Promocija knjige „Logori smrti“ na pulskom Sveučilištu
Knjiga mag. hist. Samante Paronić “Logori smrti. Potresna stvarnost barbanskih i proštinskih evakuiraca (1914. – 1918.)” predstavljena je u ponedjeljak 6. lipnja je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a u organizaciji Istarskog povijesnog društva.
Kako je na početku pojasnio dr. sc. Stipan Trogrlić, riječ je o monografiji koja donosi dosad nepoznate spoznaje o traumatičnom istarskom egzodusu tijekom Prvog svjetskog rata, uzrokovanom vojnostrateškim potrebama Austro-ugarske monarhije, koji je ispisao težak životni put mnogih Barbanaca i Proštinara. Napomenuo je da je ovo prvo sustavno znanstveno istraživanje i prva monografija koja pruža niz novih podataka o toj temi.
Mlada istraživačica Samanta Paronić rođena je 1990. i vrlo je rano počela pisati i sudjelovati na znanstvenim skupovima u regiji. Nedavno je magistrirala na pulskom Sveučilištu, 2014. primila je Rektorovu nagradu, a trenutno je na post-diplomskom studiju u Zadru i priprema monografiju na temu povijesnih prilika u labinskoj komuni tijekom Mletačke republike. Živi u rodnom Prodolu, voli svoj kraj i u svojim ga radovima obrađuje kroz nekoliko povijesnih epoha. Već na početku znanstvene karijere specijalizirala se za proučavanje bogate istarske, posebno barbanske, prošlosti. U ovoj knjizi predstavila je rezultate svojih istraživanja jedne gotovo neproučene teme- tzv. evakuiraca, 16.600 žitelja barbanštine i proštine koji su početkom Prvog svjetskog rata prisilno iskorijenjeni iz zavičaja. Morali su ga napustiti, pokoriti se volji vladajuće Monarhije i čekati kraj rata u austrijskim, moravskim i českim sabirnim logorima poput Wagne i Gmünda, iz kojih se uslijed teških uvjeta njih 2.300 nikad nije vratilo.
Njihove sudbine autorica je predstavila posluživši se bogatom arhivskom i bibliotečnom građom, detaljno proučivši razne uredbe, zakone, propise te napise u tadašnjem tisku, posebno listovima Naša sloga, Polaer Tagblatt i Hrvatski list. Sintetizirajući prikupljene informacije, knjiga u dest poglavlja dirljivo priča o evakuiranim Istranima i njihovim mučnim godinama u zloglasnim prenapučenim logorima, ali i bolnim povratcima na opustošena ognjišta.
Urednik knjige i njen recenzent, prof. dr. Nevio Šetić, podsjetio je kako je u tragičnom i teškom 20. stoljeću Istra doživjela čak tri velika egzodusa, od kojih je ovaj opisan u knjizi bio prvi. Bez njih bi demografska slika poluotoka danas bila znatno drugačija, odnosno imali bismo puno više stanovnika od sadašnjih 210.000. Izrazio je nadu da se ništa slično neće ponoviti, jer ipak „živimo u vremenu suradnje“. Pohvalivši knjigu i autoricu kazao je da je, „zahvaljujući savjesnoj osnovi koju pruža“, ova monografija otvorila prostor i za nova, produbljena istraživanja teme evakuiraca.
Predgovor knjizi napisao je prof. dr. Slaven Bertoša, ujedno drugi recenzent knjige, koji iako je bio najavljen uslijed profesionalnih obveza nije uspio prisustvovati promociji. U recenziji je, uz ostalo, napisao da je ova knjiga dragocjen prilog poznavanju društveno-demografske povijesti Istre i uklapa se u model sastavljanja malih monografija koje težište imaju na danas vrlo popularnim i cijenjenim temama iz mikro-povijesti pojedinih krajeva.
Magistrica Paronić se na kraju zahvalila svima koji su pridonijeli objavljivanju njene knjige, posebno akademiku Petru Strčiću koji je prepoznao vrijednost njenog rukopisa i potaknuo je da ga objavi kao monografiju. Podsjetila je da je ova traumatična epizoda tek odnedavno počela dobivati povijesne obrise, jer je dugo bila na marginama znanstvenog istraživanja. Založila se za odmak od proučavanja tzv. „velike povijesti“ i okretanje ka društvenoj povijesti i povijesti mentaliteta, s težištem na proučavanju sudbina tzv. „malih“, „običnih“ ljudi. Događanja opisana u monografiji, dodala je, ostavila su neizbrisiv trag na individualnoj i kolektivnoj svijesti Istre, te ih je stoga važno i vrijedno proučavati kako za istarsku, tako i hrvatsku i europsku historiografiju.
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
