Izložba „Ogni poesia è una petizione / ogni petizione è una poesia“ u Dnevnom boravku Rojca

14.09.2016.

Izložba Ive Kuzmanović i Marka Vojnića “Ogni poesia è una peti­zi­one / ogni peti­zi­one è una poesia” bit će otvo­re­na u petak 16. ruj­na s počet­kom u 21 sat u Dnevnom borav­ku Rojca. Izložba tema­ti­zi­ra život gra­fi­ta u nepo­sred­nom slu­čaj­nom ili namjer­nom išči­ta­va­nju istog na licu mjes­ta. Autori su odlu­či­li foto­gra­fi­ra­ti i doku­men­ti­ra­ti gra­fi­te te tako kroz medij foto­gra­fi­je gra­fi­te pred­sta­vi­ti u gale­rij­skom pros­to­ru i dati im legi­ti­mi­tet umjet­nič­kog djela.

kartolina01Grafiti su nat­pi­si ili crte­ži na jav­nim ili pri­vat­nim povr­ši­na­ma (fasa­da­ma, ogra­da­ma, zido­vi­ma, ploč­ni­ci­ma, mos­to­vi­ma, vla­ko­vi­ma, tra­mva­ji­ma i sl.), tj. popu­lar­no-kul­tur­na i umjet­nič­ka for­ma koja čini jav­no vid­ljiv oblik sli­ke, crte­ža ili zapi­sa. Zastupljeni su na mno­gim mjes­ti­ma diljem svi­je­ta. Pripadaju ponaj­pri­je naci­onal­nim sub­kul­tu­ra­ma, a ujed­no stva­ra­ju svjet­sku subkulturu.

Po for­mi raz­li­ku­je­mo sim­bo­lič­ke, sli­kov­ne i tek­s­tu­al­ne a pre­ma sadr­ža­ju gra­fi­te veza­ne uz svje­to­na­zor, glaz­bu, ško­lu, gru­pu ili pri­ja­telj­stvo, ops­ce­ne sadr­ža­je, nasi­lje, humor, naci­ona­li­zam, poli­tič­ke ide­olo­gi­je, navi­jač­ke i osta­le teme.

U sva­koj nave­de­noj kate­go­ri­ji zrca­li se suvre­me­na hrvat­ska druš­tve­na stvarnost.

Osnovne zna­čaj­ke tek­s­tu­al­nih gra­fi­ta su brzi­na nas­tan­ka, ano­nim­nost, nele­gal­nost, aktu­al­nost, saže­ta for­ma i krat­ko­ća tra­ja­nja. Odlikuje ih jed­nos­tav­nost i komu­ni­ka­tiv­nost, a čes­to i katar­zič­nost. U gra­fi­ti­ma sve vrvi od iskri­ča­vos­ti, nad­mu­dri­va­nja, trp­kog humo­ra, samo­hva­la, poruga.

ogni-poesiae-una-petizioneGrafitni zapi­si zabi­lje­že­ni su u mno­gim sta­rim kul­tu­ra­ma, u pret­po­vi­jes­no doba špi­lja Lascaux, Francuska i Altamira, Španjolska… suvre­me­ni gra­fi­ti nas­ta­li su u Americi u Philadelphiji 1960-ih godi­na. U slje­de­ćem deset­lje­ću New York je pos­tao svjet­sko sje­di­šte gra­fit­ske dje­lat­nos­ti, a izvor je hip-hop kul­tu­ra . Iz Amerike su se pos­tup­no pro­ši­ri­li u veći­nu gra­do­va širom svijeta.

Noviji hrvat­ski gra­fi­ti poja­vi­li su se nakon Drugog svjet­skog rata, bile su to poli­tič­ke paro­le i ide­olo­ške kri­la­ti­ce tipa „Smrt fašiz­mu, slo­bo­da naro­du“ u Raši, Labinu itd., dok su se suvre­me­ni gra­fi­ti javi­li 80-ih godi­na u Zagrebu, a zatim i u većim hrvat­skim gra­do­vi­ma. Nastajali su po uzo­ru na zapad­no­europ­ske i ame­rič­ke gra­fi­te. U počet­ku su sma­tra­ni urba­nim van­da­liz­mom jer su pisa­ni na jav­nim pros­to­ri­ma, kri­omi­ce, bez dopu­šte­nja. Kasnije su neki gra­do­vi oza­ko­ni­li poje­di­na podru­čja za gra­fit­sku dje­lat­nost koja pone­kad pre­ras­ta i u tzv. ulič­nu umjet­nost. Na taj način nas­ta­ju mura­li – veli­ki zid­ni crte­ži. Autori gra­fi­ta (gra­fi­tos­kri­be­ri, gra­fi­te­ri) naj­češ­će su mla­di­ći, ano­nim­ni ado­les­cen­ti ili sku­pi­ne ado­les­ce­na­ta u urba­nim sre­di­na­ma. Oni žele osta­vi­ti svoj autoh­to­ni trag pobu­ne u bez­nad­nom beton­skom grad­skom sivi­lu. Konzumenti gra­fi­ta (potro­ša­či, reci­pi­jen­ti) su, slu­čaj­ni ili namjer­ni, pro­laz­ni­ci koji ih išči­ta­va­ju kao “izlog subkulture”.

Grafiti iz seri­je „Ogni poesia e una peti­zi­one – ogni peti­zi­one e una poesia“ nas­ta­li su tije­kom proš­le i ove godi­ne. Na nji­ma „potro­ša­či ili reci­pi­jen­ti“ mogu pro­či­ta­ti poezi­je Giuseppe Ungarettija, Samuela Becketta, John Cagea, Jules Renarda, Walt Whitmana te dva cita­ta Bernarda Bertoluccija i Antonija Gramscija.

Ideja auto­ra bila je ponu­di­ti kla­si­ke suvre­me­ne mis­li i umjet­nos­ti u for­mi grafita.

Nakon otvo­re­nja izlož­be sli­je­di after par­ty uz pul­skog DJ‑a Teddy Lee-ja. Izložba “Ogni poesia è una peti­zi­one / ogni peti­zi­one è una poesia” otvo­re­na je do 29. ruj­na, a može pogle­da­ti sva­kog rad­nog dana od 17 do 21 sat.

Izvor