Singular otvara izložbenu sezonu instalacijom Hannah Farrell

16.06.2016.

Singular otva­ra svo­ju čet­vr­tu sezo­nu izlož­bom mla­de talen­ti­ra­ne umjet­ni­ce iz Velike Britanije. Hannah Farrell stva­ra ins­ta­la­ci­ju “Jacob, in the lucid lig­ht of dusk” poseb­no za pros­tor Singulara. Djelo nas­ta­je susre­tom ins­pi­ra­ci­ja koje je umjet­ni­ca crpi­la iz dva uda­lje­na mjes­ta, iz svog rod­nog gra­da Morecambea, gdje je foto­gra­fi­ra­la Jacoba, te u Puli tije­kom svog borav­ka u sklo­pu ‘artist in resi­den­cy’ pro­gra­ma. Djelo bilje­ži tran­zi­ci­ju na kori­šte­nje muških subje­ka­ta, što Hannah čini prvi put. Iznimnom lako­ćom, umjet­ni­ca dovo­di u rav­no­te­žu foto­gra­fi­je i ele­men­te izra­đe­ne u Engleskoj te mate­ri­ja­le nađe­ne na lokaciji.

U sumrak na dan otvo­re­nja, 17. lip­nja s počet­kom u 20:30 sati, kroz pro­zor Singulara, posje­ti­te­lji­ma pru­žat će se pogled na ins­ta­la­ci­ju “Jacob, in the lucid lig­ht of dusk” (Jacob, u lucid­nom svje­tlu sumraka).

farrell_hannah2

Hannah Farrell (1990.) je umjet­ni­ca koja živi i radi u Manchesteru. Diplomirala je s izvr­s­nim uspje­hom na ško­li Blackpool and the Fylde College 2014. godi­ne. Otada je svo­je rado­ve izla­ga­la diljem Ujedinjenog Kraljevstva, a samos­tal­nu joj je izlož­bu pri­re­di­la i Galerija Castlefield u trav­nju 2015. Održala je pre­da­va­nja i radi­oni­ce na Školi za umjet­nost u Manchesteru te u Muzeju Victoria & Albert, a nje­zi­ni rado­vi nedav­no su uvr­šte­ni u Catlin Guide 2015, Wallpaper* i The British Journal of Photography.

farrell_hannah1

Autorica Hannah Farrell za svoj rad kaže: “U Galeriji Singular izlo­žit ću svo­ju novu ins­ta­la­ci­ju, spoj foto­gra­fi­je i skul­p­tu­re. U radu Jacob, in the lucid lig­ht of dust pojav­lju­je se lik ado­les­cen­ta te paž­lji­vo smje­šte­ni pri­rod­ni i ljud­skom rukom rađe­ni pred­me­ti, koji tvo­re ose­buj­nu rav­no­te­žu u okvi­ru gale­rij­skog izlo­ga, poput kola­ža na papiru.

Dvosmislenost poima­nja sebe i izved­be nauče­nog pona­ša­nja ono je što u svom radu pro­pi­tu­jem. Materijali se sukob­lja­va­ju u sklo­pu neče­ga što je ujed­no i organ­sko i meha­nič­ko. Analogne foto­gra­fi­je prvo se digi­ta­li­zi­ra­ju, a zatim smje­šta­ju na papir, indus­trij­ske cije­vi tvo­re savr­še­ne kruž­ni­ce, pri­rod­ni mate­ri­ja­li sta­re, a jed­no­lič­na pla­va boja sin­te­tič­kih žica pove­zu­je pred­me­te. Jacob sje­di usred sve­ga toga, muže­van a opet nje­žan, ondje gdje se rod, sek­su­al­nost i iden­ti­tet nala­ze u stal­noj mijeni.

Sam rad pred­stav­lja dija­log Pule i mog (i Jacobovog) rod­nog mjes­ta, Morecambea, na sje­ve­ro­za­pad­noj oba­li Engleske. Mjesta gdje veli­čans­tve­ne pred­sta­ve obal­ne pri­ro­de pro­la­ze neza­pa­že­no u cik­lič­kom, bes­cilj­nom žrv­nju svakodnevice.”

Izložba osta­je otvo­re­na do 16. srp­nja 2016.