Cinemaniac 2016 – „Borba u New Yorku“ Zorana Popovića

12.07.2016.

Cinemaniac – Misliti film 2016, izlož­ba je koja se teme­lji na pro­miš­lja­nju odno­sa fil­ma, pokret­nih sli­ka i likov­nih umjet­nos­ti. Izložba je otvo­re­na 10. srp­nja u MMC Luka u okvi­ru poprat­nog  pro­gra­ma Pulskog film­skog fes­ti­va­la kao 15. izda­nje same izlož­be, ali dru­go fes­ti­val­sko izda­nje koje orga­ni­zi­ra Apoteka.

CmSLiB3W8AAi6DxDrugog dana izlož­be pred­stav­ljen je doku­men­tar­ni film „Borba u New Yorku“ Zorana Popovića iz 1976. godi­ne. Film je naj­a­vi­la i inter­pre­ti­ra­la Una Popović, povjes­ni­čar­ka umjet­nos­ti i kus­to­si­ca Muzeja suvre­me­ne umjet­nos­ti u Beogradu. Film spa­da u anto­lo­gij­sko dje­lo srp­ske i svjet­ske kon­cep­tu­al­ne umjet­nos­ti, a sači­njen je od 12 dije­lo­va krat­kih pri­lo­ga raz­li­či­tih umjet­ni­ka. Film je snim­ljen sedam­de­se­tih godi­na za vri­je­me borav­lje­nja Zorana Popovića u New Yorku te je naprav­ljen u surad­nji s nju­jor­škom umjet­nič­kom sce­nom, toč­ni­je, surad­ni­ci u stva­ra­nju fil­ma su bili Joseph Kosuth, Fulvio Salvadori, Anthony McCall, Raša Todosijević, Carolee Schneemann i Sarah Charlesworth.

_DSC3599 (1200x797)U fil­mu se, osim auto­ra, pojav­lju­ju i akte­ri među­na­rod­ne umjet­nič­ke sce­ne- nju­jor­ški ogra­nak bri­tan­ske kon­cep­tu­alis­tič­ke umjet­nič­ke gru­pe Art & Language kojeg čine Mel Ramsden, Ian Burn, Michael Corris, Andrew Menard, Preston Heller, reda­te­lji­ca Kathryn Bigelow, nje­mač­ka umjet­ni­ca Katharina Sieverding te već spo­me­nu­ti Anthony McCall i Joseph Kosuth. Ključna stvar je surad­nja i ne surad­nja pla­će­nog i nepla­će­nog rada jer upra­vo to pred­stav­lja pro­izvod fil­ma. Najbitnija tema cije­log fil­ma je odnos izme­đu umjet­nos­ti i druš­tva. Sedamdesetih godi­na je pos­to­ja­la umjet­nič­ka revo­lu­ci­ja za bolju umjet­nost u New Yorku jer su umjet­ni­ci gubi­li svo­ju umjet­nič­ku slo­bo­du radi kapi­ta­liz­ma. U Americi je vla­dao rasi­zam, sek­si­zam, homo­fob­nost, a i veli­ka neza­pos­le­nost. Žene su ima­le dvos­tru­ki pro­blem – to što su žene i maj­ke i to što su pro­fe­si­onal­ne umjet­ni­ce. Kada bi žene bile izjed­na­če­ne s muškar­ci­ma, onda bi isti oče­ki­va­li zahva­lu radi pri­hva­ća­nja jednakosti.

Film doku­men­ti­ra i ulič­ni boj­kot Whitney muze­ja od stra­ne umjet­ni­ka okup­lje­nih oko „Susreta umjet­ni­ka za kul­tur­nu pro­mje­nu“. Umjetnost je odu­vi­jek bila kru­ci­jal­no druš­tve­no oruž­je kao i ins­tru­ment opre­si­je. Umjetnici su uvi­jek tre­ba­li biti „class free“, a tada su poče­li ovi­si­ti o kor­po­ra­ci­ja­ma. U fil­mu je pri­ka­za­na meta­fo­rič­ka sce­na gdje upr­lja­nu ruku na kojoj piše kapi­ta­li­zam ispi­re ispod sla­vi­ne ruka na kojoj piše „umjet­nost“ što zna­či „One hand washes the other“ ili „Ruka ruku mije“. Ugođaj u fil­mu doča­ra­va jazz glaz­ba koja je jedi­ni autoh­to­ni ame­rič­ki žanr.

Izložba će biti otvo­re­na dok tra­je Pulski film­ski fes­ti­val te se može pogle­da­ti do 16. srpnja.

Tekst i foto­gra­fi­je Luana RACAN