Drago Orlić gost programa „Permesso di soggiorno“ s Bojanom Žižovićem u Dnevnom boravku DC‑a Rojc
Gost novog izdanja iz ciklusa “Permesso di soggiorno” u kojem pulski novinar i pisac Bojan Žižović razgovara s autorima je legendarni istarski pjesnik, pisac, umjetnik, novinar, satiričar i sakupljač narodnoga blaga Drago Orlić. Program će biti održan u četvrtak 17. studenog u Dnevnom boravku Rojca s početkom u 19 sati.
Drago Orlić rođen je 1948. godine u Mandelićima, a u svojoj bogatoj karijeri objavio je zbirke pjesama: “Će daž” (1983.), “Hip i vik” (1987.), “Groti duša zrije” (1993.), “Daž daždi miš prdi” (1998.), “Med i teran” (1999.), “Mediteranski & i @” (2002.), “Filmski versi” (2005.), “Is*tri*janci” (2005.),“Crna mačka” (2006.), “Vrime sve posoli” (2007.), “Reciklaža” (2010.), pjesme i prozne zapise “Ispovijest jednog kinoamatera” (2010.), “Patetika depresije” (2011.), “Ona ni ja” (2012.), “Roverija” (2014.), “Dva otoka” (2014.), “Nedjeljom zatvoreno” (2015.), “Mona Lisa iz Paradiža” (2015.)
Nedavno je objavio devetu zbirku kolumni “Lipi moji” u kojima skuplja objavljene kolumne tiskane u satiričkom podlisku La kost u Glasu Istre pod pseudonimom Zvane Lakodelac. Knjiga sadrži točno 100 kolumni, te dodatak posvećen poslovicama i uzrečicama. Posebno je plodna Orlićeva suradnja s Francijem Blaškovićem koji je uglazbio više od 40 njegovih pjesama koje su objavljene u trima knjigama s tri CD‑a. Osim Francija, Orlićeve pjesme uglazbili su Josip Kaplan, Đeni Dekleva-Radaković, Andrej Baša, Arinka Šegando i Ludvig Slana.
Godine 2009. izvedena je u HNK‑u Ivana pl. Zajca u Rijeci opera “Casanova u Istri”, prema Orlićevu libretu i glazbi Alfija Kabilja. Napisao je scenarij za dokumentarni film “La Parenzana ili kad stignemo u Makale”, koji je realizirala HRT u režiji Lawrencea Kiirua. Suautor je pet pjesničko-likovnih mapa sa slikarima: Josipom Diminićem, Hedom Gärtner, Đaninom Božićem, Stankom Crnkovićem i Renatom Percanom.
Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta “Verši na šterni” u Vižinadi i međunarodne studentske kiparske škole “Montraker” u Vrsaru. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i Zaboka (koji i danas izlazi kao godišnjak). Jedan je od trojice urednika satiričkog podliska “La kost” u pulskom “Glasu Istre”. Osnovao je nakladničko poduzeće “Errata corrige” 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu “Sv. Mauro”.
Bavi se slikarstvom. Bio je član “Galerije 6” u Poreču. Izlagao je samostalno: “Modro”, 1972.; “Katedrale”, 1986.; Gicondino zlato” 1988. i “Samo je vrime kič”, 2015. Skulpture u javnom prostoru: “Kokot” u Zaboku te “Središte Istre” kod sela Trošti, južno od Pazina. Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. Član je uredništva časopisa “Istra”, 1984. Pokrenuo je i četiri godine (1977. – 1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo Općine Poreč. Od 1981. do 1999. godine novinar je “Glasa Istre”. Četiri godine, od 2000. do 2004., bio je direktor Narodnog sveučilišta u Poreču. Strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre. Živi u Musaležu pokraj Poreča.
Organizator događaja je Savez udruga Rojca. Programi u Dnevnom boravku realizirani su Sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Pule i Zaklade Kultura nova.
