Masivni audiovizualni atak – večeras Massive Attack otvara 5. dimensions

24.08.2016.

Večeras, 24. kolo­vo­za, u pul­skoj Areni će se napo­kon dogo­di­ti za mno­ge naj­iš­če­ki­va­ni­ji ovo­go­diš­nji glaz­be­ni spek­takl – kon­cert otvo­re­nja 5. Dimensions fes­ti­va­la elek­tro­nič­ke glaz­be, uz glav­ne zvi­jez­de – jedan od naj­u­tje­caj­ni­jih bri­tan­skih ban­do­va i rodo­na­čel­ni­ke trip hopa, Massive Attack. Izvorna kre­ativ­na troj­ka ban­da, DJ Daddy G, Andrew „Mushroom“ Vowles, te gra­fi­ti umjet­nik i reper, Robert Del Naja, upoz­na­li su se ranih 80-tih u bris­tol­skom glaz­be­nom kolek­ti­vu, The Wild Bunch koji se okup­ljao oko isto­ime­nog soun­d­sis­te­ma, jed­nog od prvih u Velikoj Britaniji. Massive Attack osno­va­li su se 1988., a prvi album, „Blue Lines“, obja­vi­li tri godi­ne kas­ni­je. U među­vre­me­nu, nakon nesu­gla­si­ca oko albu­ma „Mezanine“, Mushroom je napus­tio band, a dvo­jac je nas­ta­vio s radom pod istim ime­nom i, kažu, sada se „pod­no­se“ poput sta­rog brač­nog para. U Pulu sti­žu u sklo­pu nove Europske tur­ne­je, s impre­siv­nom binom i 36-čla­nom ekipom.

massive-attack (1200x675)Tijekom pro­tek­lih 15 godi­na, Del Naja je pos­tao poz­nat i kao jedan od šači­ce rock zvi­jez­da koje su se uklju­či­le u poli­tič­ki akti­vi­zam – Massive Attack radi­li su sa Stop the war koali­ci­jom i posje­ti­li izbje­glič­ke kam­po­ve u Libanonu, dok su 2011. godi­ne, Del Naja i Thom Yorke iz Radioheada odr­ža­li par­ty za Occupy pro­s­vjed­ni­ke koji su zauze­li zgra­du UBS ban­ke u Londonu. No, Del Naja ne voli kad ga se defi­ni­ra kao „glazbenika/aktivista“: “Dobro je uči­ti, biti anga­ži­ran i slu­ša­ti lju­de, vidje­ti što se doga­đa. Ali to nije moti­va­tor: da sam poli­tič­ki čovjek, bio bih oti­šao u poli­ti­ku. Uključio sam se u te stva­ri kad su lju­di doš­li k meni i obraz­lo­ži­li mi ih, ali nisam glazbenik/aktivist, to nije ta riječ“.

homepage_large.8155003dGlazbenu čaro­li­ju Massive Attacka uvi­jek pra­te i slo­že­ne vizu­al­ne inter­ven­ci­je, ali na tre­nut­noj tur­ne­ji mno­gi­ma one ostav­lja­ju čak i snaž­ni­je uti­ske od same glaz­be. Ne sas­to­je se samo od pro­jek­ci­ja s veli­kih LED ekra­na koji su od samih poče­ta­ka svo­je­vr­stan zaštit­ni znak ban­da, kre­ira­ni od Del Naje ( za kojeg neki naga­đa­ju nije li upra­vo on autor i tajans­tve­nih Banxy graf­fi­ta) i lon­don­skog United Visual Artists gru­pe. Košmar infor­ma­ci­ja s njih ovaj put doti­cat će se spe­ci­fič­nos­ti sva­kog gra­da u kojem na tur­ne­ji svi­ra­ju, pa tako i Pulu čeka neko spe­ci­jal­no izne­na­đe­nje. No, jedan od naj­s­naž­ni­jih mome­na­ta cije­log kon­cer­ta vje­ro­jat­no će biti kad se budu niza­le foto­gra­fi­je Gilesa Duleya, biv­šeg rock-foto­gra­fa koji je izgu­bio obje noge i lije­vu ruku kad je 2011. stao na bom­bu dok je foto­gra­fi­rao u Afganistanu. Posljednjih neko­li­ko godi­na pro­veo je foto­gra­fi­ra­ju­ći por­tre­te i ljud­sku nevo­lju posvu­da na ono­me što je pos­ta­lo poz­na­to kao Put izbje­gli­ca, od Sirije i Libanona do grč­kih oto­ka i Calaisa.

“Sve je obu­hva­tio, nevje­ro­jat­no”, kaže Del Naja. “Samo snim­ka­ma lju­di. Apolitičan je, stvar­no, ali vam daje pra­vi uvid u to kako gole­ma i tra­gič­na je cije­la stvar, koli­ko je važ­no isprav­no odgo­vo­ri­ti. U stva­ri sam bio malo zabri­nut kako sta­vi­ti nje­go­ve foto­gra­fi­je uz pop glaz­bu, ali moć­ne su, a on o tome želi komu­ni­ci­ra­ti. Tako smo zavr­ši­li s ovom mje­ša­vi­nom real­nos­ti i… estet­skog užit­ka, sta­tis­ti­ke, malo novi­nar­stva, neke iro­ni­je. To je neka vrsta rav­no­te­že; ne želi­te biti net­ko tko lju­de lupa po gla­vi činje­ni­ca­ma kada se, konač­no, oni ovdje dola­ze zabav­lja­ti. Ali, tako­đer želi­mo da shva­te to što radi­mo, želi­mo da pove­žu toč­ki­ce; ne želi­mo ništa banalizirati.”

Priredila: D.Knapić

Više:

Dokumentarac o Massive Attack

Intervju za Channel 4

Intervju za The Guardian