Susreti sa šumskim čovjekom – Božidar Mandić iz „Porodice bistrih potoka“
U organizaciji Saveza udruga Rojca i Gradske radionice Pulu je prošli tjedan posjetio Božidar Mandić, svestrani umjetnik i društvenim eksperimentator, osnivač prve umjetničko-ekološke komune u Srbiji. Pored boravka u Gradskoj radionici i posjete dva istarska eko sela, onog u Rovinjskom selu i „Eie“ Igora Drandića kraj Bala, Mandić je održao i dva javna programa. Na prvom, u utorak 27. rujna u Dnevnom boravku Društvenog centra Rojc, najprije je sažeto predstavio svoj životni put i projekcijama dva kratka dokumentarca, svoju komunu „Porodica bistrih potoka“ koju je prije 40 godina, zajedno sa svojom tadašnjom suprugom, pokrenuo oko napuštene stare kuće blizu sela Brezovica u podnožju planine Rudnik.
Šuma je od tada njegov temeljni identitet i njegovo ishodište iz kojeg crpi životnu snagu i inspiraciju, a zadnjih 15 godina tu se svakog kolovoza održava i „Šumes festival“ raznovrsnih umjetničkih izričaja s eko predznakom. Kako bi ilustrirao alternativni teatar kojim se posljednjih godina bavi, a koji također osnovni naglasak stavlja na povratak izvornom čovjekovom odnosu prema prirodi, Mandić je održao i „Protest“, kratki performans s dva drvena štapa, nakon čega je s ista ta 2 štapa odsvirao i svoju „malu drvenu partituru“. Na kraju večeri u Rojcu otvorio je i mini-izložbu sa samo jednim eksponatom nazvanim „21.vek: Pražnjenje“. Riječ je o maloj pločici izrađenoj od kravlje balege (ona pečenjem postaje jedan od najčvršćih materijala), koja predstavlja autorovu težnju da se povratkom na jednostavnost, samoodrživu ekonomiju i prirodne materijale suprotstavi pretrpanosti i zakrčenosti našeg vremena stvarima, tehnologijom, umjetnim materijalima i entropijom svakovrsnih informacija.
Druge večeri, u srijedu 28. kolovoza u Gradskoj radionici predstavio se i kao uspješan književnik i pjesnik. Od kad si je prije sedam godina, kako kaže, „napokon priznao da je književnik“, mada se ni danas ne služi računalom već piše na klasičnoj pisaćoj mašini, objavio je ukupno 22 knjige, što poezije, što proze. Među njima je i najnoviji roman „Pertle“, o njegovom turbulentnom odnosu s bratom, također piscem i anarho-aktivistom koji je radi svojih uvjerenja odležao i nekoliko godina robije. Redovito objavljuje kolumne u najtiražnijim srpskim novinama – Politici i Danasu, a ima i svoju emisiju na 3. programu Radio Beograda. Piše i za djecu (Duško Radović uvrstio ga je u Antologiju srpske poezije za djecu), a među njegovim se stihovima nerijetko nađu i duhovite erotske doskočice na tragu Vukovog „Crvenog bana“. U nastavku večeri pokazalo se da je Mandić i odličan animator (odmah mu je uspjelo okupljene navesti da zajedno otpjevaju jednu veselu pjesmicu), ali prije svega iznimno originalan i inspirativan mislilac. Teško je nešto izdvojiti iz bujice intrigantnih misli koje je tu večer izlio pred prisutne (kaže da, kad ga pitaju zašto priča tako brzo, odgovara: Zato da ne utječem na vas), sve vrijeme ističući da sebe ne doživljava kao učitelja već kao nekoga tko stalno i uči i podučava, upija znanja i utiske, „krade“ od svih s kojima se susreće na ravnopravnoj razini i kroz reakcije drugih provjerava valjanost vlastitih ideja i stavova, uvijek spreman da ih i mijenja. Kao životni orijentir postavio si je svoju „5E teoriju“, odnosno ekologiju, samoodrživu ekonomiju, etiku, estetiku i emocije (ili erotiku) kao temelje na kojima održava svoj odnos sa svijetom. Voli izmišljati riječi, a jedna od najdražih mu je „zagrljajnost“, kojom opisuje odnose u svojoj zajednici. Više od 40 godina proveo je u raznim eko – komunama, jer vjeruje da su one svojevrsna nenametljiva i nepretenciozna paradigma usmjerena na „poljuđivanje“ (ili vraćanje izvornoj ljudskosti s atributima ljubavi, dobrote i ljepote) koja dokazuje da utopije mogu biti stvarne. Činjenica da su često omalovažavane, pa čak i proganjane od strane vladajućih, samo dokazuje njihov velik potencijal kao pokretača bitnih i, u ovom našem bolesnom i od prirode otuđenom svijetu, nužnih promjena…
Tekst i snimka Daniela KNAPIĆ
Više:
