Međunarodna književna večer u književnom svratištu Zvona i nari

22.07.2016.

Knjižnica i knji­žev­no svra­ti­šte Zvona i nari orga­ni­zi­ra među­na­rod­nu knji­žev­nu večer koja će se odr­ža­ti u petak, 22. srp­nja s počet­kom u 20. Gosti su: Tamta Melashvili, spi­sa­te­lji­ca iz Gruzije, Denes Krusovszky, pjes­nik i pro­za­ik iz Mađarske, te umjet­nič­ko-brač­ni tan­dem Damir Radić i Sanja Ribičić-Radić.

P1010691U petak nas oče­ku­je jed­na sasvim poseb­na pre­mi­je­ra. Naime, Tamta Melashvili pred­sta­vit će hrvat­ski pri­je­vod svog roma­na-prvi­jen­ca „Brojalica“ koji je s nje­mač­kog jezi­ka pre­veo Dalibor Joler, a obja­vi­la nak­la­da Hena Com. Iako je roman pisan i objav­ljen na gru­zij­skom jezi­ku 2010. godi­ne te je u Gruziji nagra­đen tamoš­njom naj­pres­tiž­ni­jom knji­žev­nom nagra­dom, Saba 2011., zapra­vo je nagra­đi­va­nim pri­je­vo­dom na nje­mač­ki Tamti otvo­ren put ka među­na­rod­noj čita­lač­koj publi­ci. Roman auten­tič­nim poet­ski jezi­kom ispre­da pri­ču o pri­ja­telj­stvu dvi­je dje­voj­či­ce koje rat svo­jim okrut­nos­ti­ma zarob­lja­va u tešku bor­bu za sva­kod­nev­no pre­živ­lja­va­nje. Tamtu Melashvili ne zani­ma­ju poli­tič­ko-geos­tra­te­ška pozi­ci­oni­ra­nja i ana­li­zi­ra­nja rata, za roman nije važ­no da je riječ o gru­zij­sko-ruskom ratu iz 2008., nego se isti­če nasil­nost i bez­um­lje sva­kog rata te pri­ka­zu­je kako je sva­ki rat usmje­ren pro­tiv rados­ti neči­jeg dje­tinj­stva ili pro­tiv neči­jeg spo­koj­nog starenja.

Tamta Melashvili femi­nis­tič­ka je akti­vis­ti­ca, a nje­zi­no iskus­tvo rada u Njemačkoj potak­lo ju je na objav­lji­va­nje knji­ge „Gruzijske žene u Njemačkoj – Migracija kao pro­ces druš­tve­nog osna­ži­va­nja.“ Predaje na sve­uči­li­štu u Tbilisiju na odje­lu za rod­ne studije.

Denes Krusovszky nagra­đi­va­ni je i anto­lo­gi­zi­ra­ni mađar­ski pjes­nik mla­đe gene­ra­ci­je koje­ga je i hrvat­ska publi­ka ima­la pri­li­ku čita­ti i to pri­je dvi­je godi­ne u časo­pi­su „Quorum“ u sklo­pu pri­lo­ga o novi­joj mađar­skoj poezi­ji. Također, zas­tup­ljen je kao gost-pjes­nik u izda­nju „51. Goranovo pro­lje­će“ iz 2014. U Ližnjanu Denes radi na roma­nu čija je rad­nja nas­ta­vak nje­go­ve zbir­ke pri­ča pod nazi­vom „Zemlja dje­ča­ka“. Glavni lik roma­na tri­de­se­to­go­diš­nji je novi­nar koji se iz veli­kog gra­da vra­ća u rod­ni gra­dić na istok Mađarske. Susrećući oso­be iz vlas­ti­te proš­los­ti, novi­nar ujed­no otkri­va taj­ne skri­ve­ne u kolek­tiv­noj pod­svi­jes­ti gra­da. „U današ­njoj istoč­noj Europi sadaš­njost je zaga­đe­na proš­loš­ću, ali je isto tako opte­re­će­na tiši­nom, mukom veza­nim uz doga­đa­je koji su do nedav­no pred­stav­lja­li našu sadaš­njost“, kaže autor i pojaš­nja­va kako se u roma­nu bavi odno­som izme­đu poje­din­ca i mjes­ta kojem iza­bi­re pri­pa­da­ti ili ne pri­pa­da­ti, te sra­zom izme­đu subjek­tiv­nih i objek­tiv­nih isti­na koje se kad-tad mora­ju sukobiti.

Damir Radić hrvat­ski je knji­žev­nik, sine­ast, film­ski i knji­žev­ni kri­ti­čar.  Objavio je tri knji­ge poezi­je, tzv. inter­tek­s­tu­al­nu i inter­me­di­jal­nu tri­lo­gi­ju: „Lov na riso­ve“ (Meandar/vlastita nak­la­da, Zagreb, 1999.), „Jagode i čoko­la­da“ (Vuković & Runjić, Zagreb, 2002., Nagrada Kvirin na mani­fes­ta­ci­ji Kvirinovi poet­ski susre­ti) i „Pokopana taj­na“ (Vuković & Runjić, Zagreb, 2010.). Izbor iz nje­go­ve poezi­je može se čita­ti u elek­tro­nič­koj knji­zi „Meko kao sni­jeg i toplo iznu­tra – naj­ljep­ši hito­vi i rari­te­ti“ 2006 g. Objavio je tako­đer i egzis­ten­ci­ja­lis­tič­ko-erot­ski roman-esej s klju­čem „Lijepi i prok­le­ti“ (NCL Media, Zagreb 2007.). Autor je niza eks­pe­ri­men­tal­nih i eks­pe­ri­men­tal­no-doku­men­tar­nih fil­mo­va na koji­ma sura­đu­je sa supru­gom Sanjom Ribičić Radić. Oboje su auto­ri fil­ma „Mima i Marta – akti­vis­tič­ki lju­bav­ni film“, 2012. za koji su dobi­li Posebnu nagra­du na Reviji hrvat­skog film­skog i video stva­ra­laš­tva. Za svoj film­sko-kri­ti­čar­ski rad, Damir Radić dobio je Nagradu Vladimir Vuković (2004.), a nje­go­va pri­ča „Nema sre­će bez lju­ba­vi“ uvr­šte­na je u anto­lo­gi­ju hrvat­ske erot­ske pro­ze „XXX files“ (Fokus komu­ni­ka­ci­je, Zagreb, 2002.).

Izvor