Kulturna razmjena za bolji svijet – Don Letts na 14. Seasplash festivalu
Glavna zvijezda netom okončanog, 14. po redu, izdanja Seasplash festivala bio je kultni britanski redatelj i glazbenik Don Letts. Osim što je sa svoja 2 d.j. seta dobro protresao štinjansku tvrđavu, na filmsplash flooru prikazan je i njegov dokumentarac o slavnom funky glazbeniku Georgu Clintonu, nakon čega je upriličen i kratki susret s autorom. Predstavnici vinkovačkog Festivala dokumentarnog rock filma ‑DORF, ove godine zaduženi za filmske projekcije na festivalu, priliku su iskoristili kako bi mu uručili nagradu za životno djelo kojim je zadužio svijet.
-„Zabavno mi je kako me nagrađuju samo zato jer sam slijedio svoju strast.“ –našalio se Letts primajući nagradu, nakon čega su uslijedila pitanja o njegovom radu. Zajedno s prikazanim filmom, za sobom ima više od 20 dokumentarnih filmova, počevši od „The punk rock movie“ iz 1978., preko nekoliko filmova o The Clash, zatim o Sun Ra, The Jam, Gil Scott-Heronu, film „Punk: Attitude“ i druge. Spomenuo je i svoj film „Dancehall queen“koji je bio veliki hit na Jamajci. Toliko da se, pored „How do they come“, i danas računa u 2 najpoznatija jamajkanska filma svih vremena. „How do they come je bolji, ali drago mi je da su me uključili u istu rečenicu.“- nasmijao se, nastavljajući nabrajati:
„Od videa, napravio sam sve spotove za Clash, neke za Pretenders, Bob Marleya, ne mogu se svega ni sjetiti, za Public Immage, Slits, Elvis Costella i mnoge, mnoge druge. Jako puno spotova, ukupno oko 350. Ali čujte, želim reći da mi je čast i privilegija što sam mogao slijediti svoju strast i drago mi je što je moj rad povezao ljude, jer bez vašeg inputa ja ne postojim, to vam je poput konverzacije. Drago mi je što sam bio u mogućnosti podijeliti svoj udio, a i neka to još dugo potraje.“
„Glazba? Ali ljudi, mogao sam vam samo podijeliti svoj CV, star sam, svašta sam radio… Pretpostavljam da sam najpoznatiji po tome što sam bio d.j. u prvom punk rock klubu u Londonu 1977te, „Roxy“. To je bilo toliko rano u danima punka da nije bilo ni punk ploča za sviranje, pa sam puštao ono što se meni sviđalo, a to je bio Dub reggae. Iz nekog razloga su to voljeli i punkeri i iz te čudne kulturne razmjene proizašlo je nešto što su nazvali punky reggae party. Pretpostavljam da su za to najbolji primjeri bandovi poput The Clash, the Slits, možda kasnije Public Image. Bilo je krasno vidjeti kako možemo koristiti kulturu da bismo se zbližili, s razumijevanjem naših različitosti postajali smo si bliži. Bila je to velika lekcija. Od tada sve do danas nastavljam d.j.irati po svijetu, s jakim bass setovima. 80tih godina bio sam u bandu s Mick Jonesom (iz Clasha), Big Audio Dynamite itd, itd… radio sam i razne glazbene kompilacije…ali ovako se osjećam kao da nešto prodajem, ne osjećam se udobno ako nabrajam: „napravio sam ovo, napravio sam ono“, ako želite nešto doznati o Donaldu, guglajte. Pitajte me nešto drugo…“
Na pitanje da li je ikad u ranim danima očekivao da će kroz kulturne razmjene punk i reggae osvojiti svijet, da će se koncerti i festivali te vrste glazbe održavati čak i u Hrvatskoj, Don je odgovorio:
„Ne znam da li su punk i reggae osvojili svijet, ali – kažem – dobro je vidjeti da možemo koristiti kulturu kako bismo jedni druge potaknuli i tako svijet učinili zanimljivijim mjestom. U Engleskoj smo upravo odradili Brexit, koji je užasno glup. Englezi idu unatrag, 400 godina, razmišljaju o Imperiju, a to nije dobro. Naprijed možemo ići jedino zajedno, a jedan od načina kako to možemo činiti je putem razmjene kulture, kroz glazbu, kroz hranu (ja jako volim hranu)… Čvrsto vjerujem u sudare kultura. Danas sam u Puli posjetio veliku zajednicu, zgradu Rojca. Bio sam vrlo impresioniran tom jednom zgradom u kojoj se sve te različite kulture mogu susretati u miru. Tamo su čak i 2 kluba navijača rivalskih nogometnih klubova koji su dogovorili da neće biti sukobljavanja unutar zgrade. Dakle, znam da to zvuči otrcano, ali putem kulturne razmjene mi svijet možemo doista učiniti boljim mjestom, iako Engleska to danas ne razumije i ide unatrag. Trebali biste svi vi Engleskoj reći fuck off…“
Predstavljanje je bilo kratko jer je Don žurio na svoj sljedeći d.j. zadatak, a zaokruženo je poklonom Donovoj supruzi Grace, kojoj je toga dana bio rođendan. Don ga je proslavio i, njoj kao i brojnim rasplesanim posjetiteljima festivala, neposredno nakon ovog susreta dan uljepšao odličnim d.j. setom na Mainsplash flooru.
Dokumetarac o Don Lettsu:
Tekst i fotografije: D. KNAPIĆ
