Bijele večeri – „Rosemaryna beba“ Levina i Polanskog u KLUBODROMU PULSKE FILMSKE TVORNICE
Književno-filmske Bijele večeri Kluba Pulske filmske tvornice vraćaju se ovoga četvrtka, 7. srpnja, u 20 sati, a na programu će biti ekranizacija jednog od najpopularnijih romana strave iz 60-ih – „Rosemaryna beba“ Ire Levina (1967.) u režiji Romana Polanskog iz 1968. godine, kojemu je ovo bio prvi američki film.
„Rosemaryna beba“ je kratak i napet roman jednog od majstora američke žanrovske književnosti („Stepfordske supruge“, „Dječaci iz Brazila“…). Potka romana je jednostavna – mladi bračni par useljava u luksuznu njujoršku zgradu s pogledom na Central Park i malo po malo upoznaje susjede koji kriju mračne tajne. Glavni lik romana je Rosemary koja ne shvaća da njeni susjedi doslovce kuju „pakleni“ plan u čijem su središtu ona i njezina nerođena beba…
Ovaj horror roman širom je otvorio vrata suvremenim autorima strave, od Williama Petera Blattyja („Egzorcist“, 1971.) do Stephena Kinga („Carrie“, 1974.), ali i brojnim lošim i osrednjim romanima i filmovima koji su za temu imali sotonizam. Za razliku od njih, Levinov roman je iznimno suptilno ostvarenje u kojemu nema mjesta nepotrebnim narativnim smicalicama, i u kojem jednako briljiraju i dijalozi i opisi.
„Rosemaryna beba“ postao je filmski projekt i prije no što je knjiga došla na police knjižara. Kako to u Hollywoodu često biva prava za ekranizaciju otkupio je producent Robert Evans kome se sviđao Levinov rukopis, pa se odmah dao u potragu za režiserom. Posrećilo mu se s Romanom Polanskim koji je roman pročitao jedne besane noći i odlučio da će to biti njegov prvi američki film. Polanski se do te mjere zaljubio u roman da je zadržao gotovo sve dijaloge i opise iz knjige i pretočio ih u film. Njegova pedanterija je išla toliko daleko da je konstantno obasipao Levina pitanjima oko najmanjih detalja, sve do reklame za košulju koju glavni muški lik pronalazi u New Yorkeru.
Još jedan veliki uspjeh Polanskog bio je odabir glumaca – krhka Mia Farrow kao Rosemary i izvrstan John Cassavetes kao Guy Woodhouse, te neponovljiva Ruth Gordon kao Minnie Castevet. Film je istovremeno zadovoljio i publiku i kritičare pa čak i danas na stranicama Rotten Tomatoes im visokih 99% pozitivnih kritika. Film je osvojio Oscara u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge (Ruth Gordon), a bio je nominiran i za najbolji adaptirani scenarij.
Bijele večeri program je Kluba PFT‑a kojeg vodi novinar Boris Vincek i koji iz mjeseca u mjesec dovodi ekranizacije popularnih (i manje poznatih) romana i kratkih priča. Strukturiran je poput kluba čitatelja, a projekcijama prethodi kratak uvod u film i roman, dok je nakon gledanja na rasporedu diskusija s publikom. Koncept Bijelih večeri pretpostavlja da je ona unaprijed pročitala knjigu kako bi diskusija o adaptaciji i prijelazu priče sa stranice na ekran bila zanimljivija i potpunija.
