca­ti­ve e vita­li deb­ba­no sem­pre passa­re per la politica…[/lang_it]

Tekst Antonio GIUDICI