Izložba „S one strane sadržaja (procesi traganja)“ u galeriji Zuccato

07.06.2016.

IMG_8563Tri samos­tal­ne izlož­be Ivane Jurić, Patricije Purgar i Fedora Fishera pod skup­nim nazi­vom „S one stra­ne sadr­ža­ja (pro­ce­si tra­ga­nja)“ otvo­re­ne su 2 . lip­nja u poreč­koj gale­ri­ji Zuccato. Prisutne i tro­je mla­dih auto­ra koji žive i rade u Zagrebu poz­dra­vi­li su i pred­sta­vi­li likov­ni umjet­nik te vodi­telj likov­ne dje­lat­nos­ti POU Poreč mr.sc. Sebastijan Vojvoda, rav­na­telj Elio Štifanić te povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i kus­to­si­ca gale­ri­je Patricia Počanić istak­nuv­ši da bez obzi­ra na raz­li­či­tost, ova izlož­ba čini jed­nu dina­mič­nu i zanim­lji­vu cje­li­nu koja se dobro pove­zu­je, te da umjet­ni­ci u oda­bra­nom medi­ju i kroz vlas­ti­ti pris­tup, istra­žu­ju pro­ce­se „s one stra­ne sadr­ža­ja“. Bave se onim pro­ce­si­ma koji sadr­žaj ne zane­ma­ru­ju, ali razot­kri­va­ju ono iza ili nakon nje­ga. Izložbu je mogu­će pogle­da­ti do 30. lipnja.

Patricija Purgar: „Fragmenti“ i „Bez naziva“

IMG_8526„U pri­zem­lju gale­ri­je izlo­že­ni su rado­vi iz dva raz­li­či­ta cik­lu­sa Patricije Purgar. Djela pred­stav­lja­ju suod­nos frag­me­na­ta s pri­ka­zi­ma inte­ri­je­ra, golih i ispraž­nje­nih arhi­tek­ton­skih kons­truk­ci­ja, i frag­me­na­ta koji pri­ka­zu­ju organ­ski eks­te­ri­jer. Slike iz cik­lu­sa „Bez nazi­va“ (zapo­čet 2011.) pri­ka­zu­ju inte­ri­jer zgra­de nedo­vr­še­nog trgo­vač­kog cen­tra u zagre­bač­kom nase­lju Špansko. Polazišnu toč­ku umjet­ni­ce čini ogo­lje­na lju­ska zgra­de, pro­pa­log pro­jek­ta fran­cu­skih inves­ti­to­ra, koja, tako ispraž­nje­na od lju­di i sadr­ža­ja, pred­stav­lja moguć­nost upi­si­va­nja novog zna­če­nja. Proces nas­ta­ja­nja dje­la zapo­či­nje foto­gra­fi­ra­njem nave­de­nog zda­nja, zatim te foto­graf­ske pred­lo­ške umjet­ni­ca kom­pju­ter­ski obra­đu­je doda­ju­ći fil­te­re, poja­ča­va­ju­ći kon­trast ili pre­ba­cu­ju­ći foto­gra­fi­je u nega­ti­ve i tako uma­nju­je ilu­zi­ju dubi­ne pros­to­ra. Slike cik­lu­sa pred­stav­lja­ju samo frag­men­te zbilj­ske cje­li­ne, koji pos­tav­lje­ni u for­mu polip­ti­ha, odnos­no mon­ta­žom raz­li­či­tih dije­lo­va, stva­ra­ju novu cje­li­nu bit­no dru­ga­či­jeg karaktera.

Ispražnjeni inte­ri­je­ri cik­lu­sa „Bez nazi­va“ u dija­lo­gu su sa seg­men­ti­ra­nim pri­ka­zom organ­skog eks­te­ri­je­ra u „Fragmentima“ (2016.). Riječ je o cik­lu­su od pede­se­tak frag­men­ta nas­ta­lih iz pri­zo­ra par­ka kojeg je umjet­ni­ca sama foto­gra­fi­ra­la. Fotografski pred­lo­žak, kao i uvi­jek u nje­zi­nim rado­vi­ma, pred­stav­lja nešto iz vlas­ti­te oko­li­ne. Umjetnica zatim isi­je­ca počet­nu cje­li­nu, izo­li­ra frag­men­te, i tako „zumi­ra“ u samu mate­ri­ju. Postupkom frag­men­ti­ra­nja ne name­će odre­đe­ni lite­rar­ni, film­ski, poli­tič­ki ili dru­gi sadr­žaj, nego upra­vo ono sli­kar­sko. Minuciozno ostva­re­ni frag­men­ti pej­za­ža, sli­ka­ni na drvu kako bi se istak­nu­la nji­ho­va mate­ri­jal­nost, pos­tav­lje­ni su u opse­siv­nu struk­tu­ru ponav­lja­nja“, kaže Patricia Počanić.

Patricija PurgarBilješke o auto­ri­ci: Patricija Purgar rođe­na je 1990. u Zagrebu. Diplomirala je sli­kar­stvo na Akademiji likov­nih umjet­nos­ti u Zagrebu 2013. godi­ne sa veli­kom pohva­lom sve­uči­li­šta (mag­na cum laude). Izlagala je na jeda­na­est skup­nih izlož­bi u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj među koji­ma su: “Erste frag­men­ti 9” i “Erste frag­men­ti 11”, (Galerija Bačva i Galerija Kranjčar, Zagreb); 2. Bijenale sli­kar­stva, (HDLU, Zagreb); 32. Salon mla­dih, (HDLU, Zagreb); “Sodobna pokra­ji­na (Suvremeni pej­zaž)”, na 4. među­na­rod­nom fes­ti­va­lu likov­nih umjet­nos­ti (ZDSLU, Kranj); “(re)thinking Space & Place”, (Flottmann-Hallen, Herne).

Fedor Fischer: „Collapse“

Na prvom katu gale­ri­je izlo­že­na je seri­ja koja se sas­to­ji od sedam rado­va, dimen­zi­ja od 140 sa 160 do 200 s 250 cen­ti­me­ta­ra, izra­đe­nih mije­ša­nom teh­ni­kom, čes­to su kori­šte­ni ne-sli­kar­ski mate­ri­ja­li, kao mre­ža, konop, juta te gips, a vid­lji­vi su i otis­ci obuće.

IMG_8591Kustosica Počanić isti­če: „Fedor Fischer umjet­nik je koji mije­nom inte­re­sa u vlas­ti­tom dje­lo­va­nju osta­je dos­lje­dan osnov­nom prin­ci­pu raza­ra­nja i ponov­ne izgrad­nje, nado­grad­nje, odnos­no niza­nja slo­je­va i stal­ne pro­izvod­nje novih „sli­ka“. Bilo da je riječ o figu­ra­ci­ji ili, kao u ovom slu­ča­ju, goto­vo pot­pu­nom odsus­tvu sadr­ža­ja, kao kons­tan­ta se jav­lja spe­ci­fi­čan pro­ces stva­ra­nja u kojem umjet­nik uvi­jek izno­va mije­nja, bri­še i stva­ra novi „svi­jet“ sli­ke. U pro­ce­su tra­že­nja „pra­vog“ ili zado­vo­lja­va­ju­ćeg izra­za osta­ju zabi­lje­že­ni tra­go­vi pret­hod­ne mis­li, pote­za ili sli­ke, a sva­ki sloj, pa i onaj koji je bio samo poku­šaj, osta­ju vidljivi.

Fedor FischerU izlo­že­nim dje­li­ma iz cik­lu­sa „Collapse“ domi­ni­ra tak­til­nost, tek­s­tu­ra i miris mate­ri­ja­la na plat­ni­ma. Sadržaj se u dje­lu goto­vo u pot­pu­nos­ti gubi, iako se sva­ko dje­lo može pro­ma­tra­ti kao frag­ment kon­tek­s­ta ispu­nje­nog sadr­ža­jem koji je samim izdva­ja­njem ostao s dru­ge stra­ne sadr­ža­ja. Slike nas­ta­ju niza­njem slo­ja na sloj, raza­ra­njem pret­hod­nog, sav­la­da­va­njem pre­pre­ke i konač­no kons­tru­ira­njem novog. Rađanju nove sli­ke pret­ho­di uni­šte­nje sta­re. Fischer tra­ži, stva­ra i pro­na­la­zi izraz da bi ga nakon toga pre­krio i mije­njao kako bi stvo­rio novo. To novo, pro­ma­trač doživ­lja­va kao dje­lo aps­trak­t­nog karak­te­ra, ali ono nikad ne pola­zi od tog kon­cep­ta. Izložena dje­la nisu obra­čun sa sli­kom, nego seg­men­ti izdvo­je­ni iz kon­tek­s­ta i oko­li­ne nas­ta­li kao reak­ci­ja na situ­aci­ju. Djela su svo­je­vr­s­ni „pej­za­ži“ i frag­men­ti tek­s­tu­ra svakodnevice.“

Bilješke o auto­ru: Fedor Fischer rođen je 1975. Diplomirao je 2007. sli­kar­stvo na ALU u Zagrebu u kla­si pro­fe­so­ra Zlatka Kesera. 2012 bora­vi na rezi­den­ci­ji “One sided story” u Leipzigu. Izlagao je na broj­nim samos­tal­nim i skup­nim izlož­ba­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Radovi su mu u kolek­ci­ja­ma Okolje Consulting Art Collection (Slovenija) i Erste & Steiermaerkische bank (Hrvatska). Radio je sce­no­gra­fi­ju na fil­mu “Soba” Ivane Jurić i por­tret Vinceka (Predrag Vušović) u fil­mu “Koko i duho­vi” Danijela Kušana”. Dobitnik je Priznanja na 3. Bijenalu sli­kar­stva u Zagrebu. Član je HDLU Zagreb.

Ivana Jurić: „Ja“, „Kukuljica“, „Soba“ i Deja vu“

Ivana Jurić na pos­ljed­njem katu gale­ri­je pri­ka­zu­je četi­ri ani­mi­ra­na fil­ma čije je tra­ja­nje od tri do osam minu­ta, nazva­ni „Ja“, „Kukuljica“, „Soba“ i Deja vu“ nas­ta­lih od 2011. do 2016. godine.

„Premda je sva­ki film dje­lo za sebe, pove­zu­je ih pro­ble­ma­ti­za­ci­ja IMG_8633iden­ti­te­ta kroz frus­tra­ci­je, to jest pro­živ­lje­no iskus­tvo umjet­ni­ce ili iskus­tvo dru­gih koje je i ona posred­no pro­ži­vje­la. Lutke koje se pojav­lju­ju u fil­mo­vi­ma umjet­ni­ca uvi­jek koris­ti kao osnov­ni medij, odnos­no teh­ni­ku izra­ža­va­nja bilo da se radi o fil­mu, ins­ta­la­ci­ja­ma i kola­ži­ma. U fil­mu „Ja“ (2009.) potra­ga a iden­ti­te­tom isho­di iz želje umjet­ni­ce da poku­ša razu­mje­ti pozi­ci­ju i iden­ti­tet pri­ja­te­lja. Promatrani i izve­de­ni iden­ti­tet ana­li­zi­ra se kroz kate­go­ri­je roda i spo­la pro­ta­go­nis­ta, a osob­ni iden­ti­tet se pri­tom izvo­di per­for­ma­tiv­no kroz čin odi­je­va­nja, pokre­ta i pro­ble­ma­ti­za­ci­ju roda.

Ivana JurićAnimirani film „Soba“ (2011.) pri­ka­zu­je doživ­lja­je i osje­ća­nja pri­ka­za­na iz per­s­pek­ti­ve pro­ta­go­nis­ti­ce fil­ma. U ne-pri­ka­zi­va­nju lica muške figu­re vid­ljiv je izos­ta­nak muške per­s­pek­ti­ve. Kroz film se pro­ble­ma­ti­zi­ra doživ­ljaj spol­nog čina kojim pro­ta­go­nis­ti­ca nas­to­ji doći do cilja, odnos­no do emo­ci­onal­ne pove­za­nos­ti, lju­ba­vi. Film „Kukuljica“ (2014.)predstavlja put samo­tran­sfor­ma­ci­je u sva­kod­nev­nom živo­tu, to jest pro­ces od „kuku­lji­ce“ do „lep­ti­ra“. Proces pre­obraz­be nužan je kako bi uspos­ta­vi­li i upoz­na­li vlas­ti­to jas­tvo, ali potreb­no je ima­ti hra­bros­ti da bi kre­nu­li samos­tal­no na put, razot­kri­li novo jas­tvo i pred­sta­vi­li ga dru­gi­ma. U fil­mu u kojem umjet­ni­ca ani­mi­ra ljud­sku figu­ru pojav­lju­je se zajed­nič­ki rad „Tree of life“ Ivane Jurić i Fedora Fischera (JUFI). Recentno ostva­re­nje umjet­ni­ce je ani­mi­ra­ni film „Déjà vu“ (2016.) koji iden­ti­tet raz­ma­tra u okvi­ri­ma vlas­ti­te povi­jes­ti i sje­ća­nja umjet­ni­ce“, kaže Počanić.

Bilješka o auto­ri­ci: Ivana Jurić rođe­na je 1982, na ALU Zagreb diplo­mi­ra­la je 2008. godi­ne ani­mi­ra­ni film i nove medi­je. Njezin film „Soba“ pri­ka­zan je 2012. na ARTE-TV‑u, uvr­šten u pro­gram New Directors/New Film u MoMA‑i i dobit­nik Grand Prix‑a na Festivalu hrvat­skog ani­mi­ra­nog fil­ma. Izlaže na samos­tal­nim i grup­nim izlož­ba­ma i fes­ti­va­li­ma ani­mi­ra­nog fil­ma u Hrvatskoj i ino­zem­s­tvu. Članica je HZSU‑a i HDLU‑a Zagreb.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR