Dani Mirka Kovača: “Sjećanja na raspad – o novim ratovima i izbjeglicama” – okrugli stol u rovinjskom MMC‑u
U sklopu trećih po redu dana Mirka Kovača u Multimedijalnom centru u Rovinju održan je u subotu 8. listopada okrugli stol na temu: “Sjećanja na raspad – o novim ratovima i izbjeglicama, posvećeno Alešu Debeljaku”. Ulogu moderatora preuzeo je književnik i novinar Miljenko Jegović, a sudjelovali su: pisac urednik i novinar Ivan Lovrenović, glavni urednik časopisa Gradac Branko Kukić i red. prof. dr. Aleš Črnič.
Miljenko Jergović je otvorio, kako je nazvao, “posljednju seansu dvostrukih okruglih stolova” na “Danima Mirka Kovača” posvećenu Alešu Debeljaku, koji je “prije godinu i osam do devet dana ovdje ispred MMC‑a odnekud dojurio da sudjeluje. Nije mogao prenoćiti zato što je žurio natrag u Ljubljanu, sin je odlazio u Latviju, a on ga je želio ispratiti. Komemorirajućim tonom, Aleš Debeljak je bio najživlji čovjek kojeg smo poznavali, sjećam ga se iz posvete Danilu Kišu, digao je razgovor na energetski višu razinu. Što se tiče sjećanja na raspad, nećemo o njima, ona su naime privatna i nikog ne zanimaju. Trebalo bi staviti embargo sljedećih dvadeset godina na razgovore o raspadu bivše Jugoslavije. Ono što ostaje je razgovor o novim ratovima i izbjeglicama. Prije desetak godina Barack Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir jer je obećao zatvaranje Guantanama i prekid svih ratova. Od tada on svaki dan vodi neki rat, nakon Tedyja Roosevelta on je vodio najveći broj ratova. U tih deset Obaminih godina vratili smo se u zlosutnu varijantu srednjega vijeka. Došli smo do vjerskog sumnjičenja, a demonizacija boga protivničke religije dosegla je krajnje granice. Što se ateista tiče njih se ništa ni ne pita, jer su oni izaslanici protivničkog boga.”
Nakon što je predstavio svoje sugovornike, Jergović je upitao Črniča što misli, u što zapravo vjeruju današnji Europljani? Aleš Črnič, visokoškolski učitelj na katedri za kulturologiju Centra za proučavanje kulture i religije pojasnio je da je i sam bio student, kolega i prijatelj Aleša Debeljaka, koju mu je pričao nakon svakog literarnog susreta s kojeg bi se vratio, što bi bilo svake nedjelje. Črnič nadalje govori:” Religija dobiva na značenju, pitamo se kakvom. Ja vidim dva moguća načina: pripadanje bez vjerovanja i vjerovanje bez pripadanja. Nevjerojatno je porastao broj vjernika, za što ima puno više razloga od onih vjerskih, kao što je kulturno značenje, pripadnost. Razgovarajući s nekim od tih ljudi, dolazi se do nevjerojatnih saznanja, na primjer, da samo među vjernicima ima višestruko veći broj onih koji vjeruju u reinkarnaciju nego onih koji vjeruju u uskrsnuće. Religija je predivna stvar, a može biti i užasna. Postavlja se pitanje je li sve dozvoljeno pod pretpostavkom da nema boga, ili je obratno, da se tada bez interesa radi dobro, pravedno i ispravno? Ljudi rade različite stvari, a religiju instrumentaliziraju države. U Sloveniji se nedavno raspravljalo kako član neke sekte koja ima jako čudna stajališta može biti ministar. Vjernici katolici vjeruju u kraj svijeta, a država se nije pripremila na to”, našalio se Crnčič, te nastavio: “Glavna bitka našeg doba nije između religija, nego ona tiha, gdje korporacije otkupljuju izvore pitke vode, prave se trgovinski sporazumi, a sve je povezano s vjerom.”
Sljedeće je pitanje Jergović uputio Branku Kukiću rekavši: “Baviš se nekom vrstom prosvjetiteljske prakse, a nalazimo se na kraju epohe prosvjetiteljstva. Batarelo smatra da je to dobro, da nam predstoji povratak u srednji vijek kako bi završilo ono što je počelo 1789. u Francuskoj. Kako to na tebe djeluje?“ Kukić pojašnjava: “Ja mislim da je kraj svijeta već došao, s obzirom na sve što slušamo. Religija je dosta povezana s kulturom, ako postoji kriza kulture, postoji i kriza religije. Jedan veliki nizozemski filozof Johan Huizinga, koji je između ostalog napisao “Homo ludens” i “Jesen srednjega vijeka”, u svojoj knjizi “U sjenci sutrašnjice” izdanoj u jesen 1944. godine u prvoj rečenici navodi: “Živimo u opsjednutom svijetu – a to znamo. Ni za koga ne bi bilo nešto neočekivano kada bi se jednog dana nenadano razbuktala ta naša ludost u bjesnilo, koje bi, kad bi se stišalo, ostavilo sirote europske ljude tupe i izgubljene; motori bi još i dalje šumjeli, zastave bi još dalje lepršale – ali duha više ne bi bilo.” Sto godina prije njega Charles Baudelaire piše: “Vjetar stoljeća puše u pravcu ludila.” To su dvije misli koje me uvjeravaju da je svijet upravo propao. Pitanje suvremenog svijeta je pitanje stabilnosti, a Europa je u potpunom rasulu i ne zna se čemu služi jer je potpuno je podijeljena”, kaže Kukić te nastavlja: “Najortodoksniji zagovaratelj europske unije je bio književnik, filozof i profesor Denis de Rougemont (1906. ‑1985.) koji je bio personalist, a prije svega je vjerovao u osobnost – u ideju utemeljenu na poštovanju osobnosti, zalažući se za veliko trojstvo: čovjek, grad, priroda te protiveći se državama nacija, smatrajući ih perfidnim tvorevinama koje pružaju neke stvari pa te ucjenjuju i drže te u šaci. Ideja je otvoreno iznijeta 1948. na kongresu Europe u Haagu, gdje je de Rougemont sjedio pored Churchilla. Kriza je nastala iz ludila kojeg je prorekao Baudelaire.”
U nastavku se Jergović obratio i Ivanu Lovrenoviću pitanjem živimo li u 4. svjetskom ratu? Lovrenović je na svoj način odgovorio da u ovom trenutku ima ratova koji još traju što je strašno, no kako je moderator na početku zabranio da govore o raspadu bivše države, uskratio im je najvažniju temu, a smatra da ozbiljnije teme od ove nemamo.
Miljenko Jergović u nastavku je goste upitao može li teolog biti netko tko ne vjeruje u boga, naglasivši da ne vjeruje u teologiju kao znanost nego kao diskurs, te da želi teologa koji nije advokat nekoj religiji.
Aleš Črnič se osjetio prozvanim te ispričao kako je u Australiji jedna protestantska pastorica počela otvoreno govoriti kao ateistica, pa se dio njene zajednice uzburkao pitavši se kako ih ona može dalje voditi s obzirom na njena stajališta. “Možemo se pitati: Tko može govoriti o religiji? Je li samo religiozni ljudi koji imaju već svoju poziciju u toj religiji? Je li etika proračunljivost? Plašim se masovne gluposti!” zaključio je Aleš.
Jergović se potom obratio Kukiću pitajući ga što misli o tome što se kod nas počelo govoriti kako je fašizam u osnovi podvala antifašista. Branko Kukić smatra da ima više odgovora, te kaže da ako je bog pritisnuo nešto i otišao, svijet od tada nije napredovao. Jer imamo Putina, koji po njemu predstavlja jedan vid fašizma, zatim Orbana koji kaže da neće primati migrante. Kukić kaže da mu se čini da će doći do fašizacije Europe, i da je to što Orban čini strašno, pogotovo kad se zna da su i Mađari došli iz svoje postojbine na sadašnji teritorij davno, odnosno nedavno.
Na to je iz publike književnik Milan Rakovac komentirao:“Svi smo nedavno došli!”
Miljenko Jergović je zaključio jednim citatom za sam kraj: “Od svih zločina, najveći zločin je zločin nemišljenja.”
Tekst i fotografije Marko ŠORGO
