Alen Floričić u Galeriji Zavičajnog muzeja grada Rovinja

11.07.2016.

U Galeriji sv. Toma Zavičajnog muze­ja gra­da Rovinja, u uto­rak, 12. srp­nja, s počet­kom u 21,30 sati, otva­ra se samos­tal­na izlož­ba Alena Floričića, koja osta­je otvo­re­na do 24. srpnja.

1041_1„Pitanje nad svim pita­nji­ma pos­ta­je sadr­žaj i esen­ci­jal­na bit umjet­nič­kog opu­sa Alena Floričića. Ikonografski moti­vi pred­stav­lja­ju suvre­me­nu vrstu auto­por­tre­ta. Umjetnik pos­tav­lja sebe za pred­lo­žak kao metrič­ki, jedi­nič­ni i meta­fo­rič­ni model, kojeg dalj­njom obra­dom u reza­nim, umno­že­nim, goto­vo robo­tič­kim pokre­ti­ma samog lika ali i u besmis­le­nos­ti same rad­nje koju obav­lja, inter­pre­ti­ra do apsur­da. Beskrajno ponav­lja­nje pozi­tiv­no i nega­tiv­no nabi­je­nih kret­nji jas­na je refe­ren­ca na apsurd­nost današ­njeg ljud­skog živo­ta koji pos­ta­je rob teh­no­lo­škog napret­ka. Pozitivno nabi­je­ne kret­nje ima­ju zna­če­nje dina­mi­ke živo­ta koje ima svo­je vre­men­sko puto­va­nje. Negativnim se kret­nja­ma zaus­tav­lja i vra­ća pozi­tiv­na kret­nja na počet­nu vre­men­sku crtu kako ista ne bi nes­ta­la u nepoz­na­to, kako bi zauvi­jek živje­la ovdje i sada! Namjera zaus­tav­lja­nja i vra­ča­nja pos­ta­je para­dig­ma kraj­nje neko­ris­nog pro­ce­sa jer sprje­ča­va dina­mič­ku evo­lu­ci­ju živo­ta koje uz pomoć vre­me­na ide stal­no naprijed.

Alen Floričić se slu­ži elek­tron­skom sli­kom tako da teh­no­lo­ške karak­te­ris­ti­ke elek­tron­ske video sli­ke pos­tav­lja u srž kon­tek­s­ta pro­ble­ma­ti­zi­ra­nja svog umjet­nič­kog izra­za. Slika sas­tav­lje­na od bez­broj pokret­nih toč­ki­ca, pik­se­la, po svo­joj je nara­vi nas­tan­ka i pos­to­ja­nja putu­ju­ći vre­men­ski stroj. U izlo­že­nim video rado­vi­ma Floričić koris­ti medij koji je po svo­joj pri­ro­di bes­kraj­no dina­mi­čan kako bi zaus­ta­vio sli­ku. Transformacija sli­ke se odra­ža­va kroz nje­no vre­men­sko kre­ta­nje, a tra­ja­nje te tran­sfor­ma­ci­je je uvje­to­va­no duži­nom vre­me­na na ras­po­la­ga­nju. Takvo puto­va­nje kroz vri­je­me Floričić poku­ša­va zaus­ta­vi­ti vra­ča­njem sli­ke una­zad“, navo­di se u opi­su izložbe.

Alen Floričić rođen je 1968. Godine u Puli. Diplomirao je Likovne umjet­nos­ti, smjer kipar­stvo na Pedagoškom fakul­te­tu u Rijeci kod prof. Žarka Violića, te zavr­šio dvo­go­diš­nji pos­li­je­di­plom­ski magis­tar­ski stu­dij Videa i novih medi­ja na Akademiji za likov­ne umjet­nos­ti i obli­ko­va­nje u Ljubljani kod prof. Sreča Dragana. Radi kao pro­fe­sor na Školi za pri­mi­je­nje­nu umjet­nost i dizajn u Puli, a od 2008. – 2013. radio je i kao vanj­ski surad­nik na kole­gi­ju Novi medi­ji na Akademiji pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti u Rijeci. U svo­jim rado­vi­ma pre­te­ži­to koris­ti medij videa te istra­žu­je moguć­nos­ti inte­rak­ci­je pros­to­ra i pokret­nih sli­ka, kao i slo­že­nog odno­sa umjet­nič­kog dje­la pre­ma stvar­nos­ti. Izlagao je na veli­kom bro­ju samos­tal­nih i skup­nih izlož­bi, izme­đu osta­log u Centru za Suvremenu umjet­nost PS1 u New Yorku, Kunsthalle Bethanien u Berlinu, Rennaisance soci­ety u Chicagu i drug­dje. Bio je jedan od pred­stav­ni­ka Hrvatske na 51. Biennalu u Veneciji, 2005. godi­ne. Za svoj je rad dobio više nagra­da izme­đu kojih: Nagradu Riviere na Biennalu mla­dih u Rijeci (1991.), Grand Prix 25.Salona mla­dih u Zagrebu (1998.), dva puta uzas­top­ce 2. nagra­du Zagrebačkog Salona ( 2005 i 2007.), 2. Nagradu među­na­rod­ne izlož­be „Tu smo“ u Puli (MSUI, 2010.) i dru­ge. Radovi mu se nala­ze u fun­du­si­ma naj­z­na­čaj­ni­jih hrvat­skih muze­ja i kolek­ci­ja suvre­me­ne umjetnosti.

Izvor