Otvorena izložba „Lov(ci) na rake – Premantura u mreži ribarskih priča i sjećanja“
„Rak i riba je premanturce odgojila. Kad bi crnika počela cvat, onda bi račice počele hoditi u kraj. Išlo se na vesla, ko je imao motor onda, bio je sretnik. Jedan je diza surve a drugi piombo…ni bilo hidraulike ko danas. Stari Premanturci koji bi uzimali spizu u butigi i pili u oštariji preko zime bi platili duge kad dojdu raki.“ (iz priča premanturskih lovaca na rake)
„Lov(ci) na rake – Premantura u mreži ribarskih priča i sjećanja“, naslov je multimedijalne izložbe otvorene u ponedjeljak, 18.srpnja u Školi na premanturskoj placi. U suradnji s javnom ustanovom Kamenjak, izložbu je pripremila udruga PoStav – razvoj komunikacije u kulturi. U ime organizatora, prisutnima se na otvorenju izložbe obratio Boris Vincek. On je naglasio kako je riječ o velikom trudu članova udruge – Marija Buletića, Nuše Hauser, Tihane Nalić, Ivane Nataše Turković i njega samoga. Oni su nekoliko mjeseci obavljali iscrpna biografska istraživanja, razgovarali s Premanturskim ribarima i mještanima Premanture, te snimali suvremeni lov na rakove. Ilustracije su djelo Deana Pausa, dok je u tehničkoj realizaciji uvelike pomogao Miro Ploj.
„Ovom smo izložbom htjeli razviti komunikaciju između prošlost i sadašnjost, priča iz davnih vremena i svakodnevnih aktivnosti premanturskih ribara, ali i djelatnika JU Kamenjak i Premanturaca“, kazao je Vincek.
Izložba se sastoji od više tematskih cjelina, među kojima su Premantura – fragmenti iz prošlosti, Memorabilije, Raki u pijatu, Ribarski alati, Patana (Batana), Crtice iz povijesti ribarstva, Lov na rake, Trgovina i Fešta od raka. Izložene su stare osti, grampe (posebni alati za hvatanje rakova),arhivske fotografije, mreže (tzv. „škvanjere“), igle za pletenje mreža, stolarski stol s alatima za izradu patana. Tu su i dva video uratka: kratki dokumentarac „Lov(ci) na rake“, s intervjuima s ribarima Giannijem i Robertom Giotta te Ugom Virgiliom, kao i projekcija na velikom paravanu: „Raki & Sipe“, s montiranim video snimcima iz ribolova.
„Rakovi su „spasili“ mnoge generacije od gladi s obzirom da su se u Premanturi dijelili čak i besplatno. Ribolovcima to nije predstavljalo problem, jer se nekoć jednom kaladom (spuštanjem) mreže moglo uloviti i dvjestotinjak primjeraka. Priča se da ih je bilo toliko da su njima hranili čak i kokoši, ali ta je praksa prekinuta kad su jaja počela smrdjeti po ribi. Ne čudi stoga što su Premanturci nakon rata pokrenuli i njima posvećenu feštu.
Po riječima mještana, premanturska fešta od raki započela je u 1960-ima, a održavala se u Uvali Polje za Prvi maj, odnosno prije početka lovostaja. Tada je rakova bilo toliko puno da ih ribari nisu imali kome prodavati. Dok su oni davali rakove, posjetitelji iz okolnih mjesta i Pule donosili su koju litru vina i malo kruha.
Krajem 1960-ih i početkom turističke ekspanzije rake se kuhalo ispred škole. Muškarci su ih dopremali u velikim bačvama, a samo kuhanje bilo je u rukama žena. Njih je bilo u velikom broju, što je razumljivo uzme li se u obzir komplicirani proces čišćenja i činjenice da su porcije bile sačinjene od čistoga mesa. Kasnije su rakovi i rad na fešti donosili samo gubitak, pa se nakon nekoliko pokušaja odustalo od njezine organizacije. Od 2008. fešta je održavana u Pješčanoj uvali, gdje su se raki pekli na fraški, a potom se 2013., nakon dugo vremena, vratila u Premanturu s time da je organizaciju preuzeo tamošnji Odbor za upravljanje lučicama.
Ribarski život posljedično se odrazio i na druge životne aspekte Premanturaca. Njihova kućanstva i danas čuvaju razne predmete i pomagala, te pismene i likovne interpretacije ribarskog života. Od starih karti, barometara i sakupljenih školjki, pa sve do priručnika, leksikona, fotografija, slika i stripova. Lov na rake, ribarenje i život na moru prati i birokracija u vidu službenih identifikacijskih dokumenata, jednako kao i neslužbene ribarske štorije i šarolika čitanja premanturske svakodnevice. Uporabne, sentimentalne i umjetničke vrijednost tih predmeta isprepliću se i stvaraju dodatna značenja – individualno iznimno važna i istovremeno univerzalno razumljiva i zanimljiva. Te su memorabilije materijalni odraz razmišljanja, preokupacija i sjećanja koja upotpunjuju doživljaj i shvaćanje jednog povijesnog i društvenog procesa, koji u neizbježno izmijenjenom obliku traje i dan danas“, navodi se u materijalima na panoima.
Svi su izloženi tekstovi postavljeni i u engleskim i talijanskim inačicama, tako da će izložba biti zanimljiva ne samo lokalnom stanovništvu, kao nostalgično prisjećanje, već i turistima kao mogućnost boljeg upoznavanja s Premanturom i njenim običajima.
Tekst Daniela KNAPIĆ Fotografije udruga PoStav


















