Grižnje savjesti
63. PULA – 6. I 7. DAN
Prije nekoliko godina snimljen je odličan američki film “Good Kill” (redatelj Andrew Niccol) u kojemu časnik američke vojske i operator drona (Ethan Hawke) počinje ozbiljno preispitivati etičke dimenzije vlastitog djelovanja.
Sličnu dosjetku koristi nizozemski redatelj David Verbeek u nizozemsko-hrvatskoj koprodukciji “Puni udar” (Full Contact), ali je priču o operatoru drona (Gregoire Colin) mučenom grižnjom savjesti spojio s još dvije priče u kojima isti glumac tumači druge likove.
Pritom je Niccolov film nedvojbeno superiorniji, jer osim neusporedivo boljih produkcijskih uvjeta (paški kamenjar iz nizozemskog filma teško može zamijeniti pustinju Nevade, a kontejner operatora drona podsjeća tek na malo bolje opremljen školski laboratorij) ima zaokruženu i kompaktnu priču, dok narativna razlomljenost “Punog udara” nije ispunila autorove planove o višedimenzionalnoj perspektivi, nego je tek učinila cjelinu pretencioznijom.
Tijekom zadnje večeri u domaćem programu izvan konkurencije prikazana je komedija “Život je truba”, redatelja Antonija Nuića, koja je već prikazivana u domaćim kinima i na stranim festivalima, a nakon nje premijerni “Trampolin”, redateljice Katarine Zrinke Matijević koja je poznatija po dokumentarnim filmovima. Redateljica se bavi temom nasilja u obitelji, preciznije nasilja roditelja nad djecom, kroz nekoliko priča natopljenih tugom, jadom, očajem i grižnjom savjesti.
Ovakva naracija ipak zahtijeva duže trajanje, da bi se tematski slične priče mogle suptilnije spojiti, a Matijević ispočetka uspijeva solidno razvijati te priče, ali u drugom dijelu filma ne može odoljeti gomilanju dramatičnih situacija i često ishitrenim dramaturškim rješenjima. Čini se da bi “Trampolin” bio uvjerljiviji da je bilo više vremena i manje događanja.
Elvis Lenić
