Edit na rubu krize||Edizioni italiane sull’orlo della crisi
[lang_hr]Edit je akronim naziva ” Edizioni Italiane “, izdavačka kuća usmjerena prvenstveno na talijanske nacionalne zajednice Hrvatske i Slovenije, manjinski je izdavač i jedan od rijetkih u svijetu, a možda i jedini s toliko velikim dijapazonom aktivnosti, jer osim mnoštva publikacija, ima i dnevne manjinske novine La Voce del Popolo koje svakodnevno obavještavaju o političko-ekonomsko-kulturno-sportskim zbivanjima s obje strane Jadrana. Upravo se taj Edit trenutno nalazi u olujnom periodu.[/lang_hr]
[lang_it]Edit, acronimo del nome „EDizioni ITaliane“, editore rivolto soprattutto alla Comunità Nazionale Italiana di Croazia e Slovenia, casa editrice della minoranza, una delle poche al mondo, e forse l’unica con un diapason così vasto di attività che, oltre a un’infinità di pubblicazioni, vanta un quotidiano della minoranza, giornale che di giorno in giorno informa sugli sviluppi politici-economici-culturali-sportivi da entrambi i lati dell’Adriatico. È proprio lei, l’Edit, purtoppo, ad attraversare un periodo di burrasca.[/lang_it]
[lang_hr]Izdavačka kuća je osnovana 1952. godine otkada doživljava brojne uspone i padove, no recentni šokovi su ju uspjeli ozbiljno uplašiti i protresti. Naime, rezovi “nove” vlade – formirane od mješavine kompromisa i skrivenih interesa koji dolaze sa svih strana, a ne od prave i ozbiljne koalicije – otvorili su put strahovima talijanske zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji. Ministar kulture Zlatko Hasanbegović, bez ikakve najave informirao nas je o značajnim rezovima koji bi nas trebali poljuljati, oduzeti nam dio našeg identiteta, dio našeg svakodnevnog života – radi se gotovo o činu vandalizma protiv jednog naroda, iz još uvijek nerazjašnjenih razloga, gotovo osvetnički, s objašnjenjem koje ne drži vodu “Edit je stavka koja nije u okviru Ministarstva kulture, a sporazum između Furija Radina i Ive Sanadera odnosi se na njihov predizborni sporazum”.[/lang_hr]
[lang_it]È stata fondata nel 1952 da quando tira avanti tra alti e bassi, ma gli scossoni delle ultime ore sono riusciti davvero a spaventarla e scuoterla seriamente. Infatti, i tagli del „nuovo“ governo – formato da un miscuglio di compromessi e celati interessi provenienti da ogni dove, più che da una vera e seria coalizione – hanno aperto un varco nelle paure della comunità italiana in Croazia e Slovenia. Il ministro della cultura Zlatko Hasanbegović, senza nessun preannuncio comunicò dei tagli sostanziosi che ci avrebbero fatto barcollare, che ci avrebbero privato di una parte della nostra identità, di una parte della nostra quotidianità, quasi un atto vandalico nei confronti di una nazione, per ragioni ancora poco chiare, una ripicca, una spiegazione che non sta in piedi: “l’Edit è una voce che non fa capo al Ministero della cultura, è piuttosto un’intesa tra Furio Radin e Ivo Sanader e in relazione a un loro accordo preelettorale.”[/lang_it]
[lang_hr]Nije bila dovoljna svjetska kriza koja nas trese već godinama, nisu bile dovoljne peripetije s talijanskim Ministarstvom vanjskih poslova koje iz godine u godinu ima sve manje i manje volje pomagati Istri i Kvarneru; a da ne pričamo o poteškoćama i nevoljama u samom vrhu Edita od prije nekoliko godina. Nedostajali su nam još samo ministri i njihovi hirovi.[/lang_hr]
[lang_it]Non bastava la crisi mondiale che da anni ci scuote, non bastavano le peripezie con il Ministero degli Affari esteri italiano che di anno in anno ha sempre meno forza di dare una mano alla regione dell’Istria e del Quarnero; e delle difficoltà e delle grane ai vertici dell’Edit di qualche anno fa vogliamo parlarne? Ora ci mancavano solo i ministri e i loro capricci.[/lang_it]
[lang_hr]Svjesni važnosti dnevnika La Voce del Popolo i nadolazeće opasnosti (uz pitanje identiteta važno je prisjetiti se i radnih mjesta koja bi bila izgubljena) istarski i primorsko-goranski župani, Valter Flego i Zlatko Komadina požurili su postići sporazum o budućem financiranju izdavačke kuće kojoj se trenutno loše piše.[/lang_hr]
[lang_it]Coscienti dell’importanza del quotidiano e dell’incombente pericolo (oltre a questioni identitarie è doveroso ricordare i posti di lavoro che andrebbero persi) i presidenti della Regione Istria Valter Flego e quello della Litoraneo-montana Zlatko Komadina si sono precipitati a stipulare un accordo sul futuro finanziamento della casa editrice che se la sta vedendo brutta.[/lang_it]
[lang_hr]U posljednjih nekoliko dana, novinari s vodom do grla, poslagani u red kao skupina nesretnika spremnih za strijeljanje, konačno su dobili ugovore koje su dugo čekali. Sve ovo je došlo kao medikament nakon što je Talijanska unija podigla veliki kredit kojim se željelo spasiti izdavačku kuću koja se iznenada našla na rubu provalije.[/lang_hr]
[lang_it]Negli ultimi giorni i giornalisti con l’acqua alla gola, disposti in fila come un gruppo di malcapitati pronti per essere fucilati, hanno finalmente ricevuto i contratti che aspettavano da tempo. Tutto ciò è giunto come un medicamento dopo che l’Unione Italiana si è prodigata accendendo un grosso mutuo atto a salvare una casa che d’un tratto si è trovata sull’orlo del precipizio.[/lang_it]
[lang_hr]Zaista je šteta što se tako nezaobilazna pitanja od životne važnosti moraju uvijek rješavati političkim putem…[/lang_hr]
[lang_it]Peccato, davvero, che questioni così indispensabili, significative e vitali debbano sempre passare per la politica…[/lang_it]
Tekst Antonio GIUDICI





