U OVOME SMO ZAJEDNO: MASSIVE ATTACK OTVORILI 5. DIMENSIONS FESTIVAL U PULSKOJ ARENI
Koncertom koji promišljeno secira 25 godina njihove karijere, britanski začetnici trip-hopa Massive Attack otvorili su u srijedu 24. kolovoza u pulskoj Areni 5. Dimensions festival. Njihovi su pomoćnici bili jazz glazbenik Kamasi Washington i veteran housea Moodyman koji su zaokružili centralno zbivanje večeri tijekom kojeg je posjetitelja bilo u najvećem broju.
Massive Attack imaju tu sreću da su zahvaljujući konstantnoj i produktivnoj karijeri, unatoč neizbježnim usponima i padovima, uspjeli premostiti generacijski jaz pa njihovu glazbu jednako dobro poznaju 20 godišnjaci i oni koji su toliko godina imali kada je na MTV‑u Shara Nelson prvi put prošetala kroz spot za „Unfinished Sympathy“. Njihov nastup u Areni bio je satkan od antologijskih primjeraka sa svih albuma sve do novog materijala objavljenog na EP‑u „Ritual Spirit“ ove godine, no sam izbor i raspored pjesama bio je poprilično neujednačen. U najgorim situacijama nastup je zvučao monotono, no prevagnule su svijetle točke i ponajviše glasovne bravure posebnih gostiju.
Sve je počelo sa „Hymn of the Big Wheel“, za koju Horace Andy kaže da mu je omiljena pjesma Massive Attacka što se moglo i čuti u njegovoj izvedbi. Upravo su pjesme u kojima je on glavna zvijezda, sve do vrhunske „Angel“ bile najemotivnije, a slijedi ih „Ritual Spirit“ u izvedbi Azakela. „Inertia Creeps“ je najviše patila zbog neujednačenosti u zvuku između samplova i sviranih instrumenata, što je bila boljka i u drugim pjesmama, pa je u nekim trenucima zvuk jedne od ključnih gitara bio jedva naslućena jeka. Azakel se izvrsno snašao i u izvedbi „Pray for Rain“, a publika je jedva dočekala Deborah Miller koja je sa „Safe From Harm“ zatvorila koncert. Za bis, publici je servirana „Unfinished Sympathy“… i samo to.
Vizualni aspekt koncerta kombinacija je „too cool for school“ garda Del Naje i Marshalla na pozornici i osvježujuće minimalističke projekcije na LED ekranima. Interakcija među ostalim glazbenicima svedena je na minimum, fokus je na samoj poziciji i rasvjeti koje su u najboljim trenucima bile izvrsno efektne, dok su poruke na ekranima, bile one pitanja i odgovori na google hrvatskom ili realni isječci naslova iz domaćih novina dokaz predanosti konceptu. „U ovome smo zajedno“ bio je glavni lajtmotiv koji se vrtio na ekranu i ono što su Massive Attack svojim nastupom željeli prenijeti. Sveukupni dojam je da se radi o dobro podmazanoj no interaktivno hladnoj mašini koja unatoč toj odvojenosti proizvodi snažne emocije bilo svima dobro poznatom glazbom ili ex tempore tekstovima na velikom ekranu. Poznajemo se, znamo što nas dira, ostanimo svjesni i učinimo nešto – poruka je koja može zvučati otrcano ili hrabro, ovisno o tome na kojoj ste strani sile…
Propuštene su, doduše i neke prilike, ali ovdje već zalazimo u subjektivni izbor kojeg možemo legitimizirati jedino činjenicom da je koncert trajao kraće no što je to bilo najavljeno. Budući da je Azakel dokazao da nije važno pjeva li pjesmu on ili Adebimpe, bilo bi zanimljivo čuti kako bi se snašao mijenjajući Calliera u „Live With Me“, da ne kažemo kako je gotovo nerazumljivo da je Miller pjevala samo dvije pjesme i to na samom kraju koncerta – gdje su „Daydreaming“ ili, zašto ne, „Be Thankful for What You’ve Got“? Tih dvadesetak minuta Massive Attack nisu imali u planu – neovisno o imaginarnom repertoaru kojim ga je mogao napuniti svaki pojedinačni obožavatelj – tako da to ostaje njima na duši.
Kao što je bilo i za očekivati, većinu publike činili su tradicionalni gosti „svog“ festivala – Englezi – koje uvijek krasi predanost glazbi i izvođačima bilo to plesom ili ovacijama. U publici je bio i veliki broj Puljana kojima je, nakon toliko godina i jedne propuštene šanse, ovo bio prvi susret s Massive Attack u rodnom gradu.
Za zagrijavanje publike pobrinuo se Kamasi Washington koji je prošle godine osvojio publiku i kritiku debitantskim trostrukim albumom The Epic. Washington je u pratnji osmeročlanog orkestra dokazao da bučan fusion jazz (s dva bubnjara) može privući pažnju drugačije plesno orijentirane publike. Njegov je nastup bio katalizator prve večeri Dimensions festivala koji će se sljedećih dana održavati na štinjanskoj tvrđavi i odličan uvod u koncert veterana Massive Attack koje je otpratio Moodyman sa svojim DJ setom.
Tekst Boris VINCEK
Fotografije Pozitivan ritam
