RAZGOVOR: DANIJEL ŠIVINJSKI – POVODOM OTVARANJA IZLOŽBE „SLIJEPA POLJA/BLIND FIELDS“

05.07.2016.

Multimedijalna izlož­ba Danijela Šivinjskog nazi­va „Slijepa polja/Blind fiel­ds“ bit će otvo­re­na u sri­je­du 6. lip­nja u 21 sat u novi­grad­skoj gale­ri­ji Rigo. Riječ je o mul­ti­dis­ci­pli­nar­noj izlož­bi na kojoj sudje­lu­je više među­na­rod­nih umjet­ni­ka, a koja u foku­su ima istra­ži­va­nje svi­je­ta sli­je­pih kroz raz­ne umjet­nič­ke dis­ci­pli­ne, kao što su ples, glaz­ba, sli­ka­nje, foto­gra­fi­ra­nje… Autori koji će svo­je rado­ve pred­sta­vi­ti na izlož­bi su: Danijel Šivinjski, Christopher Paul Gill, Andrea Petrović, Slavoljub Epifanić, Andrea Krunić, Šejla Mujdanović i Ágnes Györe. Povodom izlož­be raz­go­va­ra­li smo s nje­nim autorom.

Danijel-Sivinjski-3

Trenutno radi­te na pro­jek­tu čiji je cilj zbli­ža­va­nje doživ­lja­ja sli­je­pih oso­ba sa doživ­lja­jem oso­ba koje to nisu, može­te li mi reći što vas je na to navelo?

U počet­ku je to bila zna­ti­že­lja – da istra­žim nove obli­ke umjet­nič­ke eks­pe­ri­men­tal­nos­ti. Kako mi je vizu­al­na umjet­nost naj­češ­ći kanal izra­ža­va­nja, naj­vi­še me pri­vuk­lo „odsus­tvo vizu­al­nog“ kao svo­je­vr­s­na kon­tra ono­me na što sam navi­kao. Za potre­be vlas­ti­tog umjet­nič­kog eks­pe­ri­men­ta, odlu­čio sam uba­ci­ti se u ulo­gu sli­je­pe oso­be uskra­ću­ju­ći si čulo vida pri­vre­me­nim noše­njem pove­za pre­ko oči­ju na raz­li­či­tim loka­ci­ja­ma – od već poz­na­tog inte­ri­je­ra sta­na u kojem sam tada živio do u pot­pu­nos­ti nepoz­na­tih pre­dje­la prirode.

Kako ste surad­ni­ke na ovom pro­jek­tu pre­poz­na­li, da mogu na svoj, a i vama pri­hvat­ljiv način, doča­ra­ti što ste si zaka­za­li ovom izlož­bom, i može­te li nam nešto reći o njima?

Zapravo jedi­na upu­ta pri­dru­že­nim umjet­ni­ci­ma, odnos­no naša zajed­nič­ka povez­ni­ca je bila fokus na pre­pu­šta­nje svo­jim unu­traš­njim impul­si­ma i sig­na­li­ma pri­ro­de u ovom poseb­nom sta­nju bića uz odsus­tvo čula vida. Većina tre­nut­no aktiv­nih umjet­ni­ka su meni bli­ski lju­di koji su se sasvim spon­ta­no pri­klju­či­li pro­jek­tu. Autori koji će svo­je rado­ve pred­sta­vi­ti na izlož­bi su sli­je­pi sli­kar Christopher Paul Gill iz Velike Britanije, sli­ka­ri­ca Andrea Petrović iz Novog Sada, višes­tru­ko nagra­đi­va­ni sli­je­pi spor­taš i audi­ofil Slavoljub Epifanić iz Zrenjanina, glaz­be­na tera­pe­ut­ki­nja Andrea Krunić iz Galižane, ple­sa­či­ca Šejla Mujdanović iz Novigrada i moja malen­kost, dok će moja volje­na part­ne­ri­ca Ágnes Györe izves­ti vatre­ni per­for­mans s pove­zom pre­ko oči­ju na otvo­re­nju izložbe.

blind fieldsVaši pla­no­vi za buduć­nost, koji su, i dali su na neki način nas­ta­vak ove izložbe?

Nastavak pro­jek­ta i među­na­rod­na tur­ne­ja sa izlož­bom defi­ni­tiv­no su neki od pla­no­va. Iako je teško pre­dvi­dje­ti dalje kora­ke, među osta­lim dio vre­me­na želim posve­ti­ti dije­lje­nju zna­nja kroz radi­oni­ce na polju medij­ske umjet­nos­ti, toč­ni­je mapi­ra­ne pro­jek­ci­je i gene­ra­tiv­nog dizajna.

Jeste li radom na ovoj izlož­bi doš­li do spoz­na­ja koje rani­je nis­te mogli ni nas­lu­ti­ti i koje su to? Doživljavamo li svi­jet isklju­či­vo pre­ko svo­ji pet osje­ti­la, ili pos­to­ji nešto što ide dalje od toga?

Serija „blind fiel­ds“ eks­pe­di­ci­ja u pri­ro­di pot­vr­đu­je da čovjek posje­du­je mno­go više od pet tra­di­ci­onal­no pre­poz­na­tih osje­ti­la, što već neko­li­ko godi­na istra­žu­jem kroz nere­li­gi­oz­nu duhov­nu prak­su i eks­pe­ri­men­tal­no umjet­nič­ko stva­ra­laš­tvo. Za raz­li­ku od iskriv­lje­nog osje­ća­ja o vre­me­nu, ori­jen­ta­ci­ja u pros­to­ru bila je pri­mjet­no pre­ciz­ni­ja. Impulsi su se veći­nom mani­fes­ti­ra­li kroz unu­traš­nje vizu­ali­za­ci­je nalik na vir­tu­al­nu real­nost. Zasigurno je naj­ve­ći iza­zov bio pro­na­la­že­nje kre­ativ­nih nači­na da se to što „vidim“ pri­li­kom noše­nja pove­za pre­ko oči­ju pre­ne­se iz duhov­ne dimen­zi­je iskus­tva i zabi­lje­ži kroz vizu­al­ne medi­je – foto­gra­fi­ju, video i crtež. U tije­ku rada veli­ki je fokus bio na tiši­ni koja mi je omo­gu­ći­la znat­no veći izvan­čul­ni kapa­ci­tet. Ono što tako­đer sma­tram vri­jed­nim posve­će­nost je naj­čiš­ćem tre­nut­ku pri­sut­nos­ti „sada i ovdje“ te povje­re­nje u asis­ten­te zahva­lju­ju­ći koji­ma sam se mogao u pot­pu­nos­ti pre­pus­ti­ti sebi, pri­ro­di i na nekim mjes­ti­ma samos­tal­nom kretanju.

Dobivate li povrat­ne infor­ma­ci­je od posje­ti­te­lja izlož­be i što oče­ku­je­te od novi­grad­ske publike?

Povratnih infor­ma­ci­ja uvi­jek bude i nji­ma se poseb­no radu­jem, a naj­vi­še kons­truk­tiv­nim kri­ti­ka­ma. Zahvalan sam na pri­li­ci da svi­jet sli­je­pih pri­bli­ži­mo novi­grad­skoj, ali i široj publi­ci. Iskreno se nadam da će naš rad ins­pi­ri­ra­ti i pokre­nu­ti pozi­tiv­ne promjene.

Kako se osje­ća­te izla­ga­ti u vašem Novigradu?

Prošlo je goto­vo osam godi­na od moje prve izlož­be u Novigradu. Vratiti se u grad dje­tinj­stva s dru­ga­či­jim kon­cep­tom i ovog puta izla­ga­ti u gale­rij­skom pros­to­ru veli­ka je čast, odgo­vor­nost i radost.

Razgovarao Marko ŠORGO

Fotografija Jst MNML