Remix potopljene tradicije – predavanje Gorana Farkaša u Rojcu
Kako glazba evoluira? Postoje li i razdoblja glazbenih revolucija, te jesu li ona povezana i s društvenim promjenama? Gdje je razdjelnica između kiča i populističkog šunda s jedne i autohtonih glazbenih izričaja i njima potaknutih eksperimenata s druge strane? Što uopće znači „autohtono“ u Istri ako se naše none sjećaju da su plesale „šving i tvišt“, ali ne i balun? Ima li Istra glazbeno blago koje može podijeliti sa svijetom i koliko se miješanjem tradicijskih napjeva s elementima drugih tradicija iste „prostituira“, gube li oni time na svojoj autentičnosti, ili više dobivaju, širom eksponiranošću? – to su samo neka od pitanja potaknutih na predavanju što ga je 17.listopada u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc održao mladi pazinski glazbenik, zaljubljenik u etnomuzikologiju i glazbena eksperimentiranja, Goran Farkaš.
Naslovljeno „Novo postojanje tradicijske glazbe – evolucija ili revolucija?”, predavanje je bilo svojevrstan uvod u novi ciklus aktivnosti u sklopu projekta Remiks identiteta udruge Metamedij. Riječ je o dugogodišnjem projektu koji se provodi u okviru Metamedia Remiks Laba (kreativnog laboratorija DC‑a Rojc) i glazbenog community studija Metamusic. Projekt istražuje mogućnosti za interkulturalnu komunikaciju kroz glazbu, remiksirajući tradicijsku glazbu narodnih manjina iz urbanih sredina sa suvremenom urbanom glazbom.
U sklopu projekta i ove godine Udruga Metamedij, u suradnji s udrugom TradInEtno, organizira besplatnu radionicu remiksiranja tradicijske glazbe. Cilj radionice, koja se odvija od 17. do 22. listopada u DC‑u Rojc, je producirati vlastite remikseve kroz grupni rad i stručno mentorstvo, te educirati polaznike o upotrebi digitalnih alata za produkciju glazbe. Mentori radionice su Goran Farkaš i Marino Morosin, a umjetnički voditelj je Nenad Kovačić.
Što danas znači tradicijska glazba i koliko se ona mijenja zajedno s ostalim društvenim kretanjima? –zapitao se Farkaš na početku predavanja i pokazao da se ono što možemo svrstati u neku vrstu populističke glazbe (od Serđa Valića, Elija Piska, Rozge i Severine, do cajki kojima smo preplavljeni) često koristi i za političke svrhe i manipulacije, a svakako utječe i na socijalnu dimenziju. Revolucije se u glazbi, smatra Farkaš, događaju svakodnevno i s napretkom elektronike, neprestano se pojavljuju novi žanrovi, tako da je legitimno pitanje i što uopće danas možemo nazvati tradicijskom glazbom. U lokalnom kontekstu, odnosi li se “naše autohtono” u Istri na razdoblje prije 1900., nakon 1945. godine ili od 1990. naovamo? Farkaš zastupa tezu da su sve kulture, pa tako i glazbena tradicija, u stalnoj mijeni, a svoje je predavanje obogatio zanimljivim videima s You tubea.
Započeo je s primjerom iz svijeta plesa, koji zorno pokazuje korijene i evoluciju afro-američkih društvenih plesova, ali i načine kako se različiti utjecaju posve organski miješaju i pretaču jedni u druge, u bilo kojem području ljudskog iskustva. Video uz ostalo objašnjava kako je kratki bubnjarski uzorak, takozvani “Amen Break” iz singla „Amen Brother“ funk i soul banda The Winstons iz 1969. kasnije masovno korišten u hip hopu i glazbi zasnovanoj na sampleovima, te postao osnova drum’n’base i jungle glazbe, odnosno kako je taj isječak od svega šest sekundi izgradio čitave subkulture.
Farkaš je ostalim video primjerima nastojao pokazati kako se razvijalo ono što se danas naziva raznim nazivima, od etna i folka do world musica, a radi se u osnovi o miješanju utjecaja i dijelova raznih glazbenih tradicija u nove originalne glazbene izričaje. Npr. pustio je The Incredible String Band – američki folk duet iz 60-ih koji je nesvjesno, poigravajući se nekim indijskim instrumentima, taj trend pokrenuo. Farkaš ga je potom ilustrirao s tri primjera iz francuske pokrajine Bretagna, gdje je taj trend vrlo živ – radovima kompozitora Rolanda Beckera, repera Manaua i banda Plantec na čijim darkersko-rokerskim koncertima prepune dvorane plešu tradicijske keltske i bretonske plesove. Zapitao se, pri tom, kako bi bilo vidjeti masu kako pleše na neku obradu baluna? Od domaćih primjera izdvojio je grupu Legen koja je među prvima na ovim prostorima, još 80-ih godina prošlog stoljeća, krenula s eksperimentima miješanja elektronike s tradicijskom glazbom. Na kraju je pustio i novi uradak svojeg banda Veja, u kojem su ritmovi makedonskog muškog plesa “Kopačko” povezani s galižanskim plesom “Furlana”.
Možda najzanimljiviji primjer večeri bio je neobičan eksperimentalni band AquaSonic, prvi koji nastupa pod vodom, u velikim akvarijima, a uz ostalo izvodi i jednu varijantu kulninga, tradicijskog nordijskog načina dozivanja životinja pjevanjem. Muziciranje pod vodom posve je nov doživljaj, a simbolički podsjeća na „potopljenu“ tradiciju koju ovi glazbenici oživljavaju.
Što uopće znači „autohtono“ i „identitet“ u „melting potovima“ poput Pule, u nešto manjoj mjeri i cijele regije (za čije je snimljene glazbene primjere uvelike zaslužan pokojni Renato Pernić s Radio Pule, čija prebogata arhiva je danas predmet sporova oko autorskih prava), gdje su se oduvijek miješale svakojake kulture? Nije li upravo ta raznolikost pravo bogatstvo i identitet ovih prostora? – pitaju se autori projekta Remix identiteta koji pitanje nastoje potkrijepiti i svojim glazbenim eksperimentima, koji će i ove godine rezultirati istoimenim CD-om u izdanju udruge Metamedij. Miješajući i istražujući različite glazbene utjecaje nadaju se pronaći i neke davno zaboravljene i „potopljene“ zajedničke korijene, koji će nas možda uspjeti očuvati i u nekim budućim potopima?
Tekst i fotografije Daniela KNAPIĆ
