Izložba „S one strane sadržaja (procesi traganja)“ u galeriji Zuccato
Tri samostalne izložbe Ivane Jurić, Patricije Purgar i Fedora Fishera pod skupnim nazivom „S one strane sadržaja (procesi traganja)“ otvorene su 2 . lipnja u porečkoj galeriji Zuccato. Prisutne i troje mladih autora koji žive i rade u Zagrebu pozdravili su i predstavili likovni umjetnik te voditelj likovne djelatnosti POU Poreč mr.sc. Sebastijan Vojvoda, ravnatelj Elio Štifanić te povjesničarka umjetnosti i kustosica galerije Patricia Počanić istaknuvši da bez obzira na različitost, ova izložba čini jednu dinamičnu i zanimljivu cjelinu koja se dobro povezuje, te da umjetnici u odabranom mediju i kroz vlastiti pristup, istražuju procese „s one strane sadržaja“. Bave se onim procesima koji sadržaj ne zanemaruju, ali razotkrivaju ono iza ili nakon njega. Izložbu je moguće pogledati do 30. lipnja.
Patricija Purgar: „Fragmenti“ i „Bez naziva“
„U prizemlju galerije izloženi su radovi iz dva različita ciklusa Patricije Purgar. Djela predstavljaju suodnos fragmenata s prikazima interijera, golih i ispražnjenih arhitektonskih konstrukcija, i fragmenata koji prikazuju organski eksterijer. Slike iz ciklusa „Bez naziva“ (započet 2011.) prikazuju interijer zgrade nedovršenog trgovačkog centra u zagrebačkom naselju Špansko. Polazišnu točku umjetnice čini ogoljena ljuska zgrade, propalog projekta francuskih investitora, koja, tako ispražnjena od ljudi i sadržaja, predstavlja mogućnost upisivanja novog značenja. Proces nastajanja djela započinje fotografiranjem navedenog zdanja, zatim te fotografske predloške umjetnica kompjuterski obrađuje dodajući filtere, pojačavajući kontrast ili prebacujući fotografije u negative i tako umanjuje iluziju dubine prostora. Slike ciklusa predstavljaju samo fragmente zbiljske cjeline, koji postavljeni u formu poliptiha, odnosno montažom različitih dijelova, stvaraju novu cjelinu bitno drugačijeg karaktera.
Ispražnjeni interijeri ciklusa „Bez naziva“ u dijalogu su sa segmentiranim prikazom organskog eksterijera u „Fragmentima“ (2016.). Riječ je o ciklusu od pedesetak fragmenta nastalih iz prizora parka kojeg je umjetnica sama fotografirala. Fotografski predložak, kao i uvijek u njezinim radovima, predstavlja nešto iz vlastite okoline. Umjetnica zatim isijeca početnu cjelinu, izolira fragmente, i tako „zumira“ u samu materiju. Postupkom fragmentiranja ne nameće određeni literarni, filmski, politički ili drugi sadržaj, nego upravo ono slikarsko. Minuciozno ostvareni fragmenti pejzaža, slikani na drvu kako bi se istaknula njihova materijalnost, postavljeni su u opsesivnu strukturu ponavljanja“, kaže Patricia Počanić.
Bilješke o autorici: Patricija Purgar rođena je 1990. u Zagrebu. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2013. godine sa velikom pohvalom sveučilišta (magna cum laude). Izlagala je na jedanaest skupnih izložbi u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj među kojima su: “Erste fragmenti 9” i “Erste fragmenti 11”, (Galerija Bačva i Galerija Kranjčar, Zagreb); 2. Bijenale slikarstva, (HDLU, Zagreb); 32. Salon mladih, (HDLU, Zagreb); “Sodobna pokrajina (Suvremeni pejzaž)”, na 4. međunarodnom festivalu likovnih umjetnosti (ZDSLU, Kranj); “(re)thinking Space & Place”, (Flottmann-Hallen, Herne).
Fedor Fischer: „Collapse“
Na prvom katu galerije izložena je serija koja se sastoji od sedam radova, dimenzija od 140 sa 160 do 200 s 250 centimetara, izrađenih miješanom tehnikom, često su korišteni ne-slikarski materijali, kao mreža, konop, juta te gips, a vidljivi su i otisci obuće.
Kustosica Počanić ističe: „Fedor Fischer umjetnik je koji mijenom interesa u vlastitom djelovanju ostaje dosljedan osnovnom principu razaranja i ponovne izgradnje, nadogradnje, odnosno nizanja slojeva i stalne proizvodnje novih „slika“. Bilo da je riječ o figuraciji ili, kao u ovom slučaju, gotovo potpunom odsustvu sadržaja, kao konstanta se javlja specifičan proces stvaranja u kojem umjetnik uvijek iznova mijenja, briše i stvara novi „svijet“ slike. U procesu traženja „pravog“ ili zadovoljavajućeg izraza ostaju zabilježeni tragovi prethodne misli, poteza ili slike, a svaki sloj, pa i onaj koji je bio samo pokušaj, ostaju vidljivi.
U izloženim djelima iz ciklusa „Collapse“ dominira taktilnost, tekstura i miris materijala na platnima. Sadržaj se u djelu gotovo u potpunosti gubi, iako se svako djelo može promatrati kao fragment konteksta ispunjenog sadržajem koji je samim izdvajanjem ostao s druge strane sadržaja. Slike nastaju nizanjem sloja na sloj, razaranjem prethodnog, savladavanjem prepreke i konačno konstruiranjem novog. Rađanju nove slike prethodi uništenje stare. Fischer traži, stvara i pronalazi izraz da bi ga nakon toga prekrio i mijenjao kako bi stvorio novo. To novo, promatrač doživljava kao djelo apstraktnog karaktera, ali ono nikad ne polazi od tog koncepta. Izložena djela nisu obračun sa slikom, nego segmenti izdvojeni iz konteksta i okoline nastali kao reakcija na situaciju. Djela su svojevrsni „pejzaži“ i fragmenti tekstura svakodnevice.“
Bilješke o autoru: Fedor Fischer rođen je 1975. Diplomirao je 2007. slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi profesora Zlatka Kesera. 2012 boravi na rezidenciji “One sided story” u Leipzigu. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi su mu u kolekcijama Okolje Consulting Art Collection (Slovenija) i Erste & Steiermaerkische bank (Hrvatska). Radio je scenografiju na filmu “Soba” Ivane Jurić i portret Vinceka (Predrag Vušović) u filmu “Koko i duhovi” Danijela Kušana”. Dobitnik je Priznanja na 3. Bijenalu slikarstva u Zagrebu. Član je HDLU Zagreb.
Ivana Jurić: „Ja“, „Kukuljica“, „Soba“ i Deja vu“
Ivana Jurić na posljednjem katu galerije prikazuje četiri animirana filma čije je trajanje od tri do osam minuta, nazvani „Ja“, „Kukuljica“, „Soba“ i Deja vu“ nastalih od 2011. do 2016. godine.
„Premda je svaki film djelo za sebe, povezuje ih problematizacija 
identiteta kroz frustracije, to jest proživljeno iskustvo umjetnice ili iskustvo drugih koje je i ona posredno proživjela. Lutke koje se pojavljuju u filmovima umjetnica uvijek koristi kao osnovni medij, odnosno tehniku izražavanja bilo da se radi o filmu, instalacijama i kolažima. U filmu „Ja“ (2009.) potraga a identitetom ishodi iz želje umjetnice da pokuša razumjeti poziciju i identitet prijatelja. Promatrani i izvedeni identitet analizira se kroz kategorije roda i spola protagonista, a osobni identitet se pritom izvodi performativno kroz čin odijevanja, pokreta i problematizaciju roda.
Animirani film „Soba“ (2011.) prikazuje doživljaje i osjećanja prikazana iz perspektive protagonistice filma. U ne-prikazivanju lica muške figure vidljiv je izostanak muške perspektive. Kroz film se problematizira doživljaj spolnog čina kojim protagonistica nastoji doći do cilja, odnosno do emocionalne povezanosti, ljubavi. Film „Kukuljica“ (2014.)predstavlja put samotransformacije u svakodnevnom životu, to jest proces od „kukuljice“ do „leptira“. Proces preobrazbe nužan je kako bi uspostavili i upoznali vlastito jastvo, ali potrebno je imati hrabrosti da bi krenuli samostalno na put, razotkrili novo jastvo i predstavili ga drugima. U filmu u kojem umjetnica animira ljudsku figuru pojavljuje se zajednički rad „Tree of life“ Ivane Jurić i Fedora Fischera (JUFI). Recentno ostvarenje umjetnice je animirani film „Déjà vu“ (2016.) koji identitet razmatra u okvirima vlastite povijesti i sjećanja umjetnice“, kaže Počanić.
Bilješka o autorici: Ivana Jurić rođena je 1982, na ALU Zagreb diplomirala je 2008. godine animirani film i nove medije. Njezin film „Soba“ prikazan je 2012. na ARTE-TV‑u, uvršten u program New Directors/New Film u MoMA‑i i dobitnik Grand Prix‑a na Festivalu hrvatskog animiranog filma. Izlaže na samostalnim i grupnim izložbama i festivalima animiranog filma u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HZSU‑a i HDLU‑a Zagreb.
Tekst Marko ŠORGO Fotografije Lidija KUHAR
