Predavanje i projekcija filma o Alexandru Calderu u Laidariumu u Novigradu

12.07.2016.

U novi­grad­skom muze­ju Lapidarium asis­ten­ti­ca kus­to­sa Sabina Oroshi je u uto­rak 5. srp­nja pred­sta­vi­la život i rad ame­rič­kog kipa­ra Alexandra Caldera (1898−1976), te je pri­ka­zan krat­ki doku­men­tar­ni film nazi­va “Calder Circus” kojeg je reži­rao Carlos Vilardebó. U muze­ju je u tije­ku izlož­ba 20 lito­gra­fi­ja gra­fič­ke mape Henrija Matissa nazva­na “Jazz” čije je nadah­nu­će cir­kus, pa je ova tema zajed­nič­ka dvo­ji­ci auto­ra i ide­ja kom­bi­ni­ra­nja nji­ho­vih rado­va bila pri­go­da upoz­na­ti Alexandra Caldera, jed­nog od ute­me­lji­te­lja kine­tič­ke umjet­nos­ti, ujed­no jed­nog od prvih performera.

IMG_9687Calder je bio dio pari­ške likov­ne sce­ne dva­de­se­tih i tri­de­se­tih godi­na proš­log sto­lje­ća, a da bi si pri­uštio sku­pi život umjet­ni­ka i boema u Parizu, bavio se izra­dom igra­ča­ka koje su bile jako popu­lar­ne i naki­ta koje je pro­da­vao. Za Peggy Gugenheim, šar­mant­nu ame­rič­ku kolek­ci­onar­ku koja je bila jed­na od nje­go­vih mece­na, izra­dio je kre­vet, a osim umjet­nič­kih pred­me­ta ona je ima­la i veli­ku kolek­ci­ju nje­go­vih nauš­ni­ca. Izradio je 1927. godi­ne i žiča­nu skul­p­tu­ru poz­na­te pje­va­či­ce, ple­sa­či­ce i glu­mi­ce Josephine Baker, a izra­đi­vao je umjet­nič­ka dje­la i za muzu umjet­ni­ka toga doba Kiki de Montparnasse. Caldera je inten­ziv­no nadah­nu­lo i napra­vi­lo pre­kret­ni­cu u nje­go­voj kari­je­ri sva­kod­nev­no dvo­tjed­no pra­će­nje cir­ku­ske pred­sta­ve, kada je ski­ci­rao nas­tu­pe za izra­du rek­lam­nih pos­te­ra za Ringling Brothers i Barnum & Bailey Circuses, te je 1926. godi­ne od žice, guma i krpa nas­tao nje­gov lut­kar­ski cir­kus sa živo­ti­nja­ma, kla­uno­vi­ma i akro­ba­ti­ma. U nje­mu sam autor pokre­će inte­rak­tiv­nu ins­ta­la­ci­ju, a ovu je izu­zet­no uspješ­nu pred­sta­vu publi­ka sil­no zavo­lje­la te je Calder pokre­nuo tur­ne­ju po Europi i Americi. Kad je autor selio pred­sta­vu, mogla se pos­pre­mi­ti u pet kofera.

IMG_9663 copyCalderovi su naj­za­pa­že­ni­ji rado­vi skul­p­tu­re, dije­le se na tri vrste: sta­bi­li, sta­bi­li-mobi­li i mobi­li. Ujedinivši svo­ju lju­bav pre­ma stro­je­vi­ma i zna­nje zako­ni­tos­ti meha­ni­ke i giba­nja napra­vio je revo­lu­ci­ju u kipar­stvu i stvo­rio tako­zva­nu kine­tič­ku umjet­nost kre­ira­ju­ći mobi­le (naziv im je dao poz­na­ti fran­cu­ski dada­ist i nadre­alist Marcel Duchamp), skul­p­tu­re koje pokre­ću dodir, stru­je zra­ka i vje­tro­vi. No Calder je poz­nat i po svo­jim sta­bi­li­ma, čes­to ogrom­nim, vrlo impre­siv­nim figu­ra­ma, koje su izlo­že­ne na mno­gim jav­nim povr­ši­na­ma svjet­skih metro­po­la. Iako ih mno­gi svr­sta­va­ju u aps­trak­t­nu umjet­nost nje­go­ve skul­p­tu­re to nisu, one ima­ju povez­ni­cu u pojav­nom svi­je­tu. Neka od nje­go­vih dije­la su: „L’emennage“ (Edinburg 1953), „Četiri ele­men­ta“ (Stocholm, 1938 – 61), „Le tama­no­ir“ (Rotterdam 1963.), „Cactus pro­vi­so­ire“ (1967 Dublin), „Bobine“ (Canberra 1970) i „Četiri kri­la“ (Barcelona 1972.).

Nakon pre­da­va­nja pri­ka­zan je film u tra­ja­nju od 17 minu­ta, na kojem nas­tu­pa Calderov cir­kus, gdje je vid­ljiv nje­gov smi­sao za humor i umi­je­će za for­mu i pokre­ta­nje, na neki način spa­ja­ju­ći umjet­nost i zaba­vu. Uočljivi su nas­tu­pi sna­ga­to­ra, kro­ti­te­lja lavo­va, akro­ba­ta, te naj­av­lji­va­ča kojem autor daje glas.

Ovim cik­lu­som pre­da­va­nja se na pri­go­dan način, umjes­to kla­sič­nog otva­ra­nja izlož­be, želi dub­lje i teme­lji­ti­je publi­ku upoz­na­ti sa veli­ka­ni­ma moder­ne likov­ne umjetnosti.

Tekst Marko ŠORGO
Fotografije Lidija KUHAR