Međunarodna konferencija BITEF‑a i UNESCO‑a
U sklopu jubilarnog, 50. BITEF‑a, značajnog i svjetski priznatog međunarodnog kazališnog festivala koji u Beogradu kreće u subotu, 24. rujna, održat će se i jedna važna konferencija. Naime, 1. i 2. listopada, BITEF u suradnji s UNESCO-vom Katedrom za kulturnu politiku i upravljanje, na Sveučilištu umjetnosti u Beogradu organizira međunarodnu konferenciju o BITEF‑u i kulturnoj diplomaciji pod naslovom: „Uloga kazališnih festivala u međunarodnim kulturnim odnosima“.
Na konferenciji se očekuje velik broj kazališnih djelatnika i stručnjaka u tom području iz cijelog svijeta, a bavit će se sljedećim temama: Uloga kulture u međunarodnim odnosima – između sukoba, promocije i suradnje; Novi/stari akteri kulturne diplomacije: civilno društvo, intelektualci i umjetnici; Važnost kazališnih festivala u razvoju međunarodne kulturne suradnje; BITEF i kulturna diplomacija Hladnog rata; BITEF u perspektivama suvremene kulturne politike i kulturnog menadžmenta.
Više o ovoj konferenciji možete doznati ako se javite na ovu adresu, a o programu 50.BITEF‑a ovdje.
Za kraj, donosimo i izvadak iz pozdravnog govora trenutnog Umjetničkog direktora BITEF‑a, Ivana Medenice:
„Kada su, prije pola stoljeća, Mira Trailović i Jovan Ćirilov osmislili BITEF, tada su se Beograd, Srbija i Jugoslavija nalazili na „ničijoj zemlji“ između dva djela ideološki duboko podijeljene Europe i svijeta: na granici između Zapadnog i Istočnog bloka. To je, između ostalog, omogućilo BITEFU da bude, u svjetskim okvirima, jedinstveno mjesto susreta i razmjene umjetnika koji bi se teško mogli spojit u nekom drugom kontekstu. Odatle je BITEF crpio svoj međunarodni društveni značaj, snagu i ugled. Od pada Berlinskog zida povjerovali smo, s puno iskrenog entuzijazma, u kraj ideoloških podjela, čak i u „kraj povijesti“, ali se ispostavilo da je to bila, u povijesnom smislu, jedna vrlo kratka iluzija. Posljednjih godina s užasom svjedočimo tome da je bik, koji u antičkom mitu nosi Europu na svojim leđima – pomahnitao. Ne samo svojom krivicom, Evropa se ponovo dijeli, kopa rovove, podiže bodljikave žice. Srbija i Beograd su opet u sličnoj poziciji – u poziciji graničnog područja – samo što je ovog puta to granica između bogatog i osionog sjevera i siromašnog i nemoćnog juga, centra i periferije, društava koja se zatvaraju i štite svoje interese i onih koji su prolazna ruta za more očajnih i bespomoćnih ljudi, izbjeglica s Bliskog Istoka i iz Afrike.
Duboko smo uvjereni da za Beograd ovakav položaj ne treba biti frustracija već, naprotiv, izazov i poticaj: da u duhu svojih kozmopolitskih i slobodarskih vrijednosti, onih koje baštine, između ostalog, i tradiciju Pokreta nesvrstanih, a koje su bile potisnute uslijed ksenofobije i ratova iz devedesetih, opet postane jedinstveno mjesto susreta, razmjene i, prije svega, solidarnosti između različitih, često i iz muke spojenih kultura. Takav Beograd, koji bi se rodio iz dubinske spoznaje svojih vlastitih zabluda iz devedesetih, mogao bi prerasti, i u geografskom i u kulturnom smislu, u glavnu kapiju Europe, one koju želimo, a koja je sada na velikim udarima i iskušenjima: Europe otvorenosti, solidarnosti, prihvaćanja različitosti, građanskih ideala slobode, jednakosti, nezavisnosti, racionalnog i kritičkog duha… Prva institucija koja bi trebala ostvariti misiju takvog Beograda, onog u kakvom mi želimo živijeti jeste upravo – BITEF.“
Priredila D. K.
