Herzog i vulkani
Prije četiri desetljeća njemački redatelj Werner Herzog otišao je s nekoliko članova ekipe na karipski otok Basse-Terre, kojemu je upravo prijetila erupcija vulkana La Soufrière.
Iako je otočno stanovništvo bilo evakuirano, Herzog se s ekipom počeo penjati prema vulkanu, a usput su sretali rijetke osobenjake koji su odlučili ostati na otoku i prkositi prirodi unatoč mogućim posljedicama. Njegov kratki dokumentarac “La Soufrière” iznimno je zanimljivo svjedočanstvo o čovjekovom prkosu i odnosu prema prirodi, ali ujedno puno govori i o samom redatelju, koji je stavio život na kocku da bi snimio dobar film.
Tri desetljeća kasnije Herzog je na Antarktici snimao dugometražni dokumentarac “Encounters at the End of the World” i tom prilikom upoznao vulkanologa Clivea Oppenheimera, koji je ponovno razbuktao njegovu strast prema vulkanima, a njegov novi film “Into the Inferno” potpuno se oslanja na Oppenheimerovu posvećenost ovim čudima prirode. Herzog slijedi Oppenheimera dok prolaze države i kontinente (Indonezija, Island, Etiopija, Sjeverna Koreja) u potrazi za veličanstvenim aktivnim vulkanima i njihovim manifestacijama moći.
Doduše, Herzogov interes nešto je širi od samih erupcija, pa se tako bavi ljudskim zajednicama koje obitavaju u blizini i njihovim antropološkim, sociološkim i religijskim sastavnicama, ali uvijek u kontekstu dramatične nazočnosti neukrotivih vulkana. No, temeljna Herzogova preokupacija zapravo je ono što ga proganja od njegovih početaka bavljenja filmom, a to je odnos čovjeka i prirode kao neukrotive sile koja prijeti da ga uništi i proguta, iako mu ujedno pruža osnovne uvjete za život.
Ta se ambivalentnost najbolje uočava u njegovim prekrasnim kadrovima eruptirajuće lave, koji očaravaju apstraktnim prizorima užarene razigrane mase, iako smo svjesni činjenice da ta ljepota u trenutku može uništiti na tisuće ljudskih života.
Elvis Lenić






